Jedan od poznatijih aktualnih hrvatskih pedagoga i sociologa, ali i bivši voditelj Cjelovite kurikularne reforme obrazovanja, Boris Jokić, komentirao je situaciju vezanu za početak nove školske godine u doba pandemije koronavirusa.
Kazao je kako kasnimo kad je u pitanju jasnoća i pravovremenost komuniciranja obrazovnih vlasti.
"Slijedom epidemije, neizvjesnost vezana uz početak školske godine očekivana je i vrijedi jednako za Hrvatsku kao i za Norvešku, Italiju ili Švicarsku. Ono što je izrazito drugačije u odnosu na druge razvijene zemlje su jasnoća i pravovremenost komuniciranja hrvatskih obrazovnih vlasti, stručnost u upravljanju situacijom te posebice razina planiranja i pripremljenosti u sustavu za različite javnozdravstvene i obrazovne scenarije. Tu ozbiljno kasnimo što će se odraziti na učenike, roditelje i odgojno obrazovne radnike.
Osobno mi se diže kosa na glavi kada čujem 'to će se rješavati u hodu', a imali smo mjesece u kojima se moglo umanjiti negativne i povećati pozitivne učinke u različitim scenarijima", kazao je Jokić za Večernji list.
Objasnio je i što bi po njemu trebao biti hrvatski model.
"Taj model ima dvije jednako važne komponente javnozdravstvenu i odgojno-obrazovnu. U prvoj glavnu riječ trebaju imati epidemiolozi, što ja nisam. Tu je nužno odustati od ideje jednog univerzalnog rješenja za sve razine i vrste obrazovanja. Upravo zato je trebalo prije početi planirati i to u suradnji s lokalnim zajednicama i samim školama. Potrebno je izraditi planove za škole u dvije i tri smjene, koje su vrlo rijetke u zapadnom svijetu, te učenike u različitim strukovnim programima čija se nastava djelomice zasniva na praksi.
Nedovoljno je naglašeno pitanje škola u Zagrebu koje su nastradale u potresu, a čiji su učenici premješteni u druge škole. Mi smo se u potpunosti posvetili pitanju maski, prostora, hodanja po hodnicima, a kao da smo zaboravili da je ključno pitanje kvalitete odgoja i obrazovanja.
Tu ministarstvo posebno zakazuje. Odgojno-obrazovnu komponentu moraju voditi odgojno-obrazovni radnici i znanstvenici iz područja obrazovanja. Već davno je trebalo imati plan kako nadoknaditi propušteno iz prošle školske godine zbog korone i štrajka. Sada je jedini trenutak da se to adresira. Moguće je još uvijek izdvojiti ona znanja i vještine koje je nužno usvojiti u nadolazećoj školskoj godini u različitim scenarijima i to za cijelu godinu.
"Na ta se pitanja ne obraća pažnja"
Također važno je napraviti nove pristupe vrednovanju i ocjenjivanju u ovoj situaciji te darovitim i učenicima s poteškoćama. Hrvatska ima znanje i stručnost za to na jednakoj razini kao Austrija ili Njemačka, a osobno bih kao i mnogi drugi rado pomogao u pronalaženju najboljih rješenja jer smatram da učenici i ovo društvo imaju pravo na najbolje obrazovanje. Obrazovna politika ima obavezu to osigurati, ali ona ne razmišlja proaktivno već isključivo reaktivno. To su najvažnija pitanja u obrazovanju trenutno, a na njih se uopće ne obraća pažnja", rekao je.
Kazao je i kako bi se apsolutno trebalo usporedno pripremati i za online nastavu.
"Iskustva iz proljeća ukazuju da taj sustav treba poboljšati i to prije svega intenzivnijom komunikacijom učenika sa svojim učiteljima, optimiziranjem opterećenja učenika i nastavnika te strukturiranjem radnog dana, kako se ne bi dogodilo da nekim učenicima škola traje tri minute, a nekima 13 sati. Također važno je naglasiti da se u javnom prostoru provlači jedna velika neistina vezana uz online nastavu potaknuta od politike, a to je da svi učenici i nastavnici imaju tablete, računala i brzi Internet.
To je laž i ovo razdoblje treba iskoristiti da se ti uvjeti ujednače kako online nastava ne bi izazvala dodatno društveno raslojavanje među mladima", zaključio je.
