Dugovi u zdravstvu nisu od jučer i mogu se jedino riješiti partnerskim pristupom, piše u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a ministar zdravstva izv. prof. dr. sc. Vili Beroš.
Kada sagledamo anamnezu zdravstvenog sustava, nećemo doći do prijelomnih vijesti. Protekla desetljeća pokazala su svu snagu naše struke, dostupnost i kvalitetu zdravstvenih usluga kao i posvećenost i solidarnost djelatnika u zdravstvu.
Epidemija COVID-19 koliko je donijela izazova, donijela je i mnogo dobrih stvari. Jedna od meni najdražih prekretnica prošle godine je ona kada smo demantirali uvriježenu tezu o tromom i nefleksibilnom zdravstvenom sustavu. Krizni plan bolnica, konstantna dinamika raspodjele zdravstvenih djelatnika i medicinske opreme, evakuacija bolesnika iz Sisačko – moslavačke županije, realni su primjeri koliko naše zdravstvo može iznijeti 'na svojim leđima'.
Epidemija nam je pružila priliku pokazati koliko možemo uspješno parirati zemljama koje znatno više izdvajaju za zdravstvo. Da ne govorimo o pozitivnim učincima našeg zdravstva na gospodarstvo i turizam. Nije teško zaključiti da je zdravstvo jedan od najvećih strateških interesa za Republiku Hrvatsku i naše građane.
Kvalitetna zdravstvena usluga ne može biti jeftina
Ali, istovremeno, dugovi se gomilaju. Od početka mojeg puta u zdravstvu i ministarstvu promišljam o ovoj temi koja je stara koliko i naš zdravstveni sustav. Kako zadržati dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi, a biti financijski održiv?
Nažalost, model 'dobro, brzo, jeftino' koji brojni pokušavaju primijeniti na raznim životnim područjima, ne postoji u realnosti i nikada neće zaživjeti. Taj model po mnogočemu odgovara našem zdravstvenom sustavu. Kvalitetna zdravstvena skrb koja je dostupna svima - ne može biti jeftina. Drugom riječju, ne može se održati nedostatnim izdvajanjima.
Porast i problematiku dugovanja jasno se može sagledati kroz pet ključnih faktora: nedovoljno financijsko izdvajanje za zdravstvo i porast plaća u zdravstvu, porast prava pacijenata, demografska struktura stanovništva, razvoj medicinske tehnologije i novih modela liječenja te lijekova i situacija pandemije COVID-19.
Na samom dnu po izdvajanjima
S financijskim izdvajanjem od svega 861 eura po stanovniku za zdravstvo prema Eurostatu, Hrvatska se nalazi pri samom dnu europske ljestvice država koje najmanje izdvajaju za zdravstvo. Samo Poljska, Rumunjska i Bugarska izdvajaju manje. Kada se stavi u kontekst EU prosjeka od 3.100 eura, nerazmjer izdvajanja za zdravstvo u Hrvatskoj i EU je više nego očigledan.
Kroz prizmu BDP-a, u ovom trenutku je izdvajanje za zdravstveni sustav oko 7,4% BDP-a, a Svjetska zdravstvena organizacija ukazuje da su održivi oni zdravstveni ustavi koji za taj sustav izdvajaju između 9 i 12% BDP-a. S takvim izdvajanjem, koje se primarno temelji na uplati doprinosa, kojeg plaćaju svi zaposleni te u manjem dijelu transferima iz proračuna, nije moguće postići dugoročnu održivost sustava od kojega se očekuje da pruža usluge na razine razvijenih europskih zemalja.
Odlukom Vlade šest milijardi gubitka
S druge strane, trošak plaća u zdravstvenim ustanovama porastao u prosjeku za 24% u zadnje četiri godine. Prava pacijenata zadnjih 10 godina su se samo povećavala, dok je financijskih doprinos, primjerice u vidu dopunskog osiguranja zadnjih 8 godina ostao nepromijenjen na 70 kn mjesečno ili čak i smanjen. Također, morate znati da svega 1/3 osigurane populacije plaća doprinose, te da imamo nepovoljnu demografsku strukturu koja također negativno utječe na zdravstvenu financijsku bilancu. Dodatno otežava činjenica da su 5 godina poslodavci oslobođeni obaveze plaćanja doprinosa mladima ispod 30 godina. Dakle, u pet godina je zbog te odluke nastao gubitak u HZZO-u od šest milijardi kuna.
Uz to, epidemija COVID-19 je pokazala dva negativna sinergijska učinka: povećanje troškova zdravstvene zaštite – više od dvije milijarde kuna i smanjenje doprinosa izdvajanja prema HZZO-u.
Kada podvučemo crtu, zaključak je jasan - jedan od puteva prema financijski održivom zdravstvenom sustavu je povećanje izdvajanja za isti. Smanjenje opsega prava osiguranika odnosno definiranje takozvane "košarice zdravstvenih usluga" nije na stolu jer smo svjesni financijske opterećenosti građana i izazova s kojima se svakodnevno suočavaju. Slijedom toga, tražimo prostor oko povećanja proračunskog izdvajanja sa svim relevantnim dionicima na razini Vlade. A takav proces zahtijeva partnerski pristup i zajedničke napore kako bismo podmirili postojeći dug, unaprijedili postojeći model financiranja te u konačnici ostvarili reformu zdravstvenog sustava.
To je moja najveća želja i cilj mandata ministra zdravstva, ali prije nego što počnemo s temeljitim liječenjem zdravstvenog sustava, moramo ga izliječiti od COVID-19. To je prijelomna vijest kojoj se nadam punih godinu dana.
