Usred Indijskog oceana, oko 1.600 kilometara od najbližeg kopna, nalazi se Diego Garcia – otok zapanjujuće prirodne ljepote, okružen bijelim pješčanim plažama i tirkiznim morem. Iako na prvi pogled djeluje poput tropskog raja, riječ je o jednom od najzatvorenijih i politički najkontroverznijih mjesta na svijetu. Pristup otoku strogo je ograničen, ondje se nalazi britansko-američka vojna baza od ključne strateške važnosti, a njegova povijest obilježena je prisilnim raseljavanjem stanovništva, kolonijalnim manipulacijama i dugotrajnim međunarodnim sporovima.

Otok je u utorak ponovno tema, nakon što je američki predsjednik Donald Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social napisao:

"Šokantno, naš ‘briljantni‘ saveznik u NATO-u, Ujedinjeno Kraljevstvo, trenutno planira predati Mauricijusu otok Diego Garcia, lokaciju vitalne američke vojne baze, i to BEZ IKAKVOG RAZLOGA."

Riječ je o strateški važnom otoku za SAD, ali i točki prijepora između Ujedinjenog Kraljevstva i Mauricijusa.

Ujedinjeno Kraljevstvo bi, prema potpisanom sporazumu, Mauricijusu trebalo predati otočje Chagos, što uključuje otok Diego Garcia i njegovu britansko-američku vojnu bazu. Prema potpisanom sporazumu, lokacija baze bit će vraćena u zakup Ujedinjenom Kraljevstvu na 99 godina.

Trump je to nazvao "VELIKOM GLUPOŠĆU", što je "još jedan u vrlo dugom nizu razloga nacionalne sigurnosti zašto Grenland mora biti stečen".

Foto: Screenshot/google Maps

Što su Britanci zapravo dogovorili?

U svibnju 2025. Velika Britanija i Mauricijus potpisali su sporazum o prijenosu suvereniteta nad arhipelagom Chagos, uključujući otok Diego Garcia, s Britanije na Mauricijus. To znači da Mauricijus formalno postaje država suverena nad tim otocima, čime bi se riješila dugogodišnja teritorijalna i pravna rasprava.

U dogovoru je posebno definirano da Velika Britanija (uz partnerstvo sa SAD-om) zadržava pravo korištenja strateške vojne baze na Diego Garcii kroz dugoročni aranžman: UK ima ovlaštenje koristiti suverenitet Mauricijusa na Diegu Garcii kako bi baza ostala funkcionalna - aranžman se odnosi na razdoblje od najmanje 99 godina, uz opciju produljenja i dodatnih produžetaka, te pravo prvokupa nakon isteka tog razdoblja.

Dogovor uključuje i financijske komponente kao nadoknadu Mauricijusu za pristup i dugoročno partnerstvo. U javnim podacima spominju se i veliki iznosi (stotine milijuna funti godišnje i milijarde ukupno kroz vrijeme trajanja dogovora).

Foto:

Sporazum predviđa i zajamčene mjere zaštite za samu vojnu bazu, uključujući: pravila o zajedničkom odlučivanju o razvoju drugih dijelova otočja; zabranu prisutnosti drugih stranih vojnih snaga na širem teritoriju Chagosa bez dogovora; obveze da se baza nikad ne potkopa i ostane strateški dostupna.

Iako dogovor rješava suverenitet, kritike su se usmjerile na prava i povratak Chagosijanaca – ljudi koji su protjerani iz tog područja 1960-ih i 70-ih. U okviru sporazuma predviđene su mjere kao što su: trust fond koji će se uspostaviti za dobrobit Chagosijana; programi res et tla na otocima osim Diega Garcie (Mauricijus može pokrenuti povratak na druge otoke); mogućnost da Chagosijanci imaju britansko i/ili Mauricijsko državljanstvo i pristup programima resettlementa.

Iako su sporazum potpisali vlade UK i Mauricijus 22. svibnja 2025., on treba formalnu ratifikaciju dviju država da bi stupio na snagu kao međunarodni ugovor.

Foto:

Otok koji gotovo nitko ne smije vidjeti

Diego Garcia najveći je i najvažniji otok arhipelaga Chagos, koji čini oko 60 otoka poznatih i kao Britanski indijskooceanski teritorij (BIOT). Nema komercijalnih letova, dolazak morem moguć je samo uz posebne dozvole, a ulazak na otok dopušten je isključivo osobama povezanima s vojnom bazom ili britanskim vlastima. Novinarima je pristup gotovo u potpunosti zabranjen.

BBC je nakon višemjesečnih pokušaja početkom rujna prošle godine uspio nemoguće - dobiti ograničeno dopuštenje za petodnevni boravak, i to isključivo radi praćenja sudskog postupka vezanog uz šrilankanske Tamile koji su na otoku već tri godine zadržani nakon što su zatražili azil. I taj je dolazak bio predmet otpora, ponajprije američke strane, koja je upozoravala na sigurnosne rizike i odbijala logističku potporu.

Novinarka Alice Cuddy opisala je otok kao neobičan spoj britanskih i američkih simbola: britanske zastave, ceste nazvane Britannia Way i Churchill Road, ali i američke električne utičnice, dolar kao službenu valutu, žute autobuse nalik školskima te prehranu i infrastrukturu pod snažnom američkom kontrolom. Iako teritorij formalno vodi London, većinu resursa i operacija kontroliraju Sjedinjene Američke Države.

Foto:

Ključna vojna baza u srcu Indijskog oceana

Vojna baza na Diegu Garciji smatra se jednom od najvažnijih američkih baza izvan SAD-a. Zbog svog položaja, ona omogućuje nadzor Azije, Bliskog istoka i dijelova Afrike. Odavde su polijetali bombarderi B-2 tijekom prvih napada na Afganistan nakon 11. rujna, a baza je igrala ključnu ulogu i u ratovima u Iraku i Afganistanu. Također je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje se mogu opskrbljivati nuklearne podmornice i skladištiti sofisticirani projektili poput Tomahawka.

Zbog te strateške važnosti otok je obavijen visokom razinom tajnosti. Pristup osjetljivim dijelovima strogo je zabranjen, a posjetitelji su neprestano pod nadzorom. Godinama kruže i glasine da je Diego Garcia korišten kao CIA-ina „crna lokacija“ za tajna ispitivanja osumnjičenih za terorizam. Iako su britanske vlasti 2008. priznale da su ondje sletjeli letovi za tzv. predaju zatvorenika, službeno tvrde da zatočenici nikada nisu napuštali zrakoplove.

Foto:

Brutalno protjerivanje i pravna bitka

Iza vojne moći i geopolitičke važnosti skriva se mračna kolonijalna povijest. Do kraja 1960-ih arhipelag Chagos bio je dom za oko dvije tisuće ljudi – potomaka robova dovedenih iz Afrike koji su stoljećima živjeli na otocima, razvili vlastiti jezik, kulturu i način života.

Kako bi osigurali prostor za vojnu bazu, Britanci su između 1968. i 1973. sustavno protjerali cjelokupno stanovništvo. Ljudi su ukrcavani na teretne brodove i odvođeni na Mauricijus i Sejšele, njihovi domovi su uništavani, a kućni ljubimci ubijani. Većina protjeranih završila je u siromaštvu, bez adekvatne odštete i bez prava povratka.

Jedna od stanovnica, Liseby Elysé, kasnije je pred Međunarodnim sudom pravde svjedočila da su na Chagosu živjeli „sretnim životom kojem ništa nije nedostajalo“ te da su bili prisilno istrgnuti iz domovine „kao životinje“.

Mauricijus, koji je 1968. stekao neovisnost, tvrdi da je arhipelag Chagos nezakonito odvojen od njegova teritorija uoči dekolonizacije. Međunarodni sud pravde 2019. dao je savjetodavno mišljenje prema kojem je britanska uprava nad Chagosom nezakonita te da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo vratiti otočje Mauricijusu kako bi se dovršio proces dekolonizacije. To je mišljenje podržala i Opća skupština UN-a, uz protivljenje SAD-a i nekoliko saveznika.

Unatoč tome, London je godinama odbijao priznati obvezu povrata. Tek 2022. započeti su pregovori s Mauricijusom o budućnosti teritorija. Prema neslužbenim informacijama, razmatrao se dogovor prema kojem bi Mauricijus dobio formalni suverenitet, dok bi Velika Britanija i SAD zadržali pravo korištenja Diega Garcije kao vojne baze uz dugoročni najam.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Nada za protjerane

Planirani dogovor nedavno je zaustavio Visoki sud u Londonu, nakon tužbe Beatrice Pompe, žene rođene na Diegu Garciji, koja tvrdi da protjerani otočani nisu bili uključeni u pregovore. Sud je ocijenio da bi potpisivanje sporazuma bez razmatranja prava raseljenih stanovnika moglo uzrokovati „nepovratnu štetu“.

Chagossianci već desetljećima traže pravo povratka barem na dio otoka, britansko državljanstvo, financijsku odštetu i sudjelovanje u svim pregovorima o budućnosti teritorija. Pravne i ljudskopravaške organizacije, poput Human Rights Watcha, protjerivanje stanovništva nazivaju zločinom protiv čovječnosti.

POGLEDAJTE VIDEO Svijet strepi od Trumpa u Davosu: Sve je moguće nakon bizarnog pisma norveškom premijeru