U jutro, rano, počela je okupacija dubrovačkog područja i to od Debelog brijega pa do Stona. Početak okupacije Cavtata zapisan je u rokovniku časne sestre Gonzage. Umjesto bijega, ostala je i suprotstavila se agresorima.
"'Ovo je srpska zemlja', kaže, 'sad mirno spavate jer vas mi čuvamo'. Ja kažem 'nije istina! Ovo nije srpska zemlja, ovo je hrvatska zemlja, bila i bit će' i ja isto s nogom udarim kao i on", prisjetila se časna sestra Gonzaga Peras.
Okupaciju je dočekala u bolnici za djecu gdje je radila kao viša medicinska sestra.
"Bilo je tu negdje oko 150 do 200 djece", kazala je Peras.
Nakon što su djeca predana svojim obiteljima, dvije časne sestre ostale su skrbiti o stanovništvu, od kojih je većina muškaraca odvedena u logor Morinje. Njihovu predanost i danas cijene.
"Jer oni su rekli da smo mi otišle da bi cijeli Cavtat bio otišao", rekla je Peras.
Od listopada 1991. do listopada 1992. godine, Zaga je iz Cavtata brodom humanitarne pomoći prema Dubrovniku prosljeđivala obavještajne poruke.
"To sam ja jedan put vidjela, ali nisam mogla ništa pročitati, toliko je bilo sitno. I onda to smotano tako da sam ja to mogla u svoj prsten gurnuti i onda kad je došla onda smo se nas dvije pozdravile i ona je izvukla to. ", ispričala je Peras.
Poruke o položajima agresora dolazile su u ruke generala Janka Bobetka.
"Bio je u našoj kući i rekao je, kaže 'što si učinila za Hrvatsku, Hrvatska ti nikada neće moći uzvratiti'", kazal je Peras.
Za humanost i nesebičnu pomoć pohvalio ju je prvi hrvatski predsjednik, nagradila ju je Općina Konavle, ali i Sveta stolica.
Sve što je prošla ostavila je zapisano, a sve riječi ostavit će Biskupiji u sjećanje.
