U povodu Svjetskog dana očeva, koji se obilježava diljem svijeta 19. ožujka svake godine, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo koristi prigodu skrenuti pozornost  javnosti da su mnogi muškarci u Hrvatskoj i na ovaj dan uskraćeni za svoje temeljno pravo – viđanje i provođenje vremena sa svojom djecom.

Već godinama upozoravamo kako su deseci tisuća rastavljenih očeva svakodnevno u poziciji da trpe nasilje, nepravdu, diskriminaciju, sustavno kršenje svojih ustavnih prava – temeljnih prava da viđaju svoju djecu i da s njima provode vrijeme kako bi to očevi trebali.

Svakodnevno se institucionalnim neznanjem i nezainteresiranošću, u prvom redu Centara za socijalnu skrb, krše u prvom redu prava naše djece koja nemaju mogućnosti imati oba roditelja nakon razvoda, a očevi nemaju mogućnosti uživati u ravnopravnom roditeljstvu. Centri za socijalnu skrb u svojim su postupanjima redovito pristrani i naklonjeni majkama, dok očeve i njihove želje o skrbi  nad djecom niti ne uzimaju u obzir. Majkama se redovito djeca povjeravaju na skrb, čak se niti ne razmatraju želje očeva nakon rastave da također skrbe o djeci ili barem uživaju model ravnopravnog roditeljstva.

Na Dan očeva, želimo skrenuti pozornost da djeca nakon rastave braka ili partnerske zajednice i u Hrvatskoj trebaju uživati u svome pravu na oba roditelja kao što su to riješile brojne zemlje EU-a i da se napokon počne primjenjivati Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava koje je i Republika Hrvatska potpisnica, te da državne institucije počnu raditi za djecu, a ne protiv njih.

Gotovo da danas nema rastavljenog oca koji nema problema s provođenjem vremena sa svojom djecom.

Na temelju naše evidencije izdvajamo samo nekoliko slučajeva kršenja temeljnih ljudskih i ustavnih prava – prava očeva na viđanje djece i provođenje vremena s djecom.

Kristijan / Zagreb –  svoju djecu, sina i kćer u punih 10 godina, u svih 3650 dana vidio sam 2 puta po 2 sata

Damir / Zagreb - U periodu od 19.11.2014. - 06.05.2016. djecu sam viđao 2 h jednom u tjednu u zatvorenom prostoru pod nadzorom bivše supruge, soc.radnice i zaštitara, a od 03.06.2016. djeci viđam i nadalje uz nadzor ali 2 x tjedno po 2 h. Ukupno je neodržano 16 susreta, a ova država i takvo minorno viđanje djece i opstruiranje ne smatra kaznenim djelom. 

Silvije / Zagreb – kćerkicu viđa 2 puta mjesečno po 2 sata. U mjesecu koji ima 30 dana tatač Silvije viđa kćerkicu 4 sata od 720 koliko ih ima u mjesec dana

Ljubo / Vinkovci - Velikodušna majka i HR. institucije prvenstveno u interesu djeteta omogućile su nam u mjesecu 20. sati druženja

Branimir / Brdovec - Ja sam navodno jedan od sretnijih po pitanju susreta i vidjenja svoga sina a to izgleda ovako:  u toku 4 tjedna što je 672 h,sin provede samnom 154 h a ostatak sa majkom tj,njezinim roditeljima pošto je ona stjuardesa. Ili od 28 noći sa mnom provede 6 noći. 10 dana ljetnih i 10 dana zimskih, svaki drugi blagdan.

Ivan / Dugo Selo – utorak i četvrtak su kćeri i meni sretni dani jer se družimo 3 sata i veselimo se svakom drugom vikendu kada je kod mene od petka 16 do  nedjelja 19 sati. Polovica svih praznika je naša

Bojan / Vrbovsko - vidjam kćer u prosjeku 3,5h mjesečno iako nisam ništa loše učinio (ovaj je tata invalid u kolicima)

Kristijan / Trnovec Bartolovečki – sin je sa mnom u 1 tjednu 3 sata i 45 minuta. Naravno da je tu uključena i vožnja od 2x20 minuta, a ako imamo sreće vidimo se i svaki drugi vikend od petka 18 h do nedjelje 18 h.

Robert / Split - udaljeni par km   u prosjeku viđam djecu jednom u 3 mjeseca na mozda najvise 5-6 sati.

Zoran / Zagreb – ponedjeljkom i četvrtkom 3 sata i svaki drugi vikend  petak 17 – nedjelja 18 sati.

Renato / Sesvete – svoga sina viđam samo svaki drugi vikend a postupak traje 4 godine.

Sanjin / Zagreb – sudski postupak traje već 2 i pol godine i za to vrijeme moj sin ima oca 1 sat tjedno.

Krešimir / Oprisavci – od 365 dana godišnje moj sin viđa oca 40 dana.

Darije / Osijek – radi alkoholizma i višestrukih počinjenja kaznenih djela  te dugotrajnog zanemarivanja djeteta naša 5-omjesečna kćerkica oduzeta je majci te nakon 6 mjeseci brige sud ju je oduzeo ocu te odredio da dijete provodi sa ocem 11 dana u godini.

Miljan / Zagreb -  viđam kćer 1,5 sat tjedno... 6 sati mjesečno,...72 sata u godini dana.

Goran / Zagreb – od djetetovog rođenja već godinu i pol moje dijete viđa tatu  2 sata u jednom tjednu, znači od 720 sati u mjesecu sa tatom provede 8 sati.

Dejan / Dugo Selo – u 1 tjednu 1 dan i tako već 1 godinu.

Petar / Trogir - Želio bih vam istaknuti da se moj slučaj još vodi pred sudom u Trogiru,jer sam bio nezadovoljan nepravednom presudom u više točaka,kao što su ravnopravno roditeljstvo za koje sam se krvavo borio i još uvjek borim i nikada neću odustati,jer su djeca moje blago od Boga dobiveno kao Božji dar i moje pravo mi nitko nemože uskratiti,djecu viđam 3 vikenda u mjesecu i obilazim ih kada su kod majke i dođem po potrebi da im pomažem i često svratim nakratko da ih poljubim,a i sve to sam izborio svojom žrtvom i ljubavlju.Moj slučaj se evo 5 godina provlači po sudu.

Zoran / Vrbik – svoju djecu viđam 1 vikend u mjesecu i svaki put prevalim 250 km po njih i nazad i tako dok ih vraćam mami.

Tomislav / Klinča Sela – sina viđam 8 sati u tjednu  i tako već 10 mjeseci.

Robert / Zagreb – mjesec ima 720 sati a ja viđam kćerku samo 8 sati.

Dario / Črvar – 20 mjeseci uzaludno putujem iz Pule u Slavonski Brod svaki put sa nadom da ću napokon vidjeti dijete.

Berislav / Slavonski Brod – svaki drugi vikend za mene je praznik. To su dani kada je moj sin sa mnom.

Saša / Osijek – brojao sam dane kada je sin bio sa mnom i nažalost nije bilo teško jer ih je bilo malo. 20 dana u 6 mjeseci i tko zna kako dalje.

Paolo / Labin – svaki drugi vikend dijete je kod mene, a onda ga uz suze vraćam mami i nitko te se suze ne vidi i ne čuje.

Goran / Zagreb – postupak oko skrbništva i dalje traje a moje djevojčice vide tatu 11 sati tjedno, a to je 7% tjedna, ja sam dio života moje djece samo 7% njihova vremena.

Elvis / Zagreb – sina sam u 7 godina vidio nekoliko puta, a od studenog 2015 niti jednom.

Tino / Split - Na papiru vidanja i ne zvuce lose. ali u praksi su jako minimalna jer iz njih proizlati da na bazi mjesec dana djeca kod oca spavaju dvije noci i isto tako na bazi misec dana mogu u vrtic pokupiti dijete 2 puta mjesecno/svako drugi utorak od 13sati.

Vlado / Zagreb -  Dakle do navršene 3 godine vidjao sam dijete utorkom i četvrtkom od 16 30  do 19 30 - BEZ VIKENDA BEZ Praznika što je 3% od vremena. Napominjem da osobe lišene slobode više viđaju svoje dijete. Presuda je donesena nakon 3 godine. 

Siniša / Zagreb - moje i sinovo viđanje uglavnom ovisi o tome koliko je mama dobre volje i koliko se ja toj njenoj dobroj volji mogu prilagoditi zbog poslovnih obaveza. U brojkama, vidim ga otprilike ukupno dvadesetak sati kada je mamin vikend i osamdesetak sati kada je moj vikend.