U svijetu u kojem se čini da su izazovi roditeljstva sve složeniji, a problemi maloljetničkog nasilja sve prisutniji, glas iskustva i empatije odjekuje kao prijeko potreban putokaz.

Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda s desetljećima iskustva u radu s maloljetnicima, u nedavnom je gostovanju u podcastu Offline Net.hr-a kod Ivane Ivande Rožić ponudila dubok i human uvid u svijet djece koja se nađu s krive strane zakona, ali i uputila snažnu poruku roditeljima i cjelokupnom društvu.

Njezine riječi nisu samo pravna analiza, već poziv na promjenu perspektive: prestanimo gledati djecu kao slučajeve i počnimo ih vidjeti kao bića kojoj su, iznad svega, potrebni podrška i razumijevanje.

Foto: Goran Horvatinec

Roditelji su drugačiji, ne samo djeca

Jedna od ključnih teza sutkinje Kujundžić jest da teret promjena ne leži samo na djeci odrasloj u digitalnom dobu, već i na njihovim roditeljima. "Nemojmo reći da su djeca drugačija, roditelji su drugačiji", ističe ona, podsjećajući da su današnji roditelji i sami generacija koja je odrasla uz tehnologiju, što je iz temelja promijenilo dinamiku odgoja. Iako moderna tehnologija donosi nove opasnosti, rješenje nije u stvaranju kulture zabrana i paranoje. Priznajući kako je zbog prirode posla i sama nekada bila "hiperprotektivna majka" sklona zabranama, danas naglašava da je ključ u izgradnji povjerenja.

Sutkinja s posebnom skepsom gleda na modernu praksu roditelja koji putem mobilnih aplikacija prate svaki korak svojeg djeteta, nazivajući takav nadzor "suludim". Umjesto kontrole, ona zagovara otvorenost, razgovor i razumijevanje. Odnos između roditelja i djeteta, kaže, ne smije polaziti od zabrana, već od povjerenja i slušanja. To je jedini temelj na kojem se može izgraditi zdrav odnos koji će djetetu biti sigurna luka i kada se nađe pred životnim izazovima.

OD TUGE DO ROKOTOKA /

Ribafish otvorio dušu i progovorio o tragičnom gubitku sina: 'Dogodio mi se trenutak sloma...'

Jesu li odgojne ustanove tvornice recidivista?

Kada preventivne mjere zakažu i dijete završi u sustavu, nailazi na nove, često nepremostive prepreke. Sutkinja Kujundžić ne skriva kritičan stav prema institucionalnoj skrbi za maloljetne prijestupnike. Iako postoje svijetli primjeri ustanova s predanim odgajateljima koji uistinu mijenjaju živote, velike i bezlične institucije često postaju mjesta gdje se problemi produbljuju. U takvom okruženju, gdje su djeca s različitim problemima grupirana zajedno, postoji realna opasnost da "uče zanat" jedni od drugih, što ih gura dublje u kriminal, umjesto da ih iz njega izvuče.

Kao alternativu, Kujundžić se snažno zalaže za model koji u Hrvatskoj, nažalost, nikada nije zaživio unatoč zakonskim temeljima: specijalizirano udomiteljstvo. Ideja je jednostavna i humana. Umjesto smještanja djece u velike domove, formirale bi se male stambene zajednice u kojima bi dvoje ili troje djece živjelo s educiranim stručnjacima, poput socijalnih pedagoga ili psihologa. Takav pristup omogućio bi individualizirani rad i stvaranje obiteljskog okruženja. "On nikad nije zaživio jer ga Ministarstvo socijalne skrbi nikada nije osposobilo na pravi način", s razočaranjem konstatira sutkinja, upirući prstom u sistemski propust koji najteže pogađa upravo najranjiviju djecu.

Foto: Goran Horvatinec

Nepopravljivo dijete ne postoji

U korijenu svih njezinih profesionalnih i ljudskih stavova leži jedna duboka i nepokolebljiva istina koju neumorno ponavlja: "Nijedno dijete nije nepopravljivo." Njezina poruka roditeljima i društvu je jasna i oslobađajuća od tereta osude. "Dijete se ne rodi kao ubojica. Dijete se ne rodi kao nasilnik. Dijete se ne rodi kao zlo", odlučno tvrdi. Prema njezinim riječima, djeca se rađaju s očekivanjem pomoći i zaštite od odraslih, a njihovo loše ponašanje nije odraz urođene pokvarenosti, već posljedica okoline, trauma i nedostatka podrške.

Zato je njezina završna poruka roditeljima jednostavna, ali i najteža za ispuniti u današnjem užurbanom svijetu. "Vrijeme i ljubav koju trebate pružiti svojoj djeci je nešto nenadoknadivo", kaže ona. Ključno je, dodaje, biti svjestan da svako dijete može pogriješiti i zapasti u lošu situaciju. Nažalost, iz vlastitog iskustva zna da nisu svi roditelji podrška. "Ja sam doživjela situacije gdje roditelj ne sjedi u sudnici uz dijete. Roditelj koji kaže 'Ja ne mogu doći' ili 'Ne mogu to gledati'. To je ono što je strašno", upozorava sutkinja. Upravo zato, u tim ključnim trenucima, uloga roditelja nije da osuđuje, već da bude prisutan. "Budite tu uz njega", savjetuje, nudeći poruku nade koja nadilazi zidove sudnice i odgojnih domova.

Poruka Lane Peto Kujundžić poziv je na kolektivnu odgovornost. Problemi mladih nisu samo njihovi ili problemi njihovih roditelja; oni su odraz društva i sustava koji prečesto zaboravlja pružiti ono najvažnije: vrijeme, ljubav i bezuvjetnu podršku.

POGLEDAJTE VIDEO Njena riječ mijenja sudbinu djeteta, a kako određuje kaznu? 'Ako to radite, niste dobar sudac'