Dubrovnik koji inače živi turizam cijelu godinu, sada spava. Mislili su da će biti zatvoreni samo do kraja travnja, ali kako se to produljilo, treba se je, kao što bi rekao Marin Držićs brjemenom akomodavat - prilagoditi okolnostima, a Dubrovčani navikli na prilagodbe, pronašli su i lijepe strane koronakrize.
''Mir je! Tišina opća, ima puno kafića koji sada ne rade, ima
puno restorana, a sada ne rade. Da nema ovih kultnih kafića koji
rade, ja ne znam gdje bih popila kavu'', kaže umirovljenica
Ljerka Bašić.
A kava sada ne košta nenormalno skupo, samo rijetko gdje se
može popiti. Na Stradunu košta 16 kuna, a da nije korone, bila bi
i 40 posto skuplja. Ni izlet na otok Lokrum nije baš toliko
razvikano skup. Karta za rezervat i prijevoz koštaju 100 kuna, za
Dubrovčane - od nula do 20, za djecu besplatno, a trebala
je ove godine biti 200.
''Sigurno da smo tu odluku donijeli oko nove godine, kada se o
ovoj krizi uopće nije razmišljalo. Kasnije smo se u
hodu prilagodili, sigurno je da je zakon ponude i potražnje manje
vjerojatan ove godine, kada smo još uvijek svi u nekom
zrakopraznom prostoru i ne znamo ni kada ni tko će doći'',
objašnjava ravnatelj Javne ustanove Rezervat
Lokrum Ivica Grilec.
Na zidine se ide za četvrtinu cijene od dosadašnjih 200 kuna, ali
u njima zasad uživaju samo Dubrovčani za koje ulaz besplatan,
a sa zidina se najbolje vidi kako su djeca iskoristila
prazan grad.
''Nisam nikad vidio grad da nema turista, da nije fulana, da
stolovi ne smetaju, ali dobra stavka mi je što su djeca
vani na biciklima, opet se igraju ispred katedrale, na
ulici, na Prijekome i eto to mi se sviđa'', kaže Ivan
Pavlina.
Uz djecu na Stradunu, vratili su se i neki stari običaji.
Điravanje se još nije vratilo, ali jesu djeca, čeljad iz
grada rekli bi u Dubrovniku, u kojem bi se po Stradunu u ovo
vrijeme već debelo sudarali s turistima.
Od ukupno 700 restorana u cijelom Dubrovniku, otvoreno ih je
desetak, a Ante Vlašić, predsjednik Udruge
ugostitelja Dubrovnik, upozorava: ''Moramo se pripremiti na
najgori scenarij - da nećemo imati uopće posla, da ćemo imati
manje od 20 posto prihoda prošlogodišnjeg, da nećemo moći pokriti
fiksne troškove, pedesetak restorana će do kraja godine biti
na prodaju''.
Dobra je strana što na plažama nije problem držati
razmak jer nema kupača, ipak - nema ni ribe, kaže ribar
Vlaho Poljanić: ''Slabo je, velika je slina u
moru, cvjeta more i riba vidi mrežu, više je bilo kad su bili
kruzeri''.
Kruzera i njihovih jednodnevnih gostiju nema, ali nema ni
hotelskih, od 49 hotela pet ih je otvoreno, prije par dana u
Gradu su prespavala 322 turista, 80 posto manje nego lani.
Nema čak ni fanova Igara prijestolja, a nema ni najava za neke
nove filmske priče.
''Zasad nema takvih najava što se tiče filmskog dijela, a što se
tiče kruzerbiznisa, on će zasigurno biti jedan od najpogođenijih.
Nemamo, naravno, točnu informaciju kada će se on vratiti,
a slično je zapravo i s letovima, situacija se i tu
mijenja iz dana u dan'', objašnjava direktorica Turističke
zajednice Dubrovnika Ana Hrnić.
Neizvjesnost je velika, ali je možda je vrijeme za još jednu
prilagodbu pa tako Igor Hajdarhodžić kaže: ''Ovo
je vrijeme zapravo kao da je i nastala ovakva konstelacija svega
upravo zato da mi promislimo što je dobro, što je loše. Ono što
smo imali od turizma je sigurno loše, a sad mi se čini da nakon
ovakvog jednog testa za civilizaciju i za zajednicu - da bi bilo
dobro da promislimo koja vrsta turizma bi nam bila
najbolja''.
Za početak, sigurno je da će oni koji doputuju zrakom biti prve
laste koje će ovo tmurno proljeće učiniti ljepšim ljetom.
