Prije nekoliko dana izvijestili smo o tome da su se dvojica Hrvata, jedni od posljednjih članova posade broda "Mirjana K" u subotu iskrcani te iz Grčke nastavili put doma. Tako je njihova petomjesečna agonija napokon stala jer oni naime nisu smjeli napustiti brod u Pireju koji je zaustavljen zbog dugova, a posada je ostala bez plaća i zaliha vode i hrane.
Na brodu koji plovi pod panamskom zastavom bilo je petero Hrvata od kojih jedan Splićanin. On je za Slobodnu Dalmaciju opisao što se sve događalo na "ukletom" brodu.
"Pregovori u samoj završnici nisu bili nimalo lagani te bih ovim putem htio zahvaliti na pomoći Veleposlanstvu Hrvatske u Grčkoj, tajništvu Pariškog memoranduma i djelatnicima "Kvarner Crewing Servicesa", kao i svim dobrim ljudima koji su pridonijeli tome da se ova agonija konačno završi. Nakon što je nova ekipa pomoraca napokon došla na brod, lučke vlasti nisu dozvoljavale smjenu posade zbog certifikata koji nema apsolutno nikakve veze s repatrijacijom pomoraca. Ali, napokon su popustili pod pritiscima", rekao je Luka Simić, inspektor Međunarodne federacije transportnih radnika.
Dodao je da se do sada nije susreo s tako kompliciranim slučajem, ali i da mu je drago što su ga priveli kraju.
"Htio bih istaknuti da je rješavanje ovoga slučaja konstantno opstruirao vlasnik riječke tvrtke i da je podbacio kao menadžer broda", poručio je Simić.
Splićanin koji je bio pomorac na brodu je 26-godišnji N.S.
"A, dobro je, živ sam se i zdrav vratio kući i to je ono najvažnije. Nije bilo lako sve to izdržati i nadam se da u svom budućem pomorskom životu neću ponovno naići na neki ovakav brod, odnosno kompaniju", kaže sugovornik.
On se na tegljača ukrcao u turskoj luci Aliaga 21. svibnja ove godine. To mu je bio drugi ukrcaj na brod "Mirjana K". Prvi put je to bilo u prosincu 2021. i na njemu je bio do pred kraj veljače 2022.
"Kada sam odrađivao taj ugovor, sve je bilo u najboljem redu. Zato kod drugog ukrcaja nisam mogao pretpostaviti da ću proći, zajedno sa svojim kolegama, pravu kalvariju. Ja sam se ukrcao u Turskoj, dok je vlasnik broda bila riječka tvrtka i brod je već mjesec dana tamo bio na sidru", objašnjava.
Kaže da su nakon četiri dana isplovili za Pirej i tamo bili od 25. svibnja pa do prošle subote, 8 listopada.
I prije nego što se ukrcao znao je da plaća kasni mjesec dana, ali mu je to bilo prihvatljivo. No kasnije se sve promijenilo.
"Na brodu smo imali velikih problema, od komunikacije s vanjskim svijetom, morali smo koristiti svoje kartice i mobilne uređaje, do kašnjenja hrane, nedostatka vode za kupanje, neisplate plaća. Kad bismo firmi slali narudžbu za hranu (panatiku) rekli bi nam da naručimo spize za 15 dana. Mi bismo to i uradili, a tada bi ta spiza kasnila na brod sedam dana i onda bi je trebali "rastezat" sljedećih 20-ak dana do naručivanja nove spize", tvrdi N.S.
Najgore što se dogodilo bilo je to da je jedan stariji član posade dobio moždani udar.
"Je, radilo se o našem mazaču. Na njega je ova neizvjesnost na brodu ostavila traga. Nije se dobro osjećao, dosta se nervirao zbog situacije na brodu. Zbog tako lošeg zdravstvenog stanja iskrcao se s broda ranije", objašnjava.
"Mogu reći da smo bili kao lavovi u kavezu. Lučke vlasti su nam zabranile iskrcaj s broda zbog dugovanja koje je imala tvrtka", poručuje, ali tu im je jako pomogao već spomenuti Luka Simić.
Bez obzira na vrlo negativno iskustvo nije ga obeshrabrilo.
"Važno je da sam došao kući. Još mi imaju isplatiti zaostatke plaće od 18. kolovoza do 1. listopada. Naravno da ću nastavit navigavati, to je moj život, a ovo što se dogodilo možda bolje da mi se dogodilo dok sam ovako mlad, nego poslije kada već budem u godinama", zaključuje N.S.
