Ovog je vikenda na području Švicarske, Italije i Francuske održana jedna od najpoznatijih i najprestižnijih trail utrka UTMB (Ultra trail du Mont Blanc), na kojoj je sudjelovala i policijska službenica za odnose s javnošću PU istarske Nataša Rogić Jukopila, članica SRK Alba iz Labina i trkačke sekcije IPA Istra. Utrka je započela u petak u 18 sati u francuskom mjestu Chamonix, a 2.543 trkača iz cijelog svijeta trčalo je oko vrha Mont Blanca u dužini od 171.6 km s 10.300 metara visinske razlike. Riječ je o jednoj od najtežih trail utrka, koja se trči po surovom terenu te je simbol ljudske izdržljivosti, a tome svjedoči i činjenica da 987 trkača ove godine nije završili utrku. Broj mjesta na samoj utrci je ograničen te trkači koji žele sudjelovati moraju prikupiti dovoljan broj kvalifikacijskih bodova i biti izvučeni na tzv. lutriji.

Sudjelovanjem na utrkama u prošloj godini, Nataša je prikupila dovoljan broj bodova te je u siječnju izvučena za sudjelovanje na utrci. Osim nje, priliku za sudjelovanje dobilo je još samo šest trkača iz Hrvatske, a među njima i još jedna žena. Od njih sedam, pet ih je završilo utrku, a Nataša je u cilj utrčala kao drugi trkač iz Hrvatske, prva žena, i to nakon 40 sati i 22 minute. Nataša još uvijek slaže dojmove, no kaže da bez obzira na težinu utrke, odustajanja nije dolazilo u obzir.

''O utrci UTMB sam počela razmišljati još prije koju godinu jer se radi o utrci koja privlači svakog ozbiljnijeg trail trkača. Nakon što sam izvučena na lutriji, mojoj sreći nije bilo kraja te sam odmah započela s pripremama. Pravi test bila mi je utrka 100 Milja Istre, na kojoj sam uspješno, kao prva trkačica iz Hrvatske, završila stazu od  168 kilometara za 34 sata i 11 minuta. Ljetne pripreme su zbog velikih vrućina bile teške, no treninge je trebalo odraditi bez obzira na sve. Kako bih se aklimatizirala na visinsku razliku, u Chamonix sam došla nekoliko dana ranije, a srce je lupalo kao ludo nekoliko minuta prije starta zbog nevjerice da sam doista ovdje i da imam priliku trčati uz bok s najboljim svjetskim trkačima'' rekla je Nataša.

Sama utrka bila je izrazito teška i naporna. Nakon osamdesetog kilometra trkači su zbog vrućine počeli otpadati, a kada ju je nakon sto kilometara u švicarskom dijelu uhvatila kiša i tuča, bila se prisiljena skloniti na pola sata pod stablo.

''Noću sam imala krize spavanja, no stisnula sam zube, prebrodila ih i krenula dalje. Velika pomoć bio mi je i kolega Bernard Perković, s kojim inače treniram. Budući da nije skupio dovoljan broj bodova, ove godine nije se mogao kvalificirati na utrku, no zato me pratio putem na kontrolnim točkama gdje je to bilo dozvoljeno i brinuo se o logističkom dijelu'', ispričala je Nataša i napomenula kako slijedeće godine svakako ponavlja ovu pustolovinu, ali zajedno sa svojim partnerima za treniranje.

''Uživala sam u utrci, dobroj atmosferi i odličnim volonterima. Zahvaljujem im na pomoći putem, a zahvaljujem i svim svojim kolegama, rodbini i prijateljima koji su tijekom utrke pratili moj napredak i na taj način bili uz mene''.