Njima Alka znači sve. Pobjeda je stvar prestiža, ponosa - i upornosti. Što sve u jednom danu, i to od rane zore, mora napraviti prošlogodišnji slavodobitnik Alke Josip Čačija prije nego što sa svojim konjem prijeđe tih uzbudljivih 160 metara Sinjske alke, u priči MajeOštroFlis i Marka Šiklića.
Kažu da alkarski konji izravno osjećaju slavu trijumfa ili pak pritajenu tugu zbog neuspjeha svog alkara. Zato Josip Čačija, prošlogodišnji slavodobitnik Sinjske alke - od jutra sa svojim konjem - diše kao jedno.
"Ima ovdje veterinar i pet ljudi dolazi obići konja i vidjeti je li sve O.K., ali alkar je taj jahač koji mora pogledati svog konja i ocijeniti može li ići u Alku, uz preporuku veterinara, ali ovo je obveza, provjeriti zdrastveno stanje konja i je li spreman za trkalište", kaže Čačija.
U 13 sekundi, koliko traje utrka, konj mora biti potpuno koncentriran, pripremljen, ali i odmoran kako bi što bolje istrčao 160 metara, koliko je potrebno od starta do cilja.
"Sad smo ga okupali, osvježili, malo puše pa ga moramo ocijediti, a inače, da je vruće, ne bismo trebali. Ovo je konju neka vrsta odmora, osvježenja gdje mu dajemo malo na snazi", kaže prošlogodišnji pobjednik.
Kako Josip ne može bez svog konja, ni najvažniji dan u životu alkara ne bi bio isti bez alkarskog momka. Također, Josipova obitelj, kao i većina onih u Sinju koje su iznjedrile alkarskog slavodobitnika, emocije teško može suspregnuti. Najsretniji, najponosniji to je ipak...
"Svaki otac, od njih 17 što se natječu, dijeli iste osjećaje", govori otac pobjednika Miro Čačija.
A što je bilo ove godine na utrci, donosi naš reporter Boris Mišević. Iz prve je ruke pratio napeto natjecanje i slavlje 35-godišnjeg Frane Ivkovića, koji je slavio sa sedam punata. Ujedno, nije mu to prvi put jer je bio pobjednik i jubilarne 300. Alke.
