Cijene rastu. Hrane, pića, usluga, smještaja… a sada to primjećuju i stranci.
Na Jadranu su, budimo realni, i prethodnih godina cijene u sezoni bile visoke, barem za hrvatski džep. Domaći gosti su se žalili, stranci su šutke plaćali. Međutim, ova sezona bitno je drugačija.
Cijene su, naime, otišle u nebo. Domaći gosti od šoka su ostali bez teksta, ali zato su stranci dobili dar govora. Vjerojatno je svemu pridonijelo i ovo loše vrijeme, koje ne dopušta da mozak "ode na kvasinu" iako su godišnji u tijeku, a moguće je da je svemu kriv i euro - novopečena službena valuta - koji je "poduzetništvo na hrvatski način" sada napokon objelodanio i strancima. Jer, ne možete baš toliko vegetirati na suncu da ne biste na brzinu mogli izračunati što za tri eura možete kupiti u Njemačkoj ili Češkoj, što u Sloveniji ili Srbiji, a što u Hrvatskoj.
Sada, kada su počeli prigovarati i toliko omiljeni Nijemci, a broj rezervacija splasnuo brže od raspoloženja nakon ispadanja Hrvatske iz Lige nacija, cijene su sramežljivo krenule prema dolje. Slave se tako oni slastičari koji prodaju sladoled za jedan euro po kuglici. Iznajmljivači koji su spustili cijene na prošlogodišnje. Novopečeni nacionalni heroji su i oni koji su se "isprsili" pa svojih napuhanih 60 posto velikodušno "prizemljili" za čak 70 posto, sve kako apartmani - koji su samo prošle godine veći za 33.000 novih ležajeva - ne bi zjapili prazni u špici sezone.
'To je širok problem'
Šteta koju je ovogodišnje divljanje cijena učinilo hrvatskom turizmu zabrinula je i inače bezbrižno Ministarstvo turizma koje je do sada, manje-više po inerciji, iz godine u godinu nizalo uspjehe, za razliku od nekih drugih ministarstava koja su mučili vrući krumpiri poput obnove od potresa, inflacije ili pak stručnih radova Marija Banožića…
Međutim, tko će rješavati dugoročnu štetu koja nastaje divljom apartmanizacijom hrvatske obale i ugrožavanjem stambenog pitanja građana?
Postavili smo ovo pitanje Gojku Bežovanu, redovitom profesoru socijalne politike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i velikom zagovorniku politike priuštivog stanovanja, jer od resornih ministarstava do sada nismo dobivali konkretna rješenja za ovaj problem, a i premijer Andrej Plenković okoliša oko teme oporezivanja nekretnina po modelu koji njeguju sve europske države, na čiju se praksu i statistiku često voli pozivati.
"Rentijerstvo je u Hrvatskoj dominantna vrijednost. "Dolaze stranci, sad ćemo im uzeti novce." To je dio lihvarskog mentaliteta, koncept rentijerske ekonomije. Radit ćemo kratko, a poslije ćemo ležati. To je širok problem", kaže Bežovan.
"Ali dublji je problem", nastavlja Bežovan, "da čelnici naših uglednih ustanova rade isti taj posao kad su na odmoru - brinu se hoće li njihovi kapaciteti biti popunjeni, u sezoni se pretvaraju u čistače, sobare jer nemaju radne snage koja će to raditi. Ako to rade ljudi koji bi trebali biti elita zemlje, onda je pitanje kakav se vrijednosni sustav kroz takav model njeguje i kakav kratkoročni model poduzetništva, koji se ne oporezuje ni izdaleka primjereno."
Prenamjena stanova u apartmane
Vratit će se Bežovan i opet na to da "Hrvati nemaju civilizacijski kapacitet i kapacitet upravljanja sobom" te podcrtati da je to ključni problem ove teme.
"Jer, jedan dio naših sugrađana koji mogu biti vlasnici pet-deset apartmana, njima država plaća doprinose za dopunsko zdravstveno osiguranje. Imaju pet apartmana, malu mirovinu, a sada im država uplaćuje doprinose za zdravstveno. A u mlade se nije ulagalo. Pobjegli su. Dolazi nam radna snaga s udaljenih kontinenata, koja ima drugačiji vrijednosni okvir, znanja, vještine, stil života", kaže Bežovan i već sada upozorava:
"Bit ćemo suočeni s ozbiljnim problemom integracije te radne snage o kojoj već sada ovisimo, a ubuduće ćemo uistinu ovisiti."
Dotičemo se, kako to već s Bežovanom uvijek radimo, i teme priuštivog stanovanja za domaće stanovnike. One koji si možda ne mogu priuštiti apartman po cijeni od 100 ili više eura dnevno, ali bi si željeli priuštiti par desetaka kvadrata krova nad glavom…
Bežovan upozorava, prenamjena stambenih prostora u apartmane i poslovne prostore je problem.
Suglasnost ostalih stanara je minimum
"To bi trebalo oporezovati. Ako ste sagradili stambeni objekt, platili ste manji doprinos jer ste gradili stanove. Ako želite poslovni prostor, trebate platiti komunalne doprinose. Ako imate apartmane i poslovne prostore u stambenim zgradama, morali biste imati minimum suglasnosti suvlasnika zajedničkih prostora u toj zgradi, koji su tamo kupili stan i koji tamo nastavljaju živjeti. Gosti su bučni, napiju se, stvaraju probleme onima koji tamo žive. Minimum bi trebala biti suglasnost suvlasnika u zgradi, da oni na to pristaju", kaže Bežovan.
Navodi primjer gradova poput Barcelone, Amsterdama, Berlina, koji su pokrenuli velike inicijative protiv turistifikacije stambenog fonda.
"Tako da ne možete iznajmljivati vlastiti stan kako vas je volja. Ili, imate ograničeno vrijeme koliko ga možete godišnje iznajmljivati i za to morate imati suglasnost ostalih u zgradi", kaže Bežovan.
Gospodarstvo na rentijerstvu
Upozorava da ovo što se sa stambenim fondom događa u Hrvatskoj doprinosi rastu cijena stanova, nerazumnom rastu cijena najamnina i nestabilnosti stambenog tržišta.
"Onda, normalno, mlađi ljudi, koji nisu ništa naslijedili, nemaju mogućnosti, ne mogu zaraditi za stan, ne mogu nikako doći do stana", upozorava.
"Netko u Dubrovniku ima tri apartmana i može zaraditi kao kirurg u Zagrebu. A plaća jako male poreze i tako cijelo gospodarstvo živi na rentijerstvu, a ne na transparentnom poslovanju", zaključuje Bežovan dok se, u pozadini godišnjih odmora i sezone 2023., priprema zakon koji bi trebao omogućiti da najam apartmana više ne ugrožava stambeno pitanje, a koji, ni manje ni više, priprema Ministarstvo turizma.
Ono koje, u odnosu na sva druga ministarstva, vjerojatno ima najmanje svijest o tome s kojim se poteškoćama u rješavanju stambenog pitanja građani u Hrvatskoj susreću...
POGLEDAJTE VIDEO Na što se sve žale turisti? Nisu upozoreni na krokodile kojih nema, na žive ribe u rijeci, ali i na kajake bez klime
