Deranja o propasti brodogradnje: 'Nitko nije imao petlje reći koje treba ugasiti'

Miris metala i varenja njoj nikada nije smetao.

Naprotiv, Gordana Deranja priznaje da ga voli. Desetljećima je živjela brodogradnju, vodila pulski Tehnomont kroz uspone, krize i turbulentna vremena hrvatske industrije, a danas bez zadrške govori o tome zašto je hrvatska brodogradnja postala sinonim za dugove, spašavanja i političke promašaje.

U podcastu "Ideje na stolu" otvoreno je progovorila o sudbini velikih brodogradilišta, nedostatku radnika, ali i emociji koju osjeti svaki put kada brod prvi put dotakne more.

Deranja je morala znati više od prosječnog muškarca o brodovima. Kroz njezine ruke prolazile su narudžbe svega – od hidraulike do kablova. Znala je kako nastaje brod, od prvih nacrta i projektiranja do trenutka kad deset milijuna eura vrijedno plovilo prvi put završi u moru.

ČA JE GORDANA UČINILA? /

Mislili su da će biti 'mala', postala je jedna od najmoćnijih u Hrvatskoj: 'Zeznuli su se...'

"Morala sam naučiti kako ide tok proizvodnje, od ugovora do isporuke. Brod se ne radi samo tih 18 mjeseci koliko traje ugovor. Prvo ide projektiranje, pa dokumentacija, nabava materijala, a tek onda gradnja", govori.

Prisjeća se kaosa koji su donijeli korona i rat u Ukrajini. Nestašica materijala, divljanje cijena i probijanje rokova postali su svakodnevica.

Foto: Net.hr

"Uvijek se netko mogao vaditi na koronu ili rat, ali na kraju ti imaš rok kad moraš isporučiti brod. A koga onda briga što materijala nema?", kaže.

Kriza brodogradnje u zemlji koja ima more

No najveći problem hrvatske brodogradnje vidi puno dublje od samih tržišnih kriza.

"Kao prvo, veliku brodogradnju treba voditi ozbiljan tim, kao što je bio Karlo Radolović kad je Uljanik bio pojam. Ali nijedna velika brodogradnja ne može bez potpore države jer su to enormni iznosi i skupi brodovi. Država mora stati iza toga sa svojim garancijama", objašnjava.

Dodaje, u zemljama kao što su Njemačka ili Nizozemska iza velikih i skupih brodova mogu stajati privatnici koji imaju druge nekretnine i druge poslove kao garanciju za brodove koje grade, ali da takvog kapitala nema u Hrvatskoj. I pojašnjava - zato treba kod nas država stajati iza velikih brodogradilišta. 

Ipak, ne skriva razočaranje.

OD OVACA DO HOLLYWOODA /

Hrvati u svijetu rade čuda: Jedan je kupio zgradu s granatom! Ne - to nije šala...

'Svima je bilo jasno da ne trebamo četiri brodogradilišta'

"Bilo je svima jasno da jednoj Hrvatskoj ne trebaju četiri velika brodogradilišta, ali nitko nije imao petlje reći koja će se ugasiti. Trebalo je sačuvati zdravu jezgru i jedno veliko brodogradilište koje bi radilo tankere, putničke brodove i slično. Umjesto toga pustilo se da sve propada", smatra.

Posebno kritizira odluke iz vremena najveće krize.

"I onda kad je bila najveća kriza prodavali smo brodogradilišta. DIV kupi Split, Uljanik kupi 3. maj, a kad je Uljanik u problemu, onda je i 3. maj u problemu. Takve odluke su se donosile", govori.

Nedostaje ljudi, a brodovi se i dalje moraju graditi

Danas najveći problem vidi u nedostatku ljudi i interesa za brodogradnju.

"Imamo globalni problem. Sve se manje djece rađa i sve manje djece želi upisati ta zanimanja. Danas su im zanimljiviji kompjuteri, digitalizacija i takve stvari", kaže. 

ANTISTRES TERAPIJA /

Lijek je u šumi? U Hrvatskoj mjerili učinak nesvakidašnje terapije – rezultati iznenadili!

Ipak, vjeruje da brodogradnja ima budućnost ako se modernizira.

"Krenuli smo u robotizaciju i mehatroniku. Određeni sustavi se mogu robotizirati i možda to mladima postane zanimljivije. Ali bez pravog majstora koji zna posao u detalje ni robotika nema smisla", upozorava. Priznala je i da je u njeno vrijeme varioc možda imao veću plaću od inženjera jer je znala - bez varioca nema ni broda, a inženjera može zamijeniti. 

Otkriva da joj rijetko dolaze mladi koji žele graditi brodove i da nije baš da se sretala s ljudima koji su "sanjali" postati brodograditelje. 

'Ljudi nedostaje svugdje'

"Mi polako idemo u mirovinu i pitanje je tko će nas zamijeniti. Ali to nije problem samo brodogradnje. Nedostaje liječnika, medicinskih sestara, majstora… Nedostaje ljudi svugdje", kaže.

Prosječna plaća u brodogradilištu danas je, kaže, oko 1500 do 1600 eura.

"To nije loše, ali čovjek koji nema riješeno stambeno pitanje i kojem žena ne radi, teško može živjeti od toga", iskreno priznaje.

Ipak, mladima nikada ne bi rekla da izbjegavaju brodogradnju: "Ja strašno volim ovu firmu i taj posao. Tko to voli, njemu je to interesantno bez obzira koliko je težak kruh."

A onda dolazi trenutak kad joj glas ipak omekša – kada govori o porinuću broda.

Foto: Net.hr

Svaki brod je ispratila suzama

"Ja sam svaki brod oplakala. Kad prvi put takne more, to je adrenalin, uzbuđenje, svi smo ushićeni”, kaže.

Danas u Tehnomontu brodove porinjuju bočno, što je rijetkost na Jadranu.

"Prije sam plakala, a danas vrisneš! Gledaš deset milijuna eura kako juri prema moru i pitaš se hoće li se ispraviti ili neće. Kad se ispravi, onda je fešta!", govori kroz smijeh. Iako je život provela uz brodove vrijedne desetke milijuna eura, za sebe danas želi nešto sasvim drugo.

Od brodova od 10 milijuna eura do želje za malim gumenjakom

"Mali gumeni. Da ga mogu izvući van i staviti doma u dvorište. Danas je previše marina i brodova, nema više intimnih uvala. Ja, muž, pas i gumenjak. Što ćeš bolje?", kaže.

IDEJE NA STOLU /

Na Islandu ga svi zvali za ćevape, sad u Ćorama radi kobasice kakve svijet nije vidio: 'To je nauka'

Ne zna ni sama koliko je brodova porinula tijekom karijere. Ali jedno zna sigurno – miris metala i zvuk varenja nikad joj nisu smetali. Završava: "Volim tu atmosferu. Inače to ne bih mogla raditi."

O tome kako se našla u direktorskoj fotelji Tehnomonta i kako su je podcijenili da je ona samo "jedna mala" koja je valjda trebala poslati firmu u stečaj, a ona je postala pojam uspješne poslovne žene, pogledajte OVDJE.

Sve epizode podcasta "Ideje na stolu" pogledajte na YouTube kanalu OVDJE.