"Nazvala je žena, žrtva mobinga i plačući rekla da joj je dosta svega i da će se baciti s nebodera na koji se popela i stajala je na rubu zgrade. Posljednji poziv je bio upućen meni. Bio je to poziv za pomoć. Nakon razgovora od 15-tak minuta ipak je odlučila da se neće baciti već da će se zauzeti za sebe i boriti. Danas je ta žena i majka dvoje djece relativno zadovoljna žena, promijenila je posao i živi sa smanjenom boli relativno normalno. Posljedice mobinga ostaju za cijeli život. Nekada su one teže nekada lakše ovisno o tome koliko dugo mobing traje i koje je posljedice na zdravlje izazvao te da li je žrtva dobila osobnu satisfakciju. Znate, u životu je najteže podnijeti poniženje. U mobingu upravo poniženja ima najviše", priča nam Blaženka Rogan, predsjednica udruge 'Mobing stop', samo jednu od priča kako je njihova udruga, odnosno njihova pomoć, doslovno spasila ljudski život. Udruga na čijem je čelu osnovana je već sada davne 2011. godine s ciljem da zaštiti dostojanstva radnika i pomogne im u situacijama kada su izloženi mobingu.
Iako mnogi sam pojam "mobinga na radnom mjestu" ne doživljavaju baš pretjerano, riječ je o vrlo ozbiljnom problemu s kojim se Hrvatska još uvijek nije uhvatila u koštac. Naime, unatoč tome što je davnih dana radna skupina sastavila prijedlog zakona o mobingu, on i dalje stoji negdje u ladici, zaboravljen i bačen u ne drugi, nego deseti plan. Već sada bivši ministar Josip Aladrović još je prošle godine krenuo u izradu novog Zakona o radu, a iako je najavljeno da će se tim zakonskim izmjenama regulirati brojne stvari oko rada, o mobingu na radnom mjestu niti jednog slova. Jer, kako nam kaže potpredsjednica udruge 'Mobing stop' Ivana Mlinar, neprocesuirani mobing je, nažalost, hrvatska realnost.
U Hrvatskoj je najčešći strateški mobing
"Kod nas još uvijek ne postoji zakonska definicija zlostavljanja na radu, unatoč mnogim EU direktivama i međunarodnim konvencijama kojih je RH potpisnica i u obvezi provoditi ih pa radnici ni ne mogu znati što ono zapravo jest i kada mogu tražiti zaštitu. Zaštitu radnika regulira nekoliko pravnih izvora (Zakon o radu, Kazneni zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o ravnopravnosti spolova), ali niti jedan u potpunosti. Spomenuti zakoni reguliraju zabranu diskriminacije, uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i zaštitu dostojanstva na radnom mjestu, ali termin "mobing" nije prihvaćen u tim izvorima. Žrtve mobinga, u smislu zaštite, se mogu pozivati na odredbe Zakona o radu o zaštiti dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, što nikako nije dostatno!", pojašnjava nam ova magistra prava.
Iako se zadnjih godina stanje malkice popravilo, mnogi i dalje još uvijek ne znaju i ne razumiju što je točno mobing, a neki ga, iako su njemu izloženi, zapravo uopće ne prepoznaju. Što je, dakle, po najkraćoj mogućoj definiciji mobing na radnom mjestu? Blaženka Rogan pojašnjava nam da je mobing specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna ili više osoba sustavno učestalo i dugotrajno namjerno zlostavlja, šikanira, maltretira, uznemirava i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, a koji najčešće rezultira dugotrajnim bolovanjem radnika, davanjem ili dobivanjem otkaza.
"Svaka osoba koja se u nekom momentu svog radnog vijeka pobunila, mislila 'svojom glavom' ili prijavila neku nepravilnost zasigurno se susrela s mobingom. Način je to obračuna poslodavca s “neposlušnim radnikom”. Mobing predstavlja zlostavljanje na radnom mjestu odnosno ciljano, namjerno, sustavno i plansko, najčešće psihičko, zlostavljanje odabranog radnika na radnom mjestu s ciljem eliminacije tog radnika-žrtve iz radnog okruženja na bilo koji način. Nekada su to učestali pritisci zlostavljanjem sve dok žrtva sama ne da otkaz, nekada je to mrcvarenje tako dugo dok se žrtva ne razboli, ode na dugo bolovanje ili u raniju mirovinu, a nekada je zlostavljanje toliko teško da žrtva umre ili se u nemogućnosti podnošenja tih užasa ubije. Mobing je termin koji se koristi samo za zlostavljanje radnika i događa se isključivo na poslu, a traje 6 mjeseci i više te kada žrtva počine pobolijevati psihički i fizički od bolesti i poremećaja specifičnih za mobing", pojašnjava nam ova stručnjakinja koja je o mobingu napisala čak i knjigu 'Moberi' koja se vrlo brzo rasprodala, a svjetlo dana sada će doživjeti njezino drugo, dopunjeno izdanje.
"Mobing nije svađa sa šefom, nadređenim ili kolegom. Mobing je planiran ranije i prije potencijalnog sukoba prema određenom radniku kojeg se želi eliminirati. Isprovocira se sukob iz sitne pogreške ili propusta koji je atakirani radnik napravio koji se tada predimenzionira i dodatno produbljuje bez konkretnog razloga. Radnika se optužuje za sitne i nebitne propuste nekada i za one koje nije počinio, počinje ga se diskriminirati te stavljati u drugačiji i neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike. Nešto što bi se drugima tolerira atakiranom radniku postaje neoprostiva pogreška", pojašnjava nam Rogan kako uopće prepoznati mobing na radnom mjestu.
Mobing najčešće provode nadređeni žrtvi, iako ga ima, ali puno manje, među kolegama na istim razinama. U Hrvatskoj je, kaže nadalje, najčešći strateški mobing. "To je onaj kada uprave, direktori ili općenito rukovodstvo firme odlučiti eliminirati jednog ili više radnika", dodaje. Uobičajeno je da se napadaju najbolji i najsavjesniji radnici, oni koji se protive nezakonitim radnjama, oni koji su omiljeni u kolektivu, poštenjaci, slabije kategorije radnika, samohrane majke, novozaposleni ili oni pred mirovinom.
Istraživanja pokazuju da se mobing uvijek događa tamo gdje se provode nezakonite radnje. Oni koji odbiju provoditi nezakonite radnje ili ih prikrivati, su također meta zlostavljača. Nije rijetkost da se žrtvama daje i nezakoniti otkaz, no češće se žrtvu toliko dugo maltretira dok se ne razboli ili sama ne ode iz radne sredine.
Zbog teških posljedica koje mobing sa sobom nosi, za svaku "potencijalnu" žrtvu važno je kako ga prepoznati na vrijeme. Iako zakonske odredbe u nedostatku onih o mobingu upućuju na odredbe o diskriminaciji, Rogan ističe da treba razlikovati mobing i diskriminaciju. "Osnove i motivi za protupravno postupanje nisu isti! Ono čime se poslodavci u zadnje vrijeme sve češće služe je zlostavljanje radnika tako da se u ugovore o radu, umjesto mjesta rada, upisuje Republika Hrvatska, što omogućava poslodavcu da radnika u bilo kojem trenutku premješta iz, primjerice, Zagreba u Split ili Rijeku", kaže nam.
Zakon o mobingu stoji u ladici
Baš zbog takvih stvari gdje se mobing prividno poklapa s nekim drugim stvarima, primjerice, diskriminacijom, pa zbog toga često bude neprimjereno, odnosno nedovoljno kažnjen, Vlada Republike Hrvatske, odnosno resorno ministarstvo koje je sada preuzeo ministar Marin Piletić trebali bi se čim prije pozabaviti ovom važnom temom, odnosno isti izvući iz ladica, strest s njega prašinu i implementirati ga u hrvatsko zakonodavstvo.
"Prije dosta godina formirana je radna grupa stručnjaka koji su izradili prijedlog Zakona o suzbijanju mobinga, no nije bilo političke volje da se usvoji taj zakon. Mislim da političari nisu u potpunosti bili svjesni količine zlostavljanja u radnim sredinama, a i nije im ni bilo u interesu da se taj zakon usvoji", kaže Rogan. Prije nekoliko godina napisan je novi prijedlog Zakona o suzbijanju svih oblika zlostavljanja na radnim mjestima, a u čijem je kreiranju i ona osobno sudjelovala.
"Kao članica Radne skupine za rad i mirovinsko, sudjelovala sam i u izradi konačne verzije. Nedavno sam nazočila sastanku na kojem je pokazana dobra volja da se konačno taj zakon usvoji. Nadam se da će navedeno i realizirati jer zaostajemo dobar broj godina za većinom zemalja EU koje taj zakon imaju odavno, a i zemlje u okruženju koje nisu članice EU imaju Zakon o suzbijanju mobinga, ili čak i više zakona u kojima se zabranjuje mobing. U Sloveniji se mobing od 2012. tretira kao kazneno djelo, a imaju i više zakona koji govore o mobingu", veli nam Rogan.
Ivana Mlinar ističe da je žalosno što postojeća zakonska regulativa gotovo uopće ne štiti radnika koji se nađe u takvoj situaciji. "Praksa nam govori da je zlostavljani radnik prepušten sam sebi. Mi u Udruzi “Mobing stop” snažno zagovaramo donošenje Zakona o mobingu, jer ovako neregulirano stanje doprinosi dodatnoj nesigurnosti radnika. Po saznanjima koje imamo, bilo je prijedloga da se i u tom dijelu naprave izmjene Zakona o radu no nismo sigurni da će biti usvojeno", kaže Mlinar, dodajući da se nadaju da će vladajući imati razumijevanja za ovaj veliki i česti problem koji donosi ogromne financijske gubitke kako u tvrtkama u kojima se mobing provodi, tako i na državnoj razini te da će se zakon uskoro usvojiti. "Također se nadamo se da će novi Zakon o radu sveobuhvatnije regulirati uznemiravanje i zaštitu na poslu. Mobing je pojam s kojim se sve češće susrećemo u svakodnevnom životu, ali u našem pravnom sustavu još nije u potpunosti prepoznat i definiran. Čak se nigdje ne spominje pojam mobing", ističe Mlinar.
Zanimljivo je, ističu naše sugovornice, da velika većina zemalja Europske unije ima Zakon o mobingu, a ono što je posebno zanimljivo da čak i zemlje u okruženju koje nisu članice EU imaju spomenuti zakon. "Hrvatska nema čak niti protokol o postupanju u sudskim postupcima kada je riječ o mobingu. Ususret najavljenim izmjenama Zakona o radu nužno je i ovu problematiku staviti na dnevni red Hrvatskog sabora", složne su.
Svaki treći radnik izložen mobingu
Prema istraživanjima, svaki treći radnik u Hrvatskoj na neki je način u svom radnom vijeku bio izložen ili nekim mobingirajućim aktivnostima ili mobingu.
Poražavajuće je da izvještaji pokazuju da broj mobingiranih radnika u Hrvatskoj konstantno raste, ali broj prijavljenih slučajeva mobinga se godinama minimalno povećava ili su previše često sudske presude na strani poslodavaca. Od ukupnog broja mobingiranih radnika, koji se prijavljuju Udruzi 'Mobing stop', manje od 1 posto njih zaštitu, točnije naknadu nematerijalne štete, potraži na sudu, iako je mobing široko rasprostranjena pojava. "Gotovo je postalo normalno i uobičajeno je da se najbolje radnike tlači i ponižava dok se poltronima, onima koji su nekompetentni, nemaju moralne, ljudske niti radne komponente daju beneficije, postavlja ih se na pozicije, a često kako bi odrađivali ili prikrivali nezakonite poslove u korist loših poslodavaca. Sva istraživanja u svijetu, a i kod nas pokazuju da je tamo gdje je loš poslodavac prisutan i mobing", kaže Rogan.
Puno ljudi, ističe, mobing ne prijavljuje jer se boje. Razloga je nekoliko, pojašnjava predsjednica udruge 'Mobing stop', a jedan od njih je mišljenje zlostavljanog radnika da je to privremeno stanje koje će se promijeniti. No, navodi da to nije tako.
Drugi je razlog strah od gubitka posla, treći je razlog uvriježeno mišljenje kako je mobing teško dokazati, a jedan od razloga je i nepovjerenje u pravosuđe. Često se predmeti mobinga i zaštite dostojanstva zatvaraju za javnost, a prođe i po godinu dana i više od rasprave do rasprave iako bi takav radni spor trebao završiti u roku od 6 mjeseci. Tu se javlja i problematika što su suci preslabo educirani o samoj problematici, pa često u takvim raspravama i sudskim sporovima donose zaključke da su radnici možda "sami krivi" što su dobili otkaz, iako se radi o čistim primjerima mobinga na radnom mjestu. Usput, dodjeljuju se sramotno niske odštete žrtvama za teške duševne i fizičke boli i patnje, poremećaje i bolesti koje zlostavljani radnik zadobije.
Među razloge neprijavljivanja spadaju i zbunjenost radnika, srah, nepovjerenje, neznanje što i kako učiniti, kao i narušeno zdravlje. "U borbi za očuvanje zdravlja radnici često odustaju od toga da prijave zlostavljanje i radije odlaze iz takve radne sredine što mislim da nije dobro. Iako je mobing tema koja se nastoji zataškati u javnosti, a i zbog straha od posljedica, otkaza, tužbi za klevete i sramoćenje od strane poslodavaca, radnici koji su žrtve mobinga, u pravilu, ne pristaju u javnost iznositi svoje potresne priče, jer egzistencijalno ovise o financijski moćnim poslodavcima", kaže Rogan.
Zbog svega toga, dobro je što u zadnje vrijeme sve više takozvanih zviždača istupa u javnost sa svojim pričama o nezakonitostima na koje su ukazivali, koje su često praćene sustavnim maltretiranjem na njihovim radnim mjestima. "Jedino i samo tako će se dogoditi pozitivne promjene u društvu iako i u tome kasnimo za uređenim zemljama. Već kada su prvi zviždači istupili u javnost trebali su dobiti široku podršku javnosti ali i političara. Umjesto da zviždači dobiju punu podršku pogotovo zbog toga što je 1.7.2019. usvojen Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji je donesen s ciljem jačanja svijesti i poticanja građana na prijavljivanje nepravilnosti o kojima imaju saznanja, a povezani su s obavljanjem poslova kod poslodavca, zviždači dobivaju često otkaze i razne prijave", govori nam, dodajući da će svatko tko radi u skladu sa zakonima pozdraviti istupe zviždača te da zviždači trebaju dobiti punu podršku šire javnosti, političara i vladajućih.
Zlostavljanja radnika ima svugdje, kažu nam sugovornice iz udruge 'Mobing stop' - u svim sektorima, u svim granama djelatnosti, u državnim i javnim poduzećima, kod privatnih poduzetnika, u tijelima lokalnih uprava i samouprava, no najviše ga ima u javnom sektoru, odnosno u državnim firmama.
"Nije čudno takvo stanje jer se u Hrvatskoj godinama događala negativna selekcija. Loši i nekompetentni ljudi su se često postavljali na visoke i odgovorne pozicije te u pomanjkanju znanja, menadžerskih kompetencija i osobnih kvaliteta, a u poziciji moći da bi prikrili svoje neznanje ili loše namjere provodili su zlostavljanja radnika kako bi ih držali u pokornosti. Onaj tko se pobunio protiv nezakonitosti, ne etičnosti ili bilo koje negativne strane u poslovanju postajao bi čavao koji strši kojeg je trebalo zakucati i eliminirati. Ti napadi su bili brutalni i teški i služili su drugima kao primjer kako će proći bilo tko, tko se ne povinuje i ne radi onako kako mu je naređeno iako bilo i nezakonito", ističe Blaženka Rogan.
Kako prepoznati i kome prijaviti mobing?
Mobing se zapravo jako lako može prepoznati. Kada zlostavljači odluče eliminirati nekog radnika, to često ne rade sami. "Uglavnom je to organizirana akcija u kojoj sudjeluje više radnika koje nadređeni, u dogovoru s njima, postavljaju u blizinu žrtve s ciljem ponižavanja, omalovažavanja, uvreda, obezvrjeđivanja, diskriminacije, ismijavanja žrtve, uključujući i njen privatan život i te aktivnosti postaju učestale. Nekada je to direktno u lice žrtvi, nekada se iza leđa šire lažne glasine, kradu se privatne i službene stvari kako bi se žrtvu izbacilo iz takta i isprovociralo da reagira, kako bi ju se moglo proglasiti konfliktnom osobom i eliminirati s posla. Uz to se žrtvi oduzimaju prijašnji radni zadaci, ne uključuje ju se u dotadašnje sastanke, druženja, poslovne razgovore, izdvaja ju se iz zajedničkih aktivnosti, neopravdano premješta na druge lošije lokacije, ucjenjuje ju se radnim mjestom i otkazom ugovora o radu ako ne prihvati puno lošiji ugovor o radu i premješta ju se na puno lošije radno mjesto, smanjuje plaća", kaže nam autorica knjige o mobingu.
"Kako se žrtvu isključuje iz dotadašnjih aktivnosti u radu, izolira ju se i često joj se uskraćuju službene informacije potrebne za rad, postaju joj nedostupni podaci, a od nje traže da odradi određeni posao. Kada to naravno žrtva ne može jer nema potrebne podatke proglašava ju se nesposobnom i neradnikom što može biti razlog za otkaz ugovora o radu. I takvih primjera je puno. Poznati su nam primjeri kada su stručnjake, intelektualce dokazane u svojoj struci i radu premještali u male sobice bez prozora u kojem je bio radni stol s računalom ali bez stolice. U tom prostoru bi žrtva bila neko vrijeme dok se ne bi razboljela. Neki su i ubrzo umrli. Nekima nisu dodjeljivani radni zadaci koje su radili ranije već su to bili zadaci daleko ispod njihove stručne spreme i naobrazbe, uglavnom pomoćni radni zadaci. Nije rijetkost da se stručnjake iz određenih područja degradira tako da rade poslove ispod razine srednje stručne spreme. Ili im se uopće ne dodjeljuju radni zadaci. To je sindrom praznog stola. Takvih slučajeva znamo dosta. Nisu rijetke ni razne lažne optužbe prema žrtvi kako bi joj se namjestio otkaz. Nekada se žrtvu pretrpava poslovima koje ona u realnom vremenu ne može odraditi da bi ju se ocrnilo i okarakteriziralo kao neradnika. Znaju se događati uznemiravanja, ucjene i iznude seksualne prirode kako bi se prisililo žrtvu na intiman odnos sa zlostavljačem. Ako ne prihvati kreće zlostavljanje. Neovlaštena ulaženja u računalo, brisanje i krađa službenih podataka, e-mailova, zlouporaba službene i privatne dokumentacije su također česti", pojašnjava nam.
Zakon o radu, kao krovni regulator radnih odnosa, niti približno dovoljno ne štiti radnike od zlostavljanja na poslu, ali upućuje da se ta zaštita mora riješiti pravilnikom o radu, odgovara Rogan na pitanje kome se mobing treba i može prijaviti.
"Poslodavac pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom treba urediti postupak za zaštitu dostojanstva radnika i mjere zaštite, odnosno sprječavanje diskriminacije (i mobinga). Poslodavac koji zapošljava minimalno 20 radnika, dužan je imenovati osobu koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe za diskriminaciju i uznemiravanje. Žrtva mobinga mora poslodavcu podnijeti zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika. Ako poslodavac, odnosno povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika u roku od 8 dana ne započne postupak zaštite dostojanstva radnika i u konačnici ne zaštiti radnika, radniku ne preostaje drugo nego podnijeti tužbu sudu ili i dalje trpjeti mobing. Kako tu osobu imenuje poslodavac, problem nastaje kada je poslodavac loš, kada nezakonito tolerira, podržava ili čak i sam provodi mobing. Tada takav poslodavac imenuje povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika koji je njegova produžena ruka i sigurno takav povjerenik neće raditi u interesu radnika. Ako je poslodavac odgovoran i imenuje povjerenika za zaštitu dostojanstva koji ima autonomiju u odlučivanju određenog predmeta velika je vjerojatnost da će radnik biti zaštićen. No u takvim tvrtkama gdje je poslodavac odgovoran uglavnom ni nema mobinga", kaže nam.
U tvrtkama gdje postoji sindikat može se prijaviti i sindikalnom povjereniku ako zlostavljani radnik nema povjerenja u povjerenika za zaštitu dostojanstva, ali je procedura takva da se svakako zlostavljani radnik mora obratiti povjereniku za zaštitu dostojanstva. "Sindikati mogu biti velika pomoć radniku i poznati su mi slučajevi kada su sindikati zaštitili radnike od zlostavljača. Važno je reći da u slučaju podnošenja tužbe sudu zbog mobinga, radnik može tražiti samo naknadu nematerijalne štete, ali ne i zabranu od daljnjeg zlostavljanja jer u Hrvatskoj zlostavljanje radnika nije zabranjeno! Nije nevažno napomenuti i da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio navedeni zahtjev za zaštitu prava. Jedino u slučajevima kada objektivno nije za očekivati da poslodavac riješi pritužbu za zaštitu dostojanstva, radnik se može direktno obratiti sudu i može čak i prekinuti rad uz to da mu poslodavac mora isplaćivati plaču do okončanja sudskog spora. No tu nastaje problem. U slučaju ako radnik izgubi sudski spor, poslodavac može tražiti od radnika da vrati isplaćena sredstva. Preporučujemo svakako mobingiranima da zlostavljača upozore na nedopušteno ponašanje, vode dnevnik mobinga koji je u sudskom sporu važan dokaz, zabilježe svaki “napad”, datum i svjedoke tog čina, izgovorene uvrede, spremaju svaki dokument i e-mail, fotografiraju sve što smatraju korisnim kao dokaz, trebaju se obratiti se povjerljivoj osobi u radnom okruženju, sindikatu ako nije pod utjecajem poslodavca, inspektoratu rada, udrugama za zaštitu ljudskih prava", kaže Rogan.
Radnici imaju pravo na rad bez mobinga
Inače, njihova udruga djeluje kroz više odrednica - od pružanja pravne i emocionalne pomoći i podrške žrtvama mobinga do sudjelovanja na tribinama i predavanjima. "Nekada zainteresiranim žrtvama dajemo savjete, sugeriramo što i kako se u konkretnim situacijama mobinga, diskriminacije, uznemiravanja, pojačanog stresa na poslu trebaju postaviti, nekada smo tu kao podrška ljudima u patnji. Zlostavljani ljudi imaju potrebu razgovarati s nekim tko je prošao slično i za koga osjete da ih razumije", govore nam naše sugovornice, kojima su se za pomoć obraćali ljudi iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva. Pitanja su bila različita, kao i problemi s kojima su se radnici suočavali. No, zajednički nazivnik svima je isti: mobing na radnom mjestu; problem, s kojim će se Hrvatska morati ozbiljno pozabaviti.
"Svaki radnik ima pravo na rad bez mobinga", složne su naše sugovornice, koje na mobing upozoravaju svakodnevno djelujući kroz udrugu, a posebice danas, 1. svibnja, kada se u svijetu obilježava Međunarodni praznik rada. Apel je ovo i novom ministru Marinu Piletiću, jer krajnje je vrijeme da se Zakon o mobingu izvadi iz ladice, da ga se integrira u zakonodavstvo te da se o ovom problemu koji može utjecati na zdravlje pojedinaca, pa čak ih dovesti do toga da razmišljaju o oduzimanju vlastitih života, jednom zauvijek stane na kraj…
