Arapi i Izraelci svađaju se oko humusa, Hrvati i Slovenci oko terana, a Ukrajinci i Rusi - oko boršča. Trebala nam je cikla, mrkva, rajčica, luk i celer, ovaj put kuhamo bez mesa. Sve o boršču u malom prstu ima naš domaćin, Vasyl.

"Inače, tradicionalno, onako kako su mi ljudi govorili koji se kuže u te stvari, je da je boršč ukrajinski, a ruski je šči. To je zapravo njihova tradicionalna juha i nijedan Ukrajinac neće reći da je šči ukrajinski, ali zato će puno Rusa reći da je boršč ruski.  Da, vole si svašta prisvojiti, kao što možemo vidjeti i danas", govori nam to kuhar Vasyl Ros. 

Recimo i to da desetak ukrajinskih gradova nosi ime po ovom jelu, primjerice Borščiv.

Za nas je ovaj mladi ukrajinski kuhar skuhao borč, a mi smo ga isprobali. A juha se, osobito ako nemate već kuhanu ciklu radi, tri do četiri sata, ali s obzirom na to koliko se dugo može jesti, to je ništa. Vasyl nastavlja: "Boršč je drugi dan najbolji, može izdržati više dana. Boršč kad ga skuhaš kako spada, može izdržati (ako ne sliniš i ne bacaš mrvice unutra) šest ili sedam dana."

Dosta je to, kaže, ali to je OK jer je skuhano i nema se što previše kvariti. Jednostavna je to juha, čije ukrajinsko porijeklo nije bilo sporno ni u doba Staljina. Ali danas se ratuje i receptima. A dok je u tijeku dinstanje i kuhanje, Vasyl priča o svojih 12 hrvatskih godina. Polovicu života proveo je u Ukrajini. Ali, kaže ima dvije domovine. "Ukrajinu više osjećam kao majku. Ona me odgojila i tamo sam nekako sigurniji, a Hrvatsku više osjećam kao oca koji me naučio neke stvari, koji me poziva na rast. Ovdje sam krenuo na svoj put što se tiče kuhinje i što se tiče drugih stvari kojima se bavim", kaž nam Vasyl.

Njegova rodbina barem zasad, sigurna je u Lavovu. Pitali smo, jesu li možda u razgovoru došli do toga da, ako stvari krenu na loše čak i na tom zapadnom dijelu, da dođu kod vas u Hrvatsku?

"Rekao sam to baki i djedu koji su tamo. Oni su to čuli, zahvalni su što smo im otvorili svoja vrata, ali oni žele ostati tamo. Kažu da su stari i da su preživjeli i Hitlera i Staljina i KGB. Žele ostati, preduboko su pustili svoje korijene", kaže nam. Nakon teških tema, kao lijek za dušu i želudac dolazi gotovi boršč. "Izvoliš", poslužio nas je.

Miris je lijep, primjećujemo. "Nadam se da ćeš isto reći i za okus. Dobar tek", nutka.

Probali smo, juha je fina, slatkasta, a i rajčica se fino osjeti, a zelja kao da nema. Valjda se sve stopilo.

"Da, da, stopilo se sve", govori nam naš kuhar. Jednostavno i ukusno. A Vasylu smo danas, zapravo, napravili i uslugu jer do kraja tjedna ne treba brinuti o hrani.