Iako se hrvatski zdravstveni sustav često kritizira, zagrebete li malo dublje u naš sustav, barem dio tog zdravstva, zapravo je itekako poznat i priznat u svijetu, a jedan od najsvjetlijih primjera je i Klinička bolnica “Sveti Duh”, gdje se već neko vrijeme obaraju svjetski rekordi. Naime, Klinika za očne bolesti KB-a Sveti Duh, od 2020. godine je i Centar izvrsnosti za primjenu genske terapije kod nasljednih bolesti mrežnice.
Svetim Duhom ravna ravnatelj prof. dr. sc. Mladen Bušić, prim. dr. med., poznati hrvatski oftlamolog koji je sa samo 40 godina postao ravnatelj jednog bolničkog sustava. Upravo gore navedeni podvig Klinike za očne bolesti gdje je prof. Bušić predstojnik, bio je povod da popričamo s doktorom Bušićem, koji nam je ispričao kako je sve krenulo, koje su rekorde do sada srušili u radu klinike te u konačnici, kako se bolnica nosi u vremenima pandemije koronavirusa.
Najmlađi ravnatelj bolničkog sustava
Mladen Bušić dolazi iz Metkovića, a u Zagreb je došao kada je upisao medicinski fakultet. Tu je, priča nam, završio specijalizaciju, subspecijalizaciju, poslijediplomski i doktorski studij, management u zdravstvu, te studij korporativnog upravljanja i nadzora.
Ravnatelj KB Sveti Duh Mladen Bušić
Nakon odrađenog pripravničkog staža u Domu zdravlja Novi Zagreb, krenuo je raditi na Svetom Duhu, prvo na inicijalnom projektu pohranjivanja rožnica u očnoj banci, nakon kojeg je osnovana prva u hrvatska očna banka, čiji je voditelj bio profesor Gabrić. Nakon specijalizacije, 1996. godine u ovoj se bolnici zaposlio kao specijalist. Ravnatelj je prvi puta postao 2005. godine. Prekid je bio od 2010. do 2013., “zbog političkih okolnosti”, dodaje. No 2013. godine vraća se na mjesto ravnatelja bolnice koja je pod njegovim vodstvom postigla brojna postignuća.
Kao jedan od najvećih uspjeha apostrofira 2009. godinu, kada Sveti Duh prerasta iz statusa opće bolnice u status kliničke bolnice kao jedina opća bolnica kojoj je to uspjelo.
Iste godine kada je bolnica postala Klinička bolnica 2009. godine, u rad je pušten uz hitni prijam KBC Zagreb prvi objedinjeni bolnički hitni prijam u Republici Hrvatskoj kakav danas kao standard po pravilniku Ministarstva zdravsta moraju imati sve bolničke ustanove u Republici Hrvatskoj.
“U vlasništvu smo Grada Zagreba, ali smo dio jedinstvenog solidarnog zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Početkom 2022. godine završava mi četvrti mandat na mjestu ravnatelja, a u protekla četiri mandata uvjeren sam da smo iz jedne bolnice koja je bila kandidat skoro za zatvaranje, ili u najboljem slučaju za preseljenje u Blato koje nije nikada napravljeno, stvorili i izgradili jednu respektabilnu kliničku bolnicu koja je danas bolnica izbora građana Zagreba i Hrvatske, jer pacijenti nam dolaze iz apsolutno svih županija. Imamo nekoliko izvrsnih centara u koje ljudi dolaze dobiti dijagnozu, terapiju i izlječenje od svojih bolesti”, kaže nam Bušić.
Odmah na početku, pitam ravnatelja što mu je od silnih projekata koje je ostvario bilo najteže. "Sve što je trebalo raditi shvaćao sam kao izazov. Nisam smatrao ništa nekom posebnom težinom, nego više izazovom. Što je izazov bio veći, to je bila veća želja i energija da se izazov svlada i da se dođe do određenog cilja”, odgovara mi.
“Napravili smo strateške ciljeve razvoja bolnice, prije svega da iz opće bolnice od 2005. čim prije prerastemo u kliničku bolnicu. To nije jednostavno, jer postoje uvjeti temeljem nacionalnih pravilnika koje sve treba zadovoljiti. Riječ je o dugogodišnjem procesu kojeg stvaraju prije svega izvrsni liječnici koji imaju svoje titule i svoja zvanja, a onda dolazi i sljedeći dio, rekao bih menadžerski, gdje morate voditi bolnicu kao jednu cjelinu, te stimuliranjem i liječnika i drugih zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika sa tadašnjih zavoda (dijelom i klinika) te aktivnom suradnjom sa medicinskim fakultetima doći u poziciju da se možete izboriti za status pojedinih klinika koji su do tada bili zavodi.
Kada steknete uvjete temeljem Nacionalnih pravilnika za pojedine klinike, tada aplicirate na proceduru koja vas dovodi do statusa kliničke bolnice. To je bio jedan dugoročni put, ali uspjeli smo ga ostvariti već 2009. godine. Zacrtali smo si da ćemo sve klinike i zavode kao i cijelu bolnicu infrastrukturno značajno unaprijediti na viši nivo, da ćemo urediti sve operacijske dvorane, sve intenzivne njege, sve odjele, sve poliklinike te sve ostale zdravstvene i nezdravstvene sadržaje. To smo u ovom periodu uspjeli, a kruna svega je objekt u kojem se sada nalazimo, dnevna bolnica s podzemnom garažom koju bolnica nije imala”, kaže nam.
Nova dnevna bolnica na Svetom Duhu
Dnevna bolnica prati trendove svjetske medicine
Dnevna bolnica je itekako važna, pojašnjava mi ravnatelj Bušić, jer je tendencija svjetske medicine već desetljećima da se što više pacijenata koji su se do tada liječili u stacionarnom modelu liječenja, liječe u dnevnoj bolnici, zbog niza benefita koji postoje i za pacijenta primarno, ali i za sustav u cjelini.
Uspjeli su potpisati ugovor i sve napraviti zahvaljujući sinergiji lokalne zajednice Grada Zagreba, ministarstva zdravstva, ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova te suradnji sa EU. Time je bolnica, pojašnjava nadalje, dobila s jedne strane dva objekta u jednoj velebnoj zgradi, podzemnu garažu i dnevnu bolnicu. Sva oprema vrijedna 50 milijuna kuna došla je iz europskih fondova, gdje EU sufinancira s 85 posto bespovratnih sredstava, a 15 posto sufinancira Republika Hrvatska. “Velikom sinergijom, bolnica je dobila kapitalni objekt na 23000 kvadratnih metara, koji danas služi potrebama naših građana, pacijenata, ali i za zadovoljenje potreba parkiranja na tom području.”, s ponosom ističe ravnatelj Bušić.
Unutar tih nekoliko doista prepoznatljivih dijelova bolnice, koji su poznati ne samo u Zagrebu nego i u Hrvatskoj, pa i šire, treba posebno istaknuti i Kliniku za očne bolesti koja je 2015. postala Referentni centar za dječju oftalmologiju i strabizam Ministarstava zdravstva, nakon što je od 2011. do 2014. godine napravila najveći svjetski projekt na području dječje oftalmologije, koji se zvao “Ambliopija kod četverogodišnje djece Grada Zagreba“.
“U tom projektu smo nas 23 djelatnika te klinike u 60 gradskih vrtića, u 11 privatnih, na 200 lokacija u tri godine pregledali oko 16 tisuća djece i utvrdili da slabovidnosti u Hrvatskoj ima oko 8 posto”, kaže Bušić. Nakon toga, resornom su ministru, koji je tada bio Siniša Varga, predložili peti nacionalni preventivni program. Hrvatska je do tada imala četiri nacionalna programa: tri u području malignih bolesti te prevencija bolesti u području dječje stomatologije. “Ovo je bio peti nacionalni program koji je do tada bio prisutan u svega desetak zemalja svijeta, a Svjetska zdravstvena organizacija preporučila je da se takvi programi naprave u svim zemljama svijeta još 1968. godine, kada je to napravila samo Švedska”, pojašnjava Bušić.
Do danas, to je uspjelo napraviti svega petnaestak zemalja u svijetu, a Hrvatska je bila deseta. “Od 2015. godine Hrvatska ima Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti. On je službeno stupio na snagu u siječnju 2016. godine i zahvaljujući tome, mi smo i kao Referentni centar i kao Centar izvrsnosti aplicirali da postanemo i suradni centar Svjetske zdravstvene organizacije. Ona je prepoznala naše napore i 2019. godine dodijelila Klinici za očne bolesti KB Sveti Duh status suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za dječju oftalmologiju”, priča nam nadalje Bušić. Inače, to je jedini suradni centar Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj trenutno.
Među rijetkima koji liječe nasljedne bolesti mrežnice
“Na to smo jako ponosni, ali tu nismo stali, nego smo nastavili dalje raditi u smislu težnje ka izvrsnosti i već sljedeće godine, 2020., postali smo Centar izvrsnosti za primjenu genske terapije kod nasljednih bolesti mrežnice”, kaže ravnatelj. “Riječ je o jednoj grupi bolesti, prije svega se radi o dvije dijagnoze, Leberova kongenitalna amauroza i pigmentna retinopatija. Riječ je o urođenim bolestima koje nastaju zbog defekta jednog gena, koji se zove RPE65, i osobe koje se rode s mutacijom u tom genu, osuđene su na to da će tijekom života najčešće u drugom ili trećem desetljeću postati slijepe”, pojašnjava nam.
Dosada su te dvije bolesti neminovno završavale sljepoćom. Senzacionalni lijek odobren je krajem 2018. u SAD-u gdje je prvi put primijenjen, a prvi je puta u Europi apliciran krajem 2019. u Francuskoj. Do kraja 2020. ukupno je šest zemalja imalo centar izvrsnosti za liječenje tih nasljednih bolesti, a osim SAD-a i Francuske, ovakvi se centri nalaze i u Njemačka, Engleskoj, Izraelu te kod nas na Svetom Duhu.
Problem je, ističe ravnatelj Bušić, što je taj lijek iznimno skup. “Terapija košta skoro pet i pol milijuna kuna za oba oka, ali je terapija jednokratna i doživotno zaustavlja progresivni tijek bolesti ka sljepoći u onom trenutku kada se aplicira. Koliko vida čovjek ima u tom trenutku, toliko ili malčice više zadržava do kraja života”, kaže. No, u Hrvatskoj se taj lijek može dobiti na teret nacionalnog osiguravatelja.
Liječe pola Europe i ruše rekorde
“Mi smo, moram istaknuti, prva zemlja u svijetu od tih šest, koja je omogućila pacijentima liječenje na teret nacionalnog osiguravatelja, HZZO-a, što je kapitalna odluka Hrvatske Vlade putem resornog ministarstva i Zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedeći naš put, to je napravilo još nekoliko zemalja u Europskoj uniji, a danas sve više zemalja stavlja taj lijek na svoju listu nacionalnih osiguravatelja kao lijek za koje se snose troškovi”, kaže.
“Mi smo postali šesti Centar izvrsnosti za primjenu te terapije ne samo za Hrvatsku, nego praktično za polovicu Europe; odnosno srednju i istočnu Europu, pa i zemlje koje nisu u Europskoj uniji, a gravitiraju Hrvatskoj. Do sada smo osim pacijenata iz Hrvatske liječili i pacijente iz pet država Europe. To je jedan od rekorda koje smo postigli u tom centru”, ponosan je ravnatelj Bušić dok nam govori o uspjesima Klinike i centra izvrsnosti. “Također smo postigli svjetski rekord da su dva naša vodeća kirurga u tom području, profesor Bosnar i primarijus Šarić, uspješno izveli četiri operacije na četiri pacijenta u jednom danu, što nije uspjelo do sada niti u jednom centru. U prvih 15 mjeseci smo liječili ukupno 16 pacijenata, što je također svjetski rekord po glavi stanovnika”, nabraja nam Bušić rekorde koje su zaredali.
No, da bi saznali tko je kandidat od onih pacijenata koji imaju te dvije bolesti, jer nemaju svi pacijenti koji imaju dijagnozu te bolesti mutaciju baš na tom genu za koji je nađen lijek, prvo se mora napraviti gensko testiranje. “Uspjeli smo organizirati gensko testiranje na Klinici za očne bolesti na način da smo napravili preko 200 testiranja do sada što također predstavlja svjetski rekord u odnosu na broj stanovnika”, kaže. Za druge mutacije, dodaje, u kontinuitetu se traže lijekovi.
“Peti svjetski rekord je da imamo najstarijeg liječenog pacijenta od svih pacijenata u svim centrima za primjenu genske terapije, taj pacijent je imao 66 godina. Do sada smo izliječili 16 pacijenata. Riječ je o operativnom zahvatu u općoj anesteziji, u kojem se lijek aplicira subretinalno pod mrežnicu, a taj kirurški zahvat moraju raditi vrlo iskusni vitreoretinalni kirurzi”, (op.a. kirurzi stražnjeg segmenta oka).
Pacijenti koji se terapijom liječe od ove bolesti u klinici ostaju dva tjedna. “Pacijenti se zaprimaju ponedjeljkom kako bi se izvršile sve potrebne pretrage te ordinirala preoperativna terapija koja je nužna za samu operaciju. Četvrtkom se rade operacije na jednom oku, drugi četvrtak se radi na drugom oku i prvi ponedjeljak iza toga pacijenti idu kući. Dva tjedna su kod nas i nakon toga se otpuštaju praktično izliječeni”, kaže Bušić.
Važnost prevencije
Bolest se može otkriti već u jako ranoj dobi. A baš za rano otkrivanje bolesti oka općenito, dodaje Bušić, važan je Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti. “U Nacionalni preventivi program uključene su 72 ustanove sa 144 oftalmologa. S ponosom ističem ulogu tih 144 oftalmologa i 72 centra i jer upravo oni postavljaju sumnju na dijagnozu, a konačna klinička dijagnoza te dvije bolesti se mora potvrditi na genskom testiranju. Oni pacijenti koji mutaciju na genu RPE65 koji uzrokuju navedene dvije bolesti kandidati su za samu terapiju”, kaže.
Smatra se da u Hrvatskoj takvih pacijenata na 4 milijuna ima oko 20. “Praktično na 1 milijun, imate oko 5 pacijenata koji imaju mutacije tog gena koji uzrokuje te dvije dijagnoze.” Zbog svega je toga, ali i zbog otkrivanja slabovidnosti, vrlo važno da u Nacionalnom preventivnom programu ranog otkrivanja slabovidnosti bude što veći odaziv.
“Mi težimo da odaziv bude 100 posto, a imate nažalost situaciju da odaziv nije niti blizu 100 posto. Na naš preventivni program odaziv je dosta velik, prije epidemije covida bio je preko 60 posto, a sada je negdje oko 50 posto što znači da oko 50 posto roditelja nije dovelo svoju djecu na besplatni preventivni pregled koji je nalik dječjoj igri i za koji su dobili sva objašnjenja u pozivnom pismu HZJZ-a, s terminom i mjestom odvijanja pregleda. Nažalost, ti roditelji nisu prepoznali dobrobit za svoje dijete. Taj pregled se radi sa 4 godine, jer je sa sedam godina već prekasno za liječenje slabovidnosti. Od četvrte do sedme godine imamo dovoljno vremena da se dijete izliječi”, ozbiljnim nam tonom pojašnjava ravnatelj Bušić, dodajući da je s četiri godine test prvi puta sto posto pouzdan.
“Meni je teško predočiti 18 000 roditelja koji su u 2021. dobili to pismo i nisu omogućili djeci da dođu na preventivni pregled jer se među njima nalaze i roditelji oko 1500 slabovidne djece. Ta djeca neće dobiti šansu za izlječenje svoje slabovidnosti. To je doista stravična informacija, za mene osobno potpuno neshvatljiva”, kaže pomalo ljuto i uzrujano ravnatelj Bušić. Inače, timovi iz certificiranog centra izvrsnosti određeni su kao edukatori onih država koje uvode centre izvrsnosti.
“S ponosom ističem da smo educirali kolege iz Ruske Federacije, konkretno iz centra u Moskvi, te kolege iz Litve, Poljske, Ukrajine. Kada neka druga klinika treba postati centrom izvrsnosti, onda se neki od ovih šest centara koji su počeli s primjenom terapije ranije određuje kao edukator. Osim toga, ove smo godine imali tri velika online simpozija, u kojima je ukupno bilo na edukaciji oko 100-tinjak stručnjaka iz Europe i svijeta, a kojima smo također izvozili svoje znanje”, zaključuje nam ovu uspješnu priču jedne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj ravnatelj Bušić.
Još jedan interesantan podatak je u da u sklopu dnevne bolnice KB “Sveti Duh”, nakon otvorenja, Klinika za očne bolesti ponovno je učinila iskorak u hrvatskoj oftalmologiji uvođenjem femtosekundnog lasera u operaciju komplicirane katarakte metodom FLACS (engl. Femtosecond Laser-Assissted Cataract Surgery). To je prvi takav uređaj u sustavu javne zdravstvene zaštite Republike Hrvatske, dostupan na uputnicu HZZO-a.
Bolnice prve na udaru koronavirusa
Zanimalo nas je dakako kako sustav funkcionira u vrijeme pandemije koronavirusa. “Epidemija je izazov s kakvim se moderna civilizacija nije susrela. Nakon 22 mjeseca, još uvijek se ne nazire kraj, usprkos tome što je medicinska znanost senzacionalno brzo stvorila cjepivo, koje naravno ne štiti 100 posto, ali štiti od teških oblika bolesti, komplikacija i smrtnih ishoda u odnosu na necijepljene, što dokazuju i brojke”, veli Bušić.
U takvim okolnostima, niti je život isti, niti organizacija rada bolnica nije ista, pogotovo jer su bolnice prve izložene udaru epidemije. “Organizacija nas koji liječimo ljude ovisi o tome koliko je snažan val. Koliko su valovi bili jaki dovoljno govori činjenica da su neke bolnice u prijašnjim valovima bile pretvorene isključivo u bolnice koje su liječile osobe oboljele od covida”, kaže.
I osoblje iz KB Sveti Duh, njih preko 200, bilo je angažirano u KB Dubrava Dubravi koja je u jednom razdoblju bila isključivo covid-bolnica. Bušić ističe kako je najefikasnije oružje u borbi protiv koronavirusa cijepljenje.
“Stoga i ovim putem pozivam sve građane da se obavezno cijepe, jer ćemo samo, da tako kažem približnom stopostotnom procijepljenošću postići potpuno suzbijanje ove epidemije. One koji su se cijepili dva puta, ili jedanput sa vrstom cjepiva koja se cijepi jedanput, pozivam da dođu po svoju booster dozu, treću dozu, jer se pokazalo da nakon šest mjeseci definitivno imunost organizma postupno opada i da je potrebno cijepiti se i treći put kako bi zaštita bila maksimalna moguća”, apelira ravnatelj Bušić.
Testirati se trebaju necijepljeni
Pitali smo ga i je li bilo kakvih problema s pacijentima koji nisu bili covid bolesnici. Odnosno, je li možda netko zbog pandemije zakinut za kakav operativni zahvat...
“Niti jedan pacijent koji je bio hitni ili prioritetni nije zakinut. Što se tiče pacijenata koji doista nisu hitni i ne trebaju hitno zbrinjavanje, pa ni prioritetno, jasno je da jedan dio tih pacijenata možda nije došao u onaj termin koji je primarno bio određen. No, moram tu pohvaliti pacijente jer su doista i sami pacijenti koji su bili tu naručeni na određene zahvate koji nisu bili hitni, te im je bilo manje bitno hoće li se taj zahvat napraviti u studenom ili u siječnju, veljači sljedeće godine, sami rekli "ok, meni nije hitno, jer ja nisam ni hitni ni prioritetni pacijent", pa bih rekao da smo imali veliko razumijevanje pacijenata. Jasno je da u određenom fizičkom kapacitetu možete napraviti određeni fizički volumen bilo kojih događaja. U tom smislu, određena redukcija hladnog pogona je sigurno bila, ali mislim da smo korektnim odnosom zdravstvenog osoblja i pacijenata i razumijevanjem s obje strane napravili jako dobar posao i u ovom četvrtom valu”, govori nam.
Što se tiče obaveznih covid potvrda, kaže da oni nisu imali s tim problema. U KB Sveti Duh cijepljeno je više od 2/3 osoblja, s tim da najveći postotak cijepljenosti je liječnika, a nešto manji u dijelu medicinskih sestara i ostalog zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja. Na kraju razgovora, pitali smo ravnatelja Bušića kakvo je njegovo mišljenje o obaveznom testiranju u zdravstvenom sustavu, o čemu neki pričaju.
“Kada bismo se svi cijepili, ne bi imali problem. U situaciji gdje se nismo cijepili, nije mi poznata niti jedna država koja je uspjela organizirati da se dva ili tri puta tjedno kompletan sustav testira. To niti tehnički nije moguće organizirati, zahtijevalo bi enormna sredstva, a slali bi možda jednu krivu poruku”, kaže Bušić.
“Poznato je i cijepljene osobe mogu prenositi virus, ali je ta opasnost neusporedivo manja od one koju nose osobe koje nisu cijepljene u smislu širenja virusa i epidemije, a time i izazivanja teških komplikacija i smrtnih ishoda, to je jedno. Odgovor je stoga vrlo jasan: testirati se trebaju necijepljeni, a ja pozivam sve necijepljene da se čim prije cijepe, čime ćemo izbjeći i njihovo testiranje i smanjiti prostor za širenje epidemije. Vrlo jednostavno”, zaključuje prof. dr. sc. Mladen Bušić, prim. dr. med.