Na mnogim se primjerima pokazuje da postoje dvije Hrvatske, a tako je i kad je riječ o tome tko si može priuštiti godišnji odmor iako on nije luksuz, nego potreba. Naime, s više od polovice građanki i građana (51,3 posto) starijih od 16 godina koji si ne mogu platiti tjedan odmora, od Hrvatske je u Europskoj uniji lošija jedino Rumunjska. 

Jedna Hrvatska je ona u kojoj si građani i građanke u bogatijim primorskim županijama i Zagrebu te oni s jačim obiteljskim zaleđem mogu priuštiti odmor, a druga Hrvatska je ona u kojoj građani i građanke s prosječnim i ispodprosječnim plaćama rade da bi preživjeli, a ne da bi živjeli i otišli na odmor. Zbog cijena na Jadranu koje ne prati rast hrvatskih plaća najbrojniji su gosti zapadnjaci, Slovenci, Češi, Poljaci, Slovaci. .. Usporedbe radi, samo si petina Slovenaca ne može platiti tjedan dana odmora, a u EU u prosjeku si odmor ne može priuštiti 28 posto građana, piše Večernji list.

Stručnjaci su odavno upozoravali da se nejednakosti između razvijenih i nerazvijenih županija vide i po razlikama u prosječnoj plaći, kvaliteti zdravstvene i socijalne skrbi, dostupnosti vrtića pa je u slavonskim županijama manje od trećine djece obuhvaćeno vrtićima, u Brodskoj-posavskoj tek četvrtina za razliku od Zagreba, Istarske, Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije u kojima je obuhvat djece u vrtićima od 70 posto do više od 80 posto u Zagrebu.

"Gotovo da se treba pitati koji Slavonci idu na more jer ih je malo ostalo u nekoć bogatim županijama u kojima su ljudi uzgajali razne kulture, imali stoku i dobro živjeli, a danas ne mogu jer ih je ubio uvoz jeftine hrane koji guši Hrvatsku. Druge grane gospodarstva propale su u Slavoniji, plaće su niske i veliki dio Slavonaca se iselio, a dio koji je ostao si ne može priuštiti odlazak na more. Osim toga, hrvatsko more postaje sve nedostupnije i hrvatskim građanima u cjelini. I sa zagrebačkom plaćom (7.485 kuna ) koja je uvijek 1.000 kuna jača od prosječne, naše je more ljudima preskupo. Cijene apartmana i ugostiteljske ponude otišle su u nebo. Pizza je bila najjeftinija hrana, a sad košta 70 do 80 kuna, sokovi su 20-ak kuna, voće i povrće je skupo na tržnicama", upozorava sindikalist Krešimir Sever.

I cijena apartmana od 70 eura za prosječnu četveročlanu obitelj je, dodaje, previše. S obzirom na to da, kako podsjeća, Međimurje ima visoku stopu zaposlenosti, ali niske plaće, pita se i koliko Međimuraca može na more.

"Prije 50 godina odlazak na more bio je luksuz, danas bi trebao biti normalna stvar, a sad je opet postao luksuz što je nazadovanje. Ako si i prosječna obitelj može priuštiti tjedan na moru, može si doslovno priuštiti samo more i ništa više, ne izlete u nacionalne parkove jer su cijene previsoke, kao ni odlazak u restorane", upozorava demograf Dražen Živić.

Slavonske županije su pri dnu po prosječnim plaćama, BDP-u, ali Živić navodi i pozitivnu stranu, lokalne prednosti Slavonije kojom građani nadomještaju neodlazak na odmor: "Vukovar ima novi bazen i gradsku plažu što nismo imali prije 20 godina, dosta se ljudi kupa na Dunavu, Dravi, u jezerima oko Orahovice. U kontinentalnom dijelu zemlje povećala se kvaliteta sadržaja poput kupališta, kojih prije nije bilo".

Sociolog Drago Čengić ističe da je tema o društvenim nejednakostima tema za posttranzicijska društva i naše uvijek relevantna. Tiče se ekonomskih, društvenih, političkih, regionalnih pa i zdravstvenih nejednakosti unutar kojih se kreću pojedinci i skupine u društvu: "Ako postoje dvije Hrvatske, postoje barem dvije istine o toj temi. Jedna je statističko-istraživačka, a s druge ona realna – iz perspektive stvarnih ljudi koji se suočavaju s određenim aspektima siromaštva ili s prijetnjama da upadnu u njega".

Još 2018. u studiji MMF-a temeljem istraživanja u kojem su proučili 77 zemalja, različito razvijenih u razdoblju od 20 godina, autori navode, da nejednakost u dohocima potiče ekonomski rast ako je Ginijev koeficijent nejednakosti manji od 27, a što je Ginijev koeficijent veći od 27, nanosi veću štetu ekonomiji i koči rast.

Prema Večernjem listu iz svibnja 2017. i Eurostatu, Ginijev koeficijent za Hrvatsku iznosio je 2015. 30,4, a za EU 31,0. Ispod ili oko 27 bile su Belgija, Češka, Danska, Austrija, Slovenija. Prema MMF-ovu otkriću i Eurostatovoj računici nejednakost raspodjele dohotka u Hrvatskoj umjerena je, ali prešla je točku na kojoj počinje nanositi štetu dugoročnom ekonomskom rastu. No 2018. uočen je prema podacima DZS i anketi o dohotku stanovništva trend smanjenja dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj.

"Regionalne razlike, koje su po brojnim mjerenjima u nas na djelu, mogu osnaživati doživljaj društvenih nejednakosti. U Zagrebu i nekoliko bogati(ji)h županija – među njima su i “južne županije”, veća je mogućnost ostvarenja nekih životnih šansi. Dio tog procesa nosi turizam, ma kako bio stihijski i za okolinu destruktivan u lokalnim sredinama. No turizam zasad nudi suživot tradicionalnog načina privređivanja (agroturizam) i modernog nomadskog turizma. Taj je proces vidljiviji na obali nego u Slavoniji gdje je klasična poljoprivreda i dalje nekonkurentna za moderna tržišta, a tvornica, koje su prije održavale na životu mala gospodarstva, više nema", zaključuje Čengić.