Obitelj bivšeg hrvatskog branitelja Zorana Boškovića iz Belog Manastira jedva preživljava.
Od 2.500 kuna braniteljske mirovine, nakon otplate kredita ostane tek 1.600 i s tim novcem njih osmero moraju preživjeti. A još su i bolesni.
"Bilo je sve u redu dok nije stigla ta bolest. Prvo je supruga dobila TBC, onda sam ja dobio, pa moj stariji, pa moja kćerka", ispričao je umirovljeni branitelj Zoran Bošković.
Liječenje od bolesti, uzrokovalo je dodatne troškove.
"To nabije mnoge dodatne troškove. Svaki drugi dan idemo kod doktora u Osijek, troškovi puta su visoki, sin je i završio u bolnici pa je to iziskivalo dodatni novac", rekao je Bošković.
I dok se opasna bolest liječi i polako prolazi, neki drugi problemi ostaju. Struje nemaju već dvije godine. Tranzistor na baterije najveći je luksuz.
"Kad je mrak, ja upalim svijeće pa razgovaramo, kartamo se dok možemo vidjeti. Sram me jer ljudi ne mogu doći kod mene", kaže Zoran.
Troje sinova i tri kćerke školske dobi sramežljivo su se pokuvkli u sobu, bojeći se izrugivanja kolega iz razreda. Majka i otac govore da su divna djeca, no nažalost, ne mogu im priuštiti sve što bi željeli.
"Uvijek bude za ručak i za doručak. Tko stigne, taj i večera, za to mora biti. Djeca moraju jesti i moraju se školovati da sebi omoguće bolji život", objasnila je Ružica.
Zoran od rata ima dijagnosticiran i PTSP. Kaže kako je i to razlog što ne može naći drugi posao. Pomoć im je nužno potrebna, ali ne znaju kome se obratiti.
