Na razini Europske unije okupili su se stručnjaci i aktivisti koji putem Europske građanske inicijative 'Stanovanje za sve', pozivaju građane da se potpisom istoimene peticije uključe u rješavanje tih problema. Inicijativa se zauzima za to da se na razini Europske unije omogući lakše financiranje javnog stanovanja, kao i da se potakne gradnja neprofitnih stambenih jedinica, ali i da se reguliraju digitalne platforme poput Airbnb-a.
Pula kao obalni grad osobito je pogođena stambenom
krizom koja se očituje velikim porastom cijene
najma. Ona mnogima uzima i više od 40 posto
prihoda kućanstava stavljajući tako podstanare u
kategoriju stanovništva koja je u velikom broju slučajeva u
riziku od siromaštva.
Ne samo da su cijene najma stana potpuno neusklađene s visinom
dohotka već je na obali gotovo nemoguće naći stan za
dugoročni najam. Nedostatak alternativa na tržištu, poput javnih
stanova, subvencija na stanovanje ili neprofitne proizvodnje
stambenog prostora, dodatno utječe na porast cijene koja
direktno ugrožava sigurnost. .
Mora li se stambena politika prepustiti samo tržištu ili se u nju s obzirom na to da je pravo na stanovanjejedno od temeljnih ljudskih prava, može intervenirati, a tržišne uvjete kontrolirati, pitanje je o kojem se u Puli raspravljalo potkraj tjedna na tribini u organizaciji Europske građanske inicijative.
''Iako je u Hrvatskoj čak 90 posto stambenog prostora u privatnom vlasništvu, a na razini EU-a to je oko 60 posto, hrvatska su kućanstva uglavnom prenapučena, a čak 80 posto mladih od 18. do 34. godine živi s roditeljima. No, 'mamini sinovi' ne žive u kući roditelja zato što to žele, već zato što moraju'', upozorila je arhitektica Iva Marčetić iz Prava na grad, zabilježio je Glas Istre.
Stanovi, Pula
(Duško Marušić/PIXSELL/RTL)
''Prema statistikama, mladi u Hrvatskoj napuštaju
roditeljski dom najkasnije u Europi, tek nakon 30.
godine i to zato što si ne mogu priuštiti vlastiti stan. Onda
najčešće postaju podstanari te i dalje žive pod 'stambenim
stresom'. Iako Zakon o najmu postoji od 1996., neadekvatan je
današnjem trenutku i rijetko ga tko poštuje'', kazala je
Marčetić.
Tako su podstanari postali, upozorava, ugrožena skupina u
Hrvatskoj koje najmodavci često izbacuju kako god žele,
povećavaju im stanarinu, lihvare ih, a kontrole su rijetke,
inspekcije ne rade svoj posao dok uvid u stvarno stanje ne
postoji jer nema službene statistike o stvarnim potrebama. Mnogi
su ljudi osuđeni na podstanarstvo jer ne mogu drukčije riješiti
svoje stambeno pitanje.
Marčetić je istaknula i da ono što muči Pulu već nekoliko godina - nedostatak stanova za dugoročan najam, sve više muči i Zagreb, jer se sve više ljudi odlučuje za kratkoročno, turističko iznajmljivanje putem raznih platformi, što im donosi jednak profit, ali u kraćem vremenu. Stoga cijena stanova za dugoročan najam stalno raste te su podstanari prisiljeni za najam i režije davati od 30 pa čak do 50 posto svojih primanja, što ih dovodi na sam rub siromaštva.
(Igor Kralj/Marko Jurinec/Sanjin Strukic/PIXSELL)
- Znate li što je 'stambeni stres'?
I tako dolazimo do pojma stambeni stres. Naime, kao što smo na Vijesti.hr već pisali, riječ je o pojmu koji označava stres koji ljudi, odnosno kućanstva, proživljavaju ako njihovi stambeni troškovi - poput rente ili rate za stambeni kredit te osnovnim računima za npr. vodu, struju, grijanje, plin itd. - premašuju 30 posto njihovih mjesečnih primanja.
Tada dolazi do tzv. stambenog stresa kada građani većinu ili čak svu svoju energiju ulažu u to da plate troškove stanovanja i nemaju ni vremena, ni novca ulagati u svoj razvoj kroz primjerice kulturu, slobodno vrijeme ili obitelj. Kvaliteta njihova života drastično pada, a unatrag desetak godina čak je zabilježena i pojava duševnih bolesti uzrokovanih egzistencijalnim stresom.
O stambenom stresu te o tome zašto je turizam taj koji uništava mogućnost stanovanja u gradovima na obali govorila je arhitektica Helena Sterpin iz Zadruge Praksa. Kako navodi Glas Istre, podsjetila je da se nekada rentanje turistima (i zimi studentima) koristilo da bi se popunio kućni proračun, no danas to postaje biznis od kojeg mnoge obitelji žive.
Europska građanska inicijativa (Facebook / Fetz)
- Inicijativa "Stanovanje za sve" traži povećanje javnog stambenog fonda i stanove koje si ljudi mogu priuštiti
No, sličnu muku muči i dobar dio Europske unije. Stoga je, kao što smo na Vijesti.hr već pisali, pokrenuta Europska građanska inicijativa ‘Stanovanje za sve’ (‘Housing for All’), u koju se uključila i Hrvatska zahvaljujući stručnjacima i aktivistima. Građani i građanke mogu se uključiti u rješavanje tog problema potpisom peticijehousingforall.eu i tražiti od Europske komisije izmjenu stambenih politika.
Svrha inicijative je stvoriti bolje pravne i financijske uvjete
koji će svim Europljanima i Europljankama olakšati pristup
stanovanju. Preduvjet je neprimjenjivanje kriterija iz
Maastrichta na javna ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno
stanovanje, lakši pristup financiranju EU za investitore u
neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila
temeljenih na tržišnom natjecanju za kratkoročni najam te izradu
statistike o stambenim potrebama u Europi.
Godišnji nedostatak investicija u tzv. priuštivo i u socijalno
stanovanje na razini EU iznosi oko 57 milijuna eura, a fiskalni
okviri Europske unije i njezini zakoni o državnoj potpori nameću
previše ograničenja i sputavaju one gradove i općine koji nastoje
stvoriti priuštiv i socijalan stambeni prostor.
Iva Marčetić
U Hrvatskoj, država i gradovi osiguravaju svojim stanovnicima samo dva posto javnog stambenog prostora, upozorava Inicijativa, dok je u nekim gradovima poput Beča i do 60 posto stambenih jedinica u javnom ili neprofitnom sektoru. Nedostatak javnih stanova i javnih stambenih politika dovodi do toga da smo u Hrvatskoj u potpunosti prepušteni tržištu koje nema mandata brinuti se o stambenim potrebama, već samo o kratkoročnim profitima.
Na iseljavanje - u pozadini kojega je izostanak stambene
politike - a kao jedan od ključnih izazova za
Hrvatsku, upozorila je, kao što smo također već
pisali, i pučka pravobraniteljica Lora
Vidović: ‘’Ekonomska kriza donijela je
nezaposlenost, nesigurne radne odnose,
ovrhe… pa mnogi svoje stambene potrebe ne mogu ostvariti na
tržištu nekretnina, a tu je i sve prisutniji i stambeni stres,
koji se javlja kada troškovi stanovanja čine više od 30 posto
mjesečnih primanja''.
''U Dalmaciji i Zagrebu prisutna je
gentrifikacija, iseljavanje autohtonog
stanovništva iz gradskih središta zbog rasta troškova života
i prenamjene većine prostora u poslovne, odnosno stavljanja
svakoga slobodnog kvadrata u funkciju smještajnog kapaciteta, a
posebno je teško na otocima’’, upozorila je pravobraniteljica u
godišnjem izvješću.
Problem je višestruk jer su primjerice radnici prisiljeni seliti se sve dalje od svojih radnih mjesta, pristajati na sve gore stambene uvjete i izdvajati sve više vremena za putovanje na posao, a sve to narušava njihovo zdravlje i kvalitetu života te stvara dodatne prometne gužve.
Takav ih sustav gura sve bliže rubu siromaštva i socijalne isključenosti i dodatno pridonosi rastu nejednakosti u društvu. Stoga, da bi se navedenim negativnim trendovima stalo na kraj, potrebno je stambenoj politici pristupiti na sustavan način i kao prioritet odrediti osiguravanje kvalitetnih i pristupačnih stambenih prostora.
- Građani i pravo na stan: 'Potreba za domom nije luksuz, već potreba o kojoj društvo mora voditi brigu'
Na tom je tragu i Europska građanska inicijativa koja će godinu dana prikupljati milijun potpisa kako bi pred Europsku komisiju postavila zahtjev za izmjenu pravila za države članice koje bi tako mogle proširiti svoje programe javnog stanovanja na što više stanovnika.
Isto tako od Europske komisije se zahtijeva da se omogući lakša izgradnja javnih stanova na način da investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita, kako je definirano Maastriškim ugovorima, kao i da se na razini Europske unije reguliraju digitalne platforme koje se bave kratkoročnim najmom.
‘’Hrvatskoj je potreban razvoj neprofitnih modela stanovanja poput stambenih zadruga i da država i gradovi to podrže na način kako to, primjerice, radi Beč ili Zürich, odnosno potreban nam je zaokret prema razvojnim strategijama, a ne prema dugoročnom zaduživanju građana’’, kazala je za Vijesti.hr Marčetić u analizi Beča kao primjera dobre prakse.
Beč / Zagreb (Thinkstockphotos.com/Arhiva)
Naime, jedna od najskupljih metropola u Europi, ujedno i središte
priče ‘’Housing for All’, ima iznimno povoljne cijene najma
stanova. Grad je to koji ima 1,8 milijuna stanovnika, a njih 60
posto živi u unajmljenim stanovima u vlasništvu grada ili
poduzeća koja promoviraju javni interes.
U usporedbi s Parizom i Londonom u kojima prosječna cijena najma
po četvornome metru iznosi 26 eura, Barcelonom sa 17 i Pragom s
13 eura po 'kvadratu', bečkih 9,6 eura po četvornome metru
čine se gotovo nevjerojatnima.
No ključ je u tome da se, nažalost, neprestano zaboravlja da se stambena politika tiče svih aspekata ekonomije i ako nije pametno vođena kroz diverzifikaciju modela stanovanja, od kojih velik dio mora biti neprofitan, ona nije razvojna - nego regresivna.
Ukratko, kako je to bila objasnila Marčetić, ''potrebna nam je stambena politika, a ne država koja zdušno potiče špekulaciju i individualizirani neizdrživi dug. Tu, naravno, igra ulogu i Europska unija i njezine regulative o financiranju javnih investicija, usmjeravanje strukturnih fondova prema ulaganjima u stanovanje, za što već postoje glasovi koji lobiraju u Europskom parlamentu''.
