Integrirani promet zagrebačkog područja d.o.o. već 10 godina na račun poreznih obveznika razvija model integriranog prijevoza, a nitko za njih nije čuo, piše u nedjelju Jutarnji list.
Od 1,5 milijuna godišnjeg budžeta čak 1,33 milijuna odlaze na plaće zaposlenih. Ima ih ukupno pet. Plaće im iznose od 12.000 do 14.500 kuna neto, dosad su potrošili 25 milijuna kuna na tisuće stranica papirologije, a građani se i dalje na posao prevoze kao u 19. stoljeću.
Pelješki most možda i jest najkompliciraniji infrastrukturni projekt koji je dosad financirala Europska unija, ali što je tih pet godina gradnje i utrošenih 65 tisuća tona čelika naspram domaćih javnih prijevoznika i tri jedinice lokalne i regionalne samouprave koje se već deset godina ne mogu dogovoriti o protoku putnika?
One su se točno 2012. godine, dakle u vrijeme kad su formalnopravno i počeli radovi na projektu današnjeg Pelješkog mosta, rukovale i skovale genijalan plan. Ukratko, revolucija - svojim će korisnicima omogućiti da s jednom putnom kartom koriste usluge različitih vrsta prijevoza i javnih prijevoznika u tri različite jedinice regionalne i lokalne samouprave.
Da bi to postigle, upotrijebit će novac iz fondova Europske unije i napokon povezati dosad nespojivo: Grad Zagreb, Zagrebačku te Krapinsko-zagorsku županiju u kojima žive tisuće putnika koji iz svojih domova zbog posla putuju na područje druge teritorijalne jedinice, služeći se pritom uslugama raznih prijevoznika i raznih vrsta prijevoza, a koji u stvarnosti nisu komplementarni ni povezani pa je odlazak na posao mnogima znatno kompliciraniji nego što bi trebao biti.
Prema najavama iz 2012. godine, projekt integriranog prijevoza bio je vrijedan 145 milijuna eura, od čega bi većinu financirala EU, a šire zagrebačko područje dobilo bi novu, modernu infrastrukturu uz pomoć koje bi dnevne migracije građanima postale mačji kašalj.
Ukratko, plan je bio u zajednički tarifni sustav na ova tri područja objediniti željeznički, tramvajski, autobusni i biciklistički prijevoz, a putnicima dati i mogućnost kupovine zajedničke karte, kao i sustava informiranja kojima bi upravljala jedna tvrtka.
Od svega toga, nažalost, u stvarnosti je u potpunosti zaživjela samo ta nova firma koja se posljednjih osam godina financira novcem poreznih obveznika te je naši sugovornici nazivaju "firmom za dokumentaciju" jer sve ovo vrijeme, izuzev tisuća dokumenata, nije uspjela proizvesti baš ništa opipljivo, piše novinarka Jutarnjeg lista Dora Koretić.
