Gjenero o Milanovićevom potezu i opoziciji: 'Moraju razmišljati o posljedicama svoje odluke'

Predsjednik Republike Zoran Milanović predao je zahtjev predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću o sazivanju izvanrednog zasjedanja mogla bi se održati u četvrtak. 

Drugi je to put u hrvatskoj povijesti, i drugi put za Milanovića, da koristi svoju ustavnu ovlast na ovaj način. Povod izvanrednom zasjedanju je opasni otpad u Lici - tema oko koje oporba i vladajući u ponedjeljak u Gospiću na izvanrednoj sjednici Odbora za zaštitu okoliša i prirode nisu uspjeli popričati konstruktivno, bez svađa i teških riječi. 

Milanović je istu ovu ovlast upotrijebio u srpnju 2003. kada su Hrvatsku potresali štrajk u pravosuđu i plinska afera. Jesu li predsjednikove intervencije opravdane, kakva se politička poruka njima šalje i treba li predsjednik biti prisutan na sjednicama Sabora koje sam inicira, za Net.hr komentirao je politički analitičar Davor Gjenero. 

ZBOG EKOCIDA U GOSPIĆU /

Neslužbeno doznajemo kada bi se mogla održati izvanredna sjednica Sabora

'Bilo je očito'

"Iz socijalne dinamike što ju je predsjednik Milanović pokrenuo prije svoje ljetne dokolice na Hvaru, bilo je očito da će na jesen sudjelovati u pokretanju inicijative za izglasavanje nepovjerenja Vladi", kaže Gjenero dodajući da se tada još činilo da će povod za takvu inicijativu biti vanjska, europska i obrambena politika, Međutim, ekološka katastrofa u Gospiću je "primjereniji i uvjerljiviji povod za inicijativu koju je već pripremio". 

Gjenero podsjeća da je upravo Milanović u parlamentarnu arenu unio ideju o učestalom pokretanju inicijative za izglasavanje nepovjerenja Vladi još kao predsjednik SDP-a i šef njihovog zastupničkog kluba.

"U konsolidiranim demokracijama uobičajeno je da se inicijative za pokretanje nepovjerenja vladi pokreću samo onda kad one imaju šansi za uspjeh, pa se to čini relativno rijetko. Slična je situacija, na primjer, s inicijativom za pokretanje impeachmenta protiv američkog predsjendika, koja se nekoć pokretala vrlo rijetko, ali je populistički pritisak na političku arenu doveo do toga da se sada pokreće svaki put kad stranka suprotstavljena predsjedničkoj administraciji ima većinu u Predstavničkom domu Kongresa, bez obzira ima li većinu u Senatu i postoji li stvarna vjerojatnost da takva inicijativa bude uspješna. Time je ustavni mehanizam impeachmenta izgubio na nekadašnjem značenju, "ofucao se", a upravo je to s inicijativama za izglasavanje nepovjerenja Vladi uspio napraviti Milanović", objašnjava Gjenero.

INTERVJU ZA RTL DANAS /

Novinarka pitala Hrstić bi li jela povrće iz vrta preko puta opasnog otpada: 'S obzirom da sam liječnica...'

'Da bi takva inicijativa uspjela...'

Analitičar napominje da je problem s inicijativom za izglasavanje nepovjerenja Vladi u tome što teret uspjeha inicijative u potpunosti leži na onome tko pokreće inicijativu. Odnosno, opozicija je ta koja mora okupiti većinu glasova za izglasavanje nepovjerenja Vladi.

"Opozicija bi, da uspije s takvom inicijativom, morala osigurati potpunu disciplinu svih zastupničkih klubova opozicije, odnosno onih koji ne sudjeluju u većini, i to da obavezno prisustvuju glasanju i da glasaju za inicijativu (a ne da budu suzdržani). Osim toga, potrebno je dobiti i barem poneki glas iz vladajuće većine, i opet ne da ti zastupnici budu suzdržani, nego da glasaju za nepovjerenje svojoj vladi", objašnjava analitičar. 

Inicijator pritom, nastavlja Gjenero, mora minimalizirati utjecaj onih zastupnika koji nisu dio parlamentarne većine, ali koji svejedno nemaju interesa da dođe do prijevremenog raspuštanja parlamenta. Oni pak zastupnici koji nemaju garanciju da će ponovno biti izabrani u parlament, izbjeći će glasati za nepovjerenje vladi i tako provocirati prijevremeno raspuštanje parlamenta.

"Po svemu sudeći, predsjednik Milanović je ovog puta bio svjestan tog problema i to je razlog puštanja priče o njegovoj izbornoj listi, a očito je bilo razgovora sa zastupnicima koji nemaju parlamentarni potencijal o garancijama da će se naći na prolaznim mjestima neke od lista. Čini se da je i s nekim akterima i vladajuće koalicije, koji su izgubili parlamentarni potencijal, bilo razgovora o modalitetima izborne suradnje. Svi znamo da u tim pregovorima predsjednik Milanović nije niti vješt niti uvjerljiv, pa da je tako njegov projekt stvaranja suradnje svih parlamentarnih opcija protiv HDZ-a, barem u modelu prelazne vlade, nakon izbora 2024. neslavno propao", kaže Gjenero.

EKOCID U GOSPIĆU /

Hajdaš Dončić prozvao IDS, uputio poruku Milanoviću i poručio: 'Ostat ćemo mi ili mafija'

Treba li Milanović biti na sjednici?

Milanović je u ljeto 2023. saborskim zastupnicima "predao ključeve dvorane" - tako se izrazio. Tada je taj događaj imao posebnu težinu - bio je to prvi put i povijesni trenutak. Unatoč tome, predsjednik nije sudjelovao na zasjedanju koje je inicirao pa se tada, kao i ove godine, postavlja pitanje: treba li biti prisutan ili ne? 

Prema Gjeneru, postoje uvjerljivi argumenti za obje opcije. 

"Predsjednik Republike nije akter izvršne vlasti, ne odgovara parlamentu, trebao bi biti nadstranačka osoba i trebao bi poštovati autonomiju zakonodavne i predstavničke vlasti. U tom smislu niti treba objašnjavati i braniti javne politike pred Saborom, niti je dobro da otvoreno zastupa neku političku opciju pred parlamentom. U tom smislu, logično je da ni ne dođe na saborsku raspravu. S druge strane, neki će reći da kao pokretač inicijative za sazivanje sjednice Sabora, Predsjednik treba izraziti poštovanje prema ključnom predstavničkom i zakonodavnom tijelu i prisustvovati raspravi. Budući da znamo kako svako pojavljivanje predsjednika Milanovića razorno djeluje na nacionalnu političku kulturu, odluka da ne sudjeluje u radu Sabora čini se primjerenijom", mišljenja je analitičar.

Većina važnija od stvarne čvrstoće slučaja

Na pitanje, što možemo očekivati od ove sjednice Sabora, Gjenero kaže da je prioritetni politički cilj predsjednika Milanovića i opozicije što prije pokrenuti raspravu o povjerenju vladi. 

"Osim toga, interes je opozicije i Milanovića da se rasprava otvori prije nego se izvršna vlast uspije konsolidirati i pokrenuti sustavnu javnu politiku otklanjanja posljedica ekološkog incidenta", kaže Gjenero, ali upozorava: opozicija mora razmišljati i o posljedicama svoje odluke o inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi.

"Učestalo pokretanje takve inicijative, koja završava neuspjehom, smanjuje vjerodostojnost opozicije, tako da za ocjenu toga je li ovaj slučaj takav da "traži pokretanje inicijative" više znači može li opozicija stvoriti većinu u Saboru potrebnu za opoziv vlade, nego o stvarnoj "čvrstoći" slučaja kojeg opozicija želi iznijeti pred Sabor", zaključuje analitičar Gjenero.