Kao i svake godine, otprilike u ovo vrijeme, počinju se postavljati pitanja o pripremljenosti hrvatskog zaštitnog sustava za vatrenu ljetnu sezonu.
Svi se sjećamo velike tragedije na Kornatu 2007. godine, u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Uzrok pogibije tih ljudi još nije razjašnjen, a više indicija upućuje na zataškavanje.
Nismo učili od Kornata
Bilo je mnogo neobični pojedinosti u vezi te tragedije. Primjerice, vojska je netom iza odvoženja unesrećenih posve zablokirala šire poprište događaja, iako njezine ovlasti u tom slučaju nipošto nisu bile iznad ovlasti redovne policije. Potom se nisu lako mogli ustanoviti ni neki drugi odnosi te ingerencije u vatrogasnom sustavu. Nažalost, ne bi se moglo reći da je situacija u vezi s tim postala znatno bolja.
Osnovna zamjerka i dalje je ista. Sustav nije jedinstven, niti se njime upravlja iz jednog centra. To se tiče jednako zapovijedanja jedinicama na terenu, kao i financijskog poslovanja; na vatrogastvo se ukupno godišnje potroši preko milijardu kuna javnog novca. Ali, gotovo da je nemoguće pobrojati sastavnice na koje se to odnosi i potrošače rasute pod brojnim institucijama državne i lokalne vlasti.
Vatrogasci trebaju samostalnu vertikalu
''Rekao bih da sadašnja vlast ima generalno pozitivan odnos prema vatrogasnom sustavu, ali da se nužne promjene sporo realiziraju. Naročito mislim na stavljanje cjelokupne vatrogasne organizacije pod jednu kapu, kao ranije“, rekao je Goran Franković, predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske za Deutsche Welle.
Po njegovu mišljenju, glavni bi vatrogasni zapovjednik morao surađivati izravno i samostalno s kabinetom prvog ministra, umjesto da je podređen Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje (DUZS), kao što je već godinama slučaj, što uvelike otežava rad vatrogasne organizacije.
Franković smatra da je praktički nemoguće kvalitetno financijski poslovati u takvim okolnostima, gdje se o potrošnji sredstava za čitav sustav ne planira niti odlučuje s jedinstvene pozicije. A osim problema oko financija, dolazi do drugih poteškoća u funkcioniranju jedinica, već i zbog komunikacije koja prolazi više razina u više odvojenih vertikala, da bi se objedinila djelovanjem na terenu.
Nelagoda i strah za život
Slično razmišlja i Mladen Magdić, predsjednik Odbora za vatrogastvo u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH. On je podsjetio da ništa nije suštinski poboljšano nakon kornatske tragedije pa se čak i na suđenjima tim povodom – a koja još traju – odgovornost prebacuje na pojedince umjesto na sustav koji ne uspijeva funkcionirati i koji je njegove kolege odveo u smrt.
''Sustav je neprepoznatljiv i zato vatrogasci svake godine, pa i ove, s nelagodom dočekuju protupožarnu sezonu, strahujući za svoj život“, svjedoči Magdić te ističe da unatoč svim obećanjima još uvijek nije u potpunosti riješen niti radno-pravni status hrvatskih vatrogasaca. Nema krovne organizacije, a često nema niti novca za novu vatrogasnu opremu, jer novca ima samo za plaće, ako i toliko.
Nemaju ni za plaće
Kad je riječ o benkovačkim vatrogascima, primjerice, novca dugo nije bilo niti za njihove plaće. Država im je sjela na račun jer su njihovi pretpostavljeni – navodno, budući da istraga nije zaključena - pronevjerili više milijuna kuna. Kritični mjeseci su pred nama, ali još i više pred njima, a teško je očekivati da u borbu sa šumskim požarima pohrle ljudi koji su tako demotivirani, ne svojom krivicom.
Nada da će u EU-u biti bolje
Neke probleme oko suradnje u okviru EU-a, kao i s drugim zemljama, naši su vatrogasci riješili inzistirajući pred Bruxellesom da ''vatra ne poznaje šengenske granice“. Stoga će se do daljnjeg provoditi dosadašnji bilateralni sporazumi o protupožarnoj zaštiti, s npr. Bosnom i Hercegovinom, a gdje je ranije bilo problema. Isto vrijedi za vatrogasnu suradnju tumačenu kao humanitarnu pomoć.
''Nema sluha za rješavanje problema vatrogastva u Hrvatskoj, pa ćemo kroz EU-parlament zatražiti hitno njihovo rješavanje, jer je očito da Vlada RH sluša jedino čelništvo EU-a.", rekao je Magdić za Deutsche Welle.
