575 dana, osam sati i 48 min, toliko je do zaključenja ovog članka prošlo od zagrebačkog potresa. Koga zanima aktualni vremenski odmak, može ga u stvarnom vremenu pratiti na stranicama udruge SOS Zagreb. Brojčanik se ondje ne vrti kao zgodna uspomena na potres, već simbolizira revolt Zagrepčana koji svo to vrijeme, svakog dana, sata i minute, nisu zaboravili da žive u razrušenom, oštećenom i opasnom gradu.
U više od godinu i pol obnova stambenih kuća i zgrada nije maknula s mrtve točke. Uklonjeno je tek šest kuća, dok ostalih 18 za koje je izdana odluka o uklanjanju još uvijek čekaju izvođače da odrade ugovoreni posao.
S početkom listopada Ministarstvu je predano ukupno 13.498 zahtjeva građana za obnovu ili hitne sanacije. Od toga je na području grada Zagreba odobreno 727 zahtjeva koje je zaprimio Fond i za koje su isplaćene naknade. Radi se o sredstvima za uklanjanje kuća, od koji je do sada uklonjeno njih šest, te dodjeli novčane pomoći za privremenu zaštitu.
Šest mjeseci čekalo se na Zakon o obnovi koji je donesen unatoč brojnim upozorenjima struke da je kao takav neprovediv u praksi. To se pokazalo točnim, pa se nakon godinu dana Zakon mijenja novim izmjenama i dopunama koje bi početkom studenog trebale biti upućene na čitanje u Hrvatski Sabor, a izglasan bi trebao biti krajem istog mjeseca.
Javna rasprava trajala samo pet radnih dana
Javna rasprava u kojoj su svi zainteresirani mogli iznositi prijedloge izmjena i dopuna trajala je svega tjedan dana, a prijedloga i pritužbi bilo je mnogo. No, neki smatraju da vremenski okvir od pet radnih dana ipak nije bio dovoljan da se kvalitetno pripreme i usvoje sve izmjene i dopune Zakona koji bi trebao diktirati živote građana pogođenih potresom sljedećih deset godina. S tim se slažu i iz Fonda, iz kojeg su čak slali pritužbu resornom ministru Darku Horvatu da se taj rok produži, što se ipak nije dogodilo.
Fond također upozorava da i u novom prijedlogu Zakona postoje određeni problemi. Ističu problem legalizacije i javne nabave.
"Naime, prema dosadašnjem zakonu država nije obnavljala kuće koje nemaju sve potrebne vlasničke papire i dozvole, a sada se i njima omogućava obnova te legalizacija spomenute nekretnine, što je za Fond sporno u odnosu na sve ostale građane koje su gradili sukladno zakonu i plaćali sve poreze i potrebne naknade", objasnio je ravnatelj Fonda Damir Vanđelić.
'Moguće zloporabe Zakona'
Drugi problem je, kaže, podizanje pragova jednostavne nabave. Po novom zakonu, u procesu obnove za jednostavnu nabavu, onu na koju se ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi, primjenjivat će se pragovi od 1,3 i 39,3 milijuna kuna, umjesto važećih 200.000 i 500.000 kuna.
"Iako se Fond za obnovu slaže s podizanjem praga, problem je mogućnost zloporaba pa predlažemo da se odmah u zakon ugrade antikorupcijski zaštitni mehanizmi. Zato Fond predlaže da se zakonom za postupke jednostavne nabave precizira da se natječaji moraju objavljivati u nacionalnom elektroničkom oglasniku javne nabave, uz prethodnu obavijest u europskom oglasniku", smatra.
Problem nabave ističu i iz nove gradske vlasti, no za njih je veći problem nabava u sferi radova u obnovi.
"Određenu bojazan izražavamo prema povisivanju pragova javne nabave na europske, pogotovo u sferi radova u obnovi (s 500 tisuća na 39 milijuna kuna) te ćemo inzistirati na jasnom i učinkovitom sustavu kontrole. Upravo spomenuto povisivanje pragova javne nabave vidimo kao mogući prijepor i nešto što treba jasno iskomunicirati u Saboru", rekao je zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet.
Iz Fonda predlažu i propisivanje obveze provođenja elektroničke dražbe sustavom koji su razvile Narodne novine. Time će se, uvjereni su u Fondu, osigurati da javna nabava bude transparentna i uredna, što je i zahtjev EU, na čije fondove Hrvatska u tom procesu itekako računa.
Tijekom javne rasprave o zakonu dali su 115 komentara na Zakon, a ističu još neke poteškoće koje bi mogle dovesti do toga da usvajanjem novog Zakona usko grlo obnove postanu upravo oni.
"Još nije potpuno jasno kako bi se vodio neupravni postupak koji se sada propisuje zakonom, naime, sada bi Fond i Središnji državni ured trebali postupati po zahtjevima bez odluke Ministarstva, koja bi se donosila tek po završetku posla. S obzirom da Fond i dalje ima ispod 50 zaposlenih, a starom sistematizacijom je propisano da bi trebao imati 100, pitanje je koliko će povećani opseg posla biti moguće napraviti s tim brojem zaposlenih", kaže Vanđelić.
Kako bi dobili pojašnjenje na ove Vanđelićeve strahove, poslali smo i upit Ministarstvu.
"Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i dalje je nadležno tijelo za vođenje postupka i donošenje odluka povodom zahtjeva za obnovu, dok su za provedbu nadležni Fond za obnovu na području Grada Zagreba i Krapinsko-zagorske županije, odnosno Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje na području na kojem je proglašena katastrofa", kažu iz Ministarstva.
Nakon ovog odgovora zamolili smo i hi za dodatno pojašnjenje, odnosno uvjerenje kako sav posao oko zaprimanja zahtjeva i donošenja odluka o obnovi ostajeu njihovoj ingerenciji te kako se nakon toga šalju Fondu na provedbu.
"Ministarstvo će i dalje biti adresa za zaprimanje zahtjeva i donošenje odluke o obnovi koju tada dostavlja Fondu ili SDU na provedbu. Promjena je ta što će se takva odluka donositi kao neupravni akt, dok će se po završetku obnove donositi rješenje temeljem završnog izvješća nadzornog inženjera", bio je njihov odgovor.
'Zakon je postavljen tako da je država investitor – to je pogrešno'
Struka je od početka upozoravala da je Zakon bi pogrešno postavljen i da će problem biti u njegovom tehničkom segmentu, s obzirom na postojeće probleme s procedurama u graditeljstvu i prostornom uređenju. Ivan Križić iz Društva arhitekata Zagreba i Hrvatske komore arhitekata objašnjava kako bi danas vjerojatno imali ishođeno barem 50% građevinskih dozvola za rekonstrukcije zgrada, da se zakon fokusirao isključivo na financiranje obnove i prepustio tehnički dio redovnom zakonodavstvu.
"Drugi najveći problem je što je zakon zamišljen tako da je država investitor. Naše mišljenje je da je zakonom trebalo potaknuti vlasnike nekretnina na investicije u vlastite nekretnine, a država im je u tom aspektu samo trebala omogućiti određeni poticaj. Taj poticaj je prvenstveno financijski što je većini potrebno. Ali za nas je još bitniji poticaj u kojem država i lokalna samouprava nude građanima strateško promišljanje budućnosti razvoja područja pogođenih potresom. Uvjereni smo da bi rezultati takvog kvalitetnog promišljanja za posljedicu imali još veći motiv za investitore", smatra Križić.
Iako su na postojeći Zakon iznijeli čitav niz primjedbi, arhitekti smatraju da prijedlog Zakona koji je na kraju upućen u Sabor i dalje neće dovesti do ubrzanog početka obnove. Problem je, kaže Križić, u tome što "Zakon nije suspendirao redovne zakone i nerijetko u provedbi dolazimo u kolizije zakona koje sve sudionike stavljaju u nepovoljan položaj jer što god da odaberu krše zakon." Trenutno se borbe vode oko prijava za obnovu i izrade projektne dokumentacije, a kada krene pravo izvođenje radova otkriti će se još cijeli "niz problema koji Zakon o obnovi nije, ne može, a niti treba rješavati."
Hoće li 'zeleni' biti gubitnici obnove?
Trenutno stanje na terenu može se opisati samo kao kaotično. Zbog zavrzlama s brojnom papirologijom i drugim preprekama, mnogi vlasnici i suvlasnici nisu niti pokušali ući u proces obnove. Iz udruge građana pogođenih potresom, SOS Zagreb, kažu da se građani boje ući u taj proces, pogotovo onaj konstrukcijske obnove koja je skupa, dugotrajna, zakonski zamršena i nema nikakve prakse.
Iako je obnova fokusirana na 'crvene', pa zatim i na 'žute', u velikim problemima trenutno su se našli oni 'zeleni' koji su se smatrali pobjednicima potresa, no mogli bi završiti kao gubitnici obnove. Tako Vesna Blašković iz SOS Zagreb objašnjava da su za hitne popravke zelene zgrade u kojoj živi suvlasnici iz pričuve platili 100 tisuća kuna i još se za toliko zadužili, a iako su predali sve dokumente za obećani povrati još nisu dobili ni lipe.
"Zbog toga ne možemo krenuti u redovnu obnovu zgrade, poput fasade i tako dalje, jer bi financijska opterećenja bila prevelika i dostigli bismo pričuvu od 15 kn/m2, što je nepodnošljivo", kaže Blašković.
Iste probleme ima u predsjednica udruge, Nevena Rendeli Vejzović. Naglašava kako to što su njihove zgrade zelene nipošto ne znači da nisu oštećene, a ozbiljna oštećenja na fasadama svakodnevno prijete sigurnosti građana.
Iz Ministarstva pak uvjeravaju kako će svi građani koji su završili s obnovom razine I. dobiti povrat sredstava. Ili barem jedan dio.
"Za građane koji su završili sa samoobnovom razine 1 vrijedi pravilo ako podnesu zahtjev i prilože projektnu dokumentaciju i račune ovlaštenih inženjera/izvođača/nadzora, mogu dobiti onoliko sredstava (prihvatljivih troškova) do visine određene odlukom Vlade – 16.000 kuna po stambenoj jedinici i 25.000 kuna po obiteljskoj kući", objašnjavaju.
'Najveći problem u centru su konzervatori'
"Unatoč tome što svi propagiraju energetsku obnovu zgrada, pa je čak i Vlada odlučila uzeti novce za energetsku obnovu, to očito nije došlo do konzervatora jer i dalje istu ne dopuštaju. I to ne na kulturno zaštićenim zgradama nulte kategorije već ni na običnim zgradama koje se nalaze u povijesnoj cjelini grada. A to je cijeli centar. Tako je moja zgrada potrošila pola milijuna kuna na obnovu fasade, a za par godina, tko zna, možda ćemo morati opet energetski obnavljati fasadu. Suludo", zaključuje Rendeli Vejzović.
"Mi iz SOS Zagreb pozdravljamo izmjene zakona koje će riješiti probleme oko imovinsko pravnih odnosa i financiranja (100% financiranje mnogima olakšava obnovu) ali nismo sigurno hoće li ove izmjene uistinu ubrzati proces obnove. Naime, proces obnove u Zagrebu uvelike ovisi o konzervatorima i smjernicama za obnovu povijesne zaštićene cjeline i pojedinačnih kulturnih dobra. Dosad konzervatori nisu pokazali volju za ubrzanjem procesa i olakšavanjem obnove građanima, a upravo oni su kočničari kad su financije u pitanju i vrijeme. Mislimo da je krajnje vrijeme da se svi zajedno pitamo štitimo li zgrade ili ljudske živote?", dodaje Rendeli Vejzović.
A problem na terenu je i taj što kronično nedostaje komunikacije sa susjednim zgradama. Tako Blašković kaže da su suvlasnici njoj susjedne zgrade prilikom rušenja dimnjaka potpuno urušili zabatni zid njene zgrade koji nije stradao u potresu. Obnovu su platili sami, a kaže kako se inače sve radi "zbrda zdola", što je još jedan veliki problem samoobnove na terenu koji se, kraj sveg ostalog, do sada uopće nije stigao adresirati.
Slučajeva samoobnove stoga je za sada bilo jako malo, svega par zgrada primaklo se završetku, a još su rijeđe one obnovljene na razinu I. ili II.. S terena pristižu i priče o zavadama, pa čak i tužbama suvlasnika, a birokratskom kaosu za sada se ne nazire kraj.
Iz obnovljene zgrade poručuju - 'Krenite u samoobnovu'
Jedna od lijepih priča dolazi iz zagrebačke Boškovićeve ulice, gdje su se stanari mjesec dana nakon potresa uspjeli okupiti i u lipnju 2020. godine krenuti u proces obnove.
"Najveći izazov je bio pronaći izvođače i za građevinski i za strojarski dio sanacije, a koji su odgovarali i cjenovno, i kvalitetom ali i mogućim terminom izvođenja radova. Dobivali smo i drastično preskupe i drastično jeftine ponude, no svaku smo analizirati sa projektantom koji nam je onda ukazivao na sumnjivo niske i/ili sumnjivo visoke cijene", rekao nam je Domagoj Mak koji je vodio obnovu, a čija majka trenutno živi u zgradi.
Glavnim projektom bilo je predviđeno 12 mjera sanacije, između kojih i pojačavanje temelja, ojačanje zidova i izrada novog vanjskog pročelja, za što su digli kredit od 100 tisuća eura. Usput su, kaže, obnovili i električne instalacije, a nova od povrata će vjerojatno uložiti u energetsku obnovu zgrade.
"Dobili smo dvije tranše povrata za takozvanu 'hitnu sanaciju', a predali smo svu potrebnu dokumentaciju za povrat do 80% opravdanih troškova konstrukcijske obnove te se nalazimo u postupku dobivanja konačne odluke, a potom se nadamo i finalnoj isplati sredstava", kaže Mak.
Cijeli postupak, ipak, nije bio jednostavan, a naš sugovornik kaže da su pratili upute iz zakona programa mjera i pripadajućih obrazaca. Zaprimili su privremenu odluku o konstrukcijskoj obnovi, potom je izvršena provjera na licu mjesta, a sada su u postupku tehničko-financijske kontrole projekta.
Svima koji raspolažu dovoljnom količinom vremena i energije, Mak poručuje: "Ako ste spremni savladati čitav niz nepoznatih pojmova, ne čekajte već samostalno krenite u obnovu. Već nekoliko mjeseci stanari ove zgrade žive u obnovljenom objektu i zapravo su zaboravili i na potres i na vrlo opsežne radove, dok nažalost postoji čitav niz nekretnina koje su neuseljive, izvan funkcije i koje su u fazi čekanja."
Iz Grada su za sada optimistični. Korlaet kaže kako očekuje da će obnova krenuti odmah po donošenju zakona, a to se očekuje početkom studenog ili čak krajem listopada.
"Zadovoljni smo jer je u ovoj iteraciji zakon uplementirano sve o čemu smo tada govorili", poručio je Korlaet o novom Zakonu.
Novosti Zakona - financiranje obnove i mogućnost prodaje
Ministar Darko Horvat istaknuo je kako se jedna od ključnih izmjena odnosi na financiranje konstrukcijske obnove u kojoj građani neće morati participirati, već će istu u stopostotnom iznosu osigurati država i jedinice i regionalne samouprave. Ministarstvo ovim izmjenama veći naglasak želi staviti na samoobnovu, te će se u tu svrhu uvesti mogućnost predfinanciranja.
Tri su pravca u procesu samoobnove koji će biti omogućeni. Prvo, mogućnost da se novčana pomoć isplati prema ispostavljenim računima po privremenim pojedinačnim situacijama, odnosno jednokratno nakon izvedene obnove, koja će se smatrati završenom po dostavljenom izvješću nadzornog inženjera. Zatim, dio koji se posebno odnosi na višestambene i stambeno-poslovne zgrade, iznos novčane pomoći moći će se isplatiti na račun obvezne pričuve, prema posebnom izračunu u skladu s cijenama određenim u Programu mjera, a za namjensko trošenje isplaćenih sredstava odgovornost će imati upravitelji zgrade. Treće, odluče li se pak građani na konstrukcijsku ili cjelovitu obnovu bez odluke države, pa tako i bez sufinanciranja, za isto im neće biti potrebno ishoditi građevinsku i uporabnu dozvolu, već će se jednako vrijednim dokumentom smatrati završno izvješće nadzornog inženjera.
Još jedan važan novitet odnosi se na ukidanje zabrane raspolaganja vlastitom nekretninom, bez obzira na postupak obnove, te brisanje stavke upisa tereta, odnosno hipoteke. To znači kako građanima neće biti određen vremenski period u kojem svoju nekretninu ne bi smjeli prodavati.
Također, u planu je obnova i nelegalno izgrađenih objekata, osim onih koji se nalaze na mjestima gdje su predviđeni magistralni koridori sukladno postojećim prostornim planovima i oni u kojima na dan potresa nitko nije živio. Pojednostavljeno je i pitanje uklanjanja oštećenih zgrada koje su prijetnja sigurnosti i zdravlju ljudi, koje će provoditi Državni inspektorat, dok će vlasniku takvog stana država osigurati zamjenski stan odgovarajuće veličine. Uvode se i europski pragovi javne nabave koji su puno viši od postojećih, a za koje će Ministarstvo morati izraditi i posebni pravilnik kojim će se urediti pravila o postupcima nabave.