Poznato je da Hrvati vole štedjeti "u cigli". To pokazuju i najnoviji podaci Eurostata, po kojima čak 91 posto naše sve manje populacije živi u nekretnini koju posjeduju. To je treći najveći postotak u Europskoj uniji i čak 21 posto više od europskog prosjeka. Više nekretnina imaju jedino Rumunji i Slovaci. U vrhu smo i po u udjelu stanovništva u kućama. U Hrvatskoj tako živi 78 posto građana, a najviše ih je u Irskoj, čak 92 posto. Europski prosjek pučanstva koje živi u kućama jest svega 53 posto.
S druge strane, cijene nekretnina i dalje rastu. Prema podacima portala Crozilla.com, prosječne tražene cijene stanova u 2021. bile su veće za 6,2 posto u odnosu na 2020., 11,5 posto veće u odnosu na 2019., a 17,1 posto ako gledamo cijene 2018. godine.
Velik je broj zauzetih nekretnina, a neke su s tržišta eliminirali i potresi. Zakoni tržišne ekonomije kazuju da su cijene veće ako je velika potražnja, a ponuda mala. Takvo što se počelo i kod nas događati.
"Hrvati vole imati svoje nekretnine, to je oduvijek uobičajeno. Pogotovo je u zadnje vrijeme vidljiv trend da vole imati svoju ušteđevinu u nekretninama, jer u bankama su kamate male i bilježe negativni trend, pa ljudi štede u nekretninama. Imamo i razmišljanja ljudi koji su u najmu, radije daju 400 ili 500 eura za ratu pa da imaju svoje, nego da daju nekome drugome za najam", istaknuo je u razgovoru za Net.hr Vice Šantak, direktor agencije za promet nekretninama Rivalitas.
Lančana reakcija
Najtraženiji su gradovi za život u Hrvatskoj Zagreb, Split, Rijeka i Pula. U Splitu je prosječna tražena cijena po kvadratnom metru 3063 eura, u Zagrebu 2271 euro, u Puli 1870 eura, a u Rijeci 1820 eura o kvadratu. Znatno je to više nego ranijih godina.
Najskuplji hrvatski grad po cijeni nekretnina je Dubrovnik, gdje je prosječna tražena cijena u 2021. bila 3688 eura po kvadratu. Slijedi Opatija s 3437 eura te već spomenuti Split.
Sasvim sigurno je da će se u ožujku, kada krene nova runda subvencioniranih kredita putem APN-a, u svim nabrojenim gradovima tražiti stan više. Ali, i cijena će biti viša, upozorava Šantak.
"Mladi koji dižu kredite i kupuju svoju prvu nekretninu, APN-ovom subvencijom financiraju određeni iznos i kreće veća potražnja. Za stan na Jarunu od 60 kvadrata imamo 10 poziva tjedno, a kad je APN imamo 30 poziva. Prodavatelji onda vide da je veći interes, pa malo podižu cijene, a potom lančanom reakcijom svi vide da su cijene više, pa ih i sami podižu i tako slijedi taj val viših cijena. Tržište to može podnijeti do jedne granice i to tako da se s većom cijenom po kvadratu moglo prodavati. Takva je bila situacija 2006. pa do 2008. ili 2009. prije nego što je počela gospodarska kriza. Sada kad je krenula priča s APN-om, koji je jedan od faktora dizanja cijena, dvosobnim i manjim trosobnim stanovima do 60 kvadrata se i povećala cijena kvadrata. Novi stanovi se prodaju nakon potresa. Ljudi su skloniji kupiti novu nekretninu i skuplju, čak i s manje kvadrata, ali da je novija", upozorio je Šantak.
Cijene su realne dok se prodaje
Upozorio je da će cijene, pogotovo manjih stanova, još malo porasti nakon ožujka. Jasno, pitanje je dokle će to ići. Posljednja runda APN-ovih subvencija trebala bi biti 2023. Dotad bismo već trebali biti u eurozoni, ali prije toga trebamo preživjeti inflaciju.
Šef Rivalitasa tvrdi da je teško procijeniti koliko je inflacija utjecala na cijene nekretnina, jer su poskupljivale i prije svega ostaloga. Tvrdi da bi se moglo reći da su cijene stanova i kuća kod nas nerealne, ali pod znacima navoda.
"Mogao bih reći da cijene nisu realne, ali dok se sve prodaje, onda je to pod znakom navodnika. Svaka roba ima svog kupca. Nekretnine koje imaju apsolutno nerealnu cijenu, recimo kvalitetna starogradnja, iz 70-ih i 80-ih, koja se prodaje po 3000 eura po kvadratu. Za to možemo reći da je nerealno. Ali, sve drugo što se proda po većim cijenama, dalo bi se pričati o tome da su cijene nerealne, jer se ipak prodalo", istaknuo je Šantak.
Štednja 'u cigli' isplativija
Jagmu za stanovima mogle bi potaknuti i niske kamate. Već su neko vrijeme kamate na štednju na rekordno niskim razinama, zbog čega ljudi ubrzano izvlače novac s računa i investiraju ga, između ostalog, i u nekretnine. Osim toga, početkom ove godine izmijenjena je Nacionalna referentna stopa, zbog čega su banke počele izdavati manje promjenjive kamatne stope na postojeće kredite. Dakle, novca za nekretnine će biti. Šantak tvrdi da je u ovom trenutku mnogo isplativije štedjeti "u cigli".
"Banke će s manjima kamatama poticati i kredite, vjerojatno i s APN-om. Što se tiče depozita u bankama, uzmite primjer da imate 100.000 eura. Kupite stan i iznajmite ga ili stavite novac u banku. Vidjet ćete koliko ćete dobiti mjesečno kamatama, a koliko najmom stana. To je daleko veća prevaga na stranu najma. Dobit ćete daleko više novca s najmom stana, čak i ako uložite u uređenje", zaključio je Šantak.
Usprkos tome što je u Hrvatskoj sve teže doći do nekretnine, jasno je da će se, kad se jednom "dočepamo“ kuće ili stana, to pokazati višestruko isplativom investicijom.
