Za Solidarnost nema dovoljno solidarnosti, pa splitska istoimena socijalna samoposluga zbog nedovoljnih donacija mora korisnike preusmjeravati u Caritas.
Društvo postaje introvertirano, egoistično. Živi u virtualnom svijetu mobitela i društvenih mreža, u konstantnom jurenju za materijalnim vrijednostima.
"Ne vidimo ono što se događa u našem susjedstvu, ne vidimo različite probleme koji nas okružuju, čak ni probleme u svojoj obitelji, a uz to ni ne reagiramo na njih", rekala je profesorica psihologije Neda Pleić.
Izostanak te reakcije sve češće se primjećuje čak i kada je pomoć
drugima prijeko potrebna.
"Mi očekujemo od pozivatelja da bar pristupi toj osobi koja
navodno treba ili ne treba pomoć, da je pita što je, je li treba
pomoć, iz kojeg raloga ona leži tu. No, on samo kaže 'ja sam
javio, pa vi se sad mislite, to je vaša stvar'", prepričao je dr.
Miho Sušić, voditelj prijamno-dojavne jedinice
Hitne pomoći u Splitu.
Hrvatski kralj ulica Miljenko Molnar nekoć je bio učitelj glazbenog. Posljednjih deset godina živi od darežljivosti prolaznika koje privuče svojom harmonikom. On, pak, tvrdi kako su Hrvati prema njemu bolji od stranaca.
"Darežljiviji su Splićani, a kako sviram i u Zagrebu, i tamo su ljudi darežljivi, ali i iz svih krajeva. Dakle, stranci su samo u pojedinim trenucima, ako zasviram recimo Nabuco, ako zasviram nešto talijansko", otkriva Miljenko Molnar.
Današnji čovjek izgubio je osjećaj za prave vrijednosti. Materijalno i prolazno udaljilo ga je prvenstveno od sebe.
"Ako nismo bliski sami sa sobom, ne možemo biti bliski ni s drugima. Ako ne znamo prepoznati svoje potrebe, ne možemo prepoznati ni potrebe drugih", tvrdi profesorica psihologije Nada Pleić.
Virtualni svijet uzeo nas je za taoce. A samo je potrebno podignuti glavu od mobitela, pogledati oko sebe i shvatiti kako nismo sami. Trebamo druge, baš kao što drugi trebaju nas.
