Iseljavanje iz Imotske krajine traje već desetljećima. Mnogi su, trbuhom za kruhom, otišli u inozestvo, ponajviše u Njemačku. Danas odlaze cijele obitelji, a mao se tko vraća.
Ipak, ima i drukčijih primjere - u zaseoku Miševići pokraj Imotskog ne samo da ljudi ne odlaze nego je i sve više i djece, donosi HRT.
Milan Perkušić i dalje sam suši pršute. Tlak mu jedino skoči na spomen iseljavanja imotske mladosti:
"Godine više i ne brojim. Imam 78, zdravlje mi je odlično. Oni koji se isele rade tamo gore, a ovdje neće nitko od njih da radi."
'Ja sam mesar, sutra mogu otići, ali neću'
Ivan Mišević je četvero djece odškolovao uzgajajući svinje:
"Ja sam po profesiji mesar, to se traži u Njemačkoj. Ja mogu sutra otići, ali nisam otišao, tu sam. Ne mogu steći bogatstvo, ali mogu dobro živjeti."
Tri se nove kuće grade, u selu je samo jedna napuštena. Svi radno sposobni rade.
Iduće godine selo dobiva i novi vrtić, a djeca govore da žele ostati u svom mjestu.
