I. G., 37-godišnja Puljanka koja je u visokom stupnju trudnoće, već dva mjeseca nema krov nad glavom. Nakon što ju je suprug nakon višegodišnjeg maltretiranja izbacio iz stana, spava u jednom napuštenom poslovnom prostoru; bez struje, bez vode, na kartonima koje je dovukla da joj budu krevet.
Gladna je, kako je ispričala, ali ne želi prihvatiti prijedlog pulskog Centra za socijalnu skrb koji joj je ponudio smještaj u Rijeci u materinskom domu.
''Ne želim tamo, uzet će mi dijete, sve sam to već prošla'', rekla je i istaknula da svojeg četverogodišnjeg sina i trogodišnju kćer nije vidjela već dvije godine jer joj ih je Centar oduzeo i smjestio negdje oko Pazina. Kaže da su joj djeca oduzeta jer nije imala uvjete za njihov smještaj budući da ih je suprug često izbacivao iz stana.
Veliki problem joj predstavlja i činjenica da nema nikakve dokumente. Naime, kako je ispričala za Glas Istre, s Kosova je stigla u Hrvatsku s roditeljima kada je imala samo tri mjeseca. Roditelji je nisu nikad prijavili i zato za ovu državu de facto ne postoji.
Od ravnatelja pulskog Centra za socijalnu skrb Marina Fola doznaje se da je gospođa dugogodišnja štićenica Centra te joj se uredno isplaćuju jednokratne novčane pomoći.
Ravnateljica gradskog Crvenog križa Nevija Srdoč ponudila je da je smjesti u sklonište za beskućnike u Šijani, no ona se i dalje boji da joj ne oduzmu dijete.
