Kako sada stvari stoje, najdugovječniji premijer Andrej Plenković i njegovi HDZ-ovci mogu mirno čekati sljedeću superizbornu godinu jer nema nikog tko bi im mogao pomrsiti račune. Pusta nadanja kako bi zeleno-liberalno-lijevi blok mogao ugroziti Plenkovićevu vladavinu ostaju i dalje tek pusta nadanja. Ovo što na vlasti na lokalnoj razini pokazuju Tomislav Tomašević i Možemo/SDP te Ivica Puljak i njegov Centar može samo još dodatno smanjiti odaziv birača nesklonih HDZ-u. To što rade doista ne sluti na dobro.
Svaki na svoj način, Tomašević i Puljak ovih dana pokazuju koliko su zapravo slični Plenkoviću: umjesto preuzimanja odgovornosti za loše odluke i barem daška samokritike, njih dvojica za vlastite pogreške optužuju opoziciju i kritičare svoje vladavine. Unatoč koruptivnoj vladavini HDZ-a i dubokoj ekonomskoj krizi, vodećim opozicionarima ne raste ni popularnost ni stranačka baza, ali im zato ubrzano raste ego. Vlast doista kvari ljude.
Bez sućuti za obitelji preminulih pacijenata
Bez imalo iskrene sućuti za obitelji pacijenata preminulih na hitnoj gradske bolnice Sveti Duh, bez imalo obzira prema obiteljima čija su se novorođenčad u toj bolnici zarazili virusnim meningitisom, zagrebački gradonačelnik Tomašević odlučio je doslovno za sve optužiti oponente i zaposlenike bolnice koji se ne mire s njegovim kadrovskim rješenjima. Gradonačelnik se ne libi ni tvrditi kako se u medijima problematizira samo stanje na Svetom Duhu i da u toj bolnici nema ništa više problema nego u drugim bolnicama. Prva je tvrdnja očita i lako provjerljiva neistina, a drugu bi gradonačelnik morao potkrijepiti podacima, koje, naravno, nema jer takvi podaci ni ne postoje.
Ne ide mu ni sa zbrinjavanjem otpada, ni sa zaustavljanjem koruptivnih građevinskih mega projekata, ni s košnjom trave, popravcima zagrebačkih ulica koje se raspadaju, a ne ide mu ni s ispunjavanjem obećanja o mjestima u vrtićima za svu zagrebačku djecu. Bez vrtića je ostalo čak 3.000 djece, a njihovim roditeljima Grad Zagreb nije osigurao barem subvencioniranje zbrinjavanja potomaka u radnom vremenu.
U ovako velikoj besparici i životu u inflaciji, činjenica da vam dijete nije dobilo mjesto u vrtiću doista može razarati kućni budžet. Jasno je i da je zagrebačka vlast pogriješila s naprasnim ukidanjem mjere roditelj-odgojitelj. Nije sporno da je tu mjeru trebalo ukinuti, ali to se trebalo učiniti tek se osiguraju mjesta u vrtićima za svu djecu. Kako je moguće da vlast koja za sebe tvrdi da pripada ljevici radije gradi velebni stadion nego obrazovne ustanove?
Priča kako je za sve i dalje kriva vladavina Milana Bandića, u trećoj godini mandata nove vlasti, može proći samo kod zaslijepljenih stranačkih sljedbenika i interesno vezanih pojedinaca i skupina. Nitko nije očekivao da će Tomašević i ekipa sve probleme riješiti preko noći, ali malo tko je očekivao da će biti toliko nesposobni, spori i zatvoreni - kao kakva sekta ili da će Tomašević u potpunosti preuzeti Plenkovićev stil obračuna s kritičarima.
Slučaj Peškarija
Splitski gradonačelnik Ivica Puljak uspio je osigurati mjesta za svu vrtićku djecu, ali baš kao ni Tomašević ni ne pokušava zaustaviti koruptivne građevinske mega projekte, dok se uopće ne libi ustupati gradsku imovinu na korištenje bez javnih natječaja. Slučaj Peškarija razotkrio je Puljka kao još jednog u nizu političara koji ne vide nikakav problem u „besplatnim“ ručkovima i večerama kod poduzetnika s kojima grad posluje mimo pravila.
I čak ni to nije najgore - vrijeđanjem jedne od najistaknutijih borkinja protiv korupcije i političke tajnice svoje stranke Dalije Orešković počinio je dugoročnu štetu ne samo vlastitom ugledu i stranci Centar nego i hrvatskoj opoziciji uopće. Imati u stranci i parlamentarnom klubu bivšu šeficu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, koja je uistinu teško stekla politički kredibilitet, a ne zatražiti njezin savjet u situacijama koje bi ga mogle dovesti u sukob interesa, zbilja je neinteligentno. I k tome je nazivati stupidnom i optužiti da pomaže HDZ-u zato što joj s pravom smeta skandal Peškarija, u kojem je splitski gradonačelnik žrtvovao vlastiti politički kredibilitet za malo oborite ribe, pa to može samo obični politički krkan.
I sad bismo mi ovakvog Puljka i ovakvog Tomaševića, ovakav Možemo i ovakav Centar trebali shvatiti kao zdravu alternativu vladavini Andreja Plenkovićai HDZ-a?
Ma dajte, najte!
