Kako god okrenemo, Zvonimir Frka Petešić iz dana u dan sve dublje tone u svoje vlastite muljaže. Dugo je izbjegavao govoriti, a onda je dao intervju u kojem je dao uopćene odgovore i izbjegavao rasvijetliti detalje. A u njegovom slučaju se istina krije upravo u detaljima.
Nakon što je Net.hr otkrio da obitelj Frke Petešića uopće nije prijavljena u stanu od 96 četvornih metara u vlasništvu Državnih nekretnina koji je dobio na korištenje kao dužnosnik 2017. – a do impresivne kvadrature se popeo upravo zahvaljujući članovima obitelji, supruzi i kćerkama, Frka Petešić je objavio da se radi o „omašci“, i da obitelj živi s njime.
No, onda smo otišli korak dalje i objavili još jednu veliku nelogičnost u stambenom zbrinjavanju Frke Petešića: njegova obitelj ima prijavljeno prebivalište u stanu Hermine Cebović Želalić, supruge diplomate Ilije Želalića, a Želalić je, nakon dugo godina vrludanja po nižim dužnostima u strukturi Ministarstva vanjskih poslova, svoju karijeru okrunio prestižnim veleposlaničkim mjestom upravo 2018., godinu dana nakon što predstojnik Ureda premijera postaje Frka Petešić, a nema sumnje da je bivši diplomata Frka Petešić mogao utjecati na taj karijerni uspon.
Sada smo pak u intervjuu za Jutarnji list saznali i da je sam Frka Petešić bio prijavljen u stanu supruge veleposlanika Želalića od 2011. do 2017. godine. Da su on i njegova obitelj tu bili podstanari. Net.hr je još prije objave teksta pitao najmodavce, obitelj Želalić, vrlo precizno, o kakvom se aranžmanu točno radilo: je li obitelj Frka Petešić plaćala najam, jesu li plaćali samo režije, ili su u stanu koji je kasnije – kako su dokazali kolege s Telegrama – bio uredno iznajmljivan putem jednog servisa za najam stanova, no obitelj Želalić nam nije odgovorila do dana današnjeg, a iz MVP su nas uputili na „podstanara“ Frku Petešića.
Zanimalo nas je, dakako, je li moguće da je Frka Petešić godinama gratis stanovao u luksuznom stanu, da je dobivao svojevrsni dar u naturi od prijatelja koji je kasnije skočio u luksuznu rezidenciju veleposlanstva u Alžiru, ili je pak plaćao najam – a ako jest, koliko je to bilo, je li bilo po tržišnim uvjetima, ili po dogovoru. Naravno, ako je bio sklopljen ugovor o najmu, vlasnica, Hermina Cebović Želalić bi za taj najam morala plaćati i porez. Pitali smo stoga Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa hoće li ono uspjeti rasvijetliti taj aranžman, a iz Povjerenstva nam je odgovoreno da prate „sve navode iz medija“, uključujući i naše objave, „te će prikupiti sve podatke koje smatra potrebnim i relevantnim kako bi moglo odlučiti o osnovanosti pokretanja postupka“.
Bio je podstanar?
Iz Vlade RH je u međuvremenu za Jutarnji list novinarki Slavici Lukić odgovoreno da je Frka Petešić imao „sklopljen ugovor o najmu te je plaćao najam za stan koji je koristio u visini tadašnje tržišne cijene.“
No, tako je Frka Petešić opet upao u drugu zamku. Razotkrio je da onda 2017. godine nije mogao dobiti stan prema tada važećoj Uredbi jer ona u članku 15. nedvosmisleno utvrđuje da „dužnosnik ostvaruje pravo na dodjelu stana za službene potrebe u skladu s odredbama ove Uredbe, ako on, njegov bračni ili izvanbračni drug odnosno osoba s kojom dužnosnik živi u istospolnoj zajednici nemaju u vlasništvu ili u najmu useljiv stan ili kuću u mjestu obavljanja dužnosti odnosno mjestu udaljenom više od 50 km od mjesta obavljanja dužnosti.“
Frka Petešić i tako potvrđuje da je svjesno išao lažirati svoje prebivalište, i to samo svoje, a da je ostale članice obitelji ostavio da budu tamo i gdje i zapravo jesu bile, u Vinodolskoj 8, u stanu Hermine Cebović Želalić – za koju će se tek utvrditi je li plaćala porez za iznajmljivanje, i koliko je naplaćivala korištenje stana. I je li zbilja obitelj Cebović Želalić „tjerala“ te 2017. godine iz podstanarstva obitelj Frka Petešić, svoje prijatelje, jer Ilija Želalić prebiva na svojoj adresi u Rijeci, a supruga Hermina Cebović Želalić je prijavila prebivalište u Dubravi tek od rujna 2019. Uostalom, oboje od 2018. žive u rezidenciji u Alžiru.
I zašto nam sada najmodavci, obitelj Želalić, iz toplog Alžira, ne žele odgovarati na novinarska pitanja? Jesu li oni kakva nedodirljiva kasta?
Prekršen je članak 15. Uredbe
Kako god okrenemo, prema Uredbi te 2017. godine Zvonimir Frka Petešić nije mogao dobiti državni stan, kao dužnosnik II ranga. Iako ga sada mnogi u želji da ga brane stavljaju u rang ministara, Uredba ga neumoljivo i precizno kao predstojnika Ureda predsjednika Vlade stavlja u rang broj dva i ima pravo na stan do 60 kvadrata ako je solo i još po 10 kvadrata za svakog člana obitelji. Nakon desetaka tekstova, tumačenja, odgovora, manje ili više uvjerljivih, te pokušaja zamućivanja slike nema nikakve sumnje da je Zvonimir Frka Petešić u tom trenutku imao prebivalište u Zagrebu, a on sam kaže i da je imao stan u najmu. Dakle, priznaje da je lažno išao prijaviti prebivalište na Dugom otoku, samo zato da bi se domogao mogućnost da ga država zbrine.
Otišao je u MUP sa svjesnom namjerom da obmane. A MUP mu je danas i pomogao tumačenjem da je sve bilo kako treba. A zašto su supruga i kćerke ostale prijavljene u Dubravi? Supruga je zaboravila, objašnjava u intervjuu Frka Petešić. Kaže da se adresa u Francuskoj mijenja tek po isteku osobne iskaznice. Ali sada, nakon novinarskih otkrića, svi su sve sredili, prijavili su prebivalište u Salima, a boravište u Zagrebu.
Domoljub koji radi 20 sati dnevno
Osjeća se među recima intervjua, a i u nastupima HDZ-ovih prvaka koji su krenuli braniti Frku Petešića, stanovito gađenje prema novinarima koji kopaju po tome. Kao, je li to uopće bitno? Prebivalište, boravište, svi ti detalji. “To što se radi Frki Petešiću, jednom časnom hrvatskom domoljubu, koji se početkom 90-ih u Francuskoj borio i lobirao za francusko priznanje Hrvatske jest sramotno.“, uskliknuo je u obranu Zvonimira Frke Petešića zastupnik u EU parlamentu iz redova HDZ-a, Tomislav Sokol.
U međuvremenu je svo novinarsko nastojanje da se rasvijetle okolnosti tog olakog posezanja za državnim kvadratima već nazvano hajkom. Iako se samo traže brojke i precizni podaci kakve moraju davati obični građani ako pokušavaju ostvariti bilo kakvo pravo.
Plenković kaže da je Frka Petešić najbolji od najboljih. Ne laže, ne krade, plaća porez, prirez, radi duplo više od predsjednika...redao je u obrazloženju premijer.
Davor Božinović, potpredsjednik Vlade je dopustio da je Frka Petešić možda nešto malo „propustio“, ali da to nije veliki krimen jer čovjek radi „20 sati dnevno“. Referirao se i na čuđenje hrvatske javnosti oko toga da Frka Petešić nema nikakve svoje imovine i da je očigledno cijelo vrijeme čekao da mu netko drugi rješava stambeno pitanje. „To je filozofija hrvatske dijaspore koju mi možda ne razumijemo“, dodao je još malo misterija u slučaj Frka Petešić potpredsjednik Vlade Božinović. Kakvo glamurozno tumačenje za goli zgrabilizam. Uostalom, nije li tako malo i uvrijedio veći dio hrvatske dijaspore koji ne očekuje nikakve nagrade ili darove za svoje domoljublje?
Predstojnik Ureda premijera kojeg premijer žestoko brani unatoč neumoljivim činjenicama
Za neke ne vrijede uredbe i propisi. I točka.
No, tako smo došli i do ključa rješenja. Zašto se uopće pitamo o nekakvim uredbama, zakonskim odredbama, zašto se pitamo o tome treba li odgovarati onaj koji svjesno ide lažirati svoje prebivalište, ili, je li normalno da se dužnosnik koji bi trebao raditi za hrvatsko bolje sutra stavlja na raspolaganje Hrvatskoj samo ako dobije nešto veliko i lijepo za uzvrat, recimo 96 kvadrata nadomak Trga Bana Jelačića. Sve to je sporedno iz perspektive vrha HDZ-a ili Banski dvora.
Baš kao što se početkom devedesetih podrazumijevalo da se ministre pristigle iz dijaspore treba nagrađivati stanovima ili vilama, ili kao što se podrazumijevalo da obitelj Tuđman ima pravo na stambeno proširenje ili enormno bogaćenje na ime žrtve koju je podnijela u vrijeme kada je Franjo Tuđman bio disident i stradalnik u Jugoslaviji, baš kao što se za odabrane blagoslovila pretvorba goleme količine „stanarskih prava“ naslijeđenih iz socijalizma u pravo privatno vlasništvo, sada se smatra da je prirodno da Frka Petešić naplati „svoje domoljublje s početka devedesetih“, ili to što „radi dvadeset sati“ dnevno.
To su drugi standardi. Zvonimir Frka Petešić i odabrani iz kruga Andreja Plenkovića dobiti će kompletni servis i pomoć u pokrivanju „malih propusta“. Oni su bili i ostali nedodirljivi. Za njih se čuvaju i serviraju elitni stanovi za sitne novce. Oni mogu imati prebivalište i boravište gdje žele. A nižoj vrsti ostaju stambeni krediti i preciznost oko prebivališta i boravišta. Neovisno o tome koliko dnevno rade i jesu li početkom devedesetih vjerovali da dolazi demokracija i drugačiji standardi i pravda za sve jednako.
Ili prevedeno: što god još našli o Frki Petešiću, oni će ga nesmiljeno braniti. No, korak po korak, detalj po detalj, razotkriva se mehanizam funkcioniranja Plenkovićeve elite i pokazuje se da se nisu mnogo odmakli od svojih uzora s početka devedesetih.
