Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, u srijedu je najavila kako od ponedjeljka 25. svibnja, svi učenici razredne nastave mogu opet sjesti u školske klupe.
Donesene su i nove mjere zaštite od Covid 19 po preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo po kojima bi učenici i nastavnici trebali biti zaštićeni od zaraze.
No, opet su brojna pitanja ostala visjeti u zraku zbog čega su se mnogih roditelja stvorile nedoumice. U velikom problemu su se našli osobito roditelji s djecom koja imaju poteškoće.
Suzana Rešetar ima 11-godišnjeg sina s autizmom i njezino dijete ima asistenta u nastavi. Cijela ova situacija ju je iznimno pogodila.
''Cijelo ovo vrijeme nadležno ministarstvo se nije niti osvrnulo na djecu s poteškoćama. Oni su tu djecu naprosto zaboravili. Kako da ja svom djetetu objasnim da mora držati distancu u školi, da ne smije zagrliti asistenta, a što je najgore od svega, ne znam ni hoće li imati pomoćnika u nastavi sada kada bi opet trebao u školu niti mi itko na to pitanje daje odgovor. To je sramota!'', kazala je zabrinuta majka za Vijesti.hr.
Stoga je uputila oštro pismo ministrici Blaženki Divjak, a prenosimo ga u cijelosti:
"Poštovana Ministrice Divjak.
Majka sam dječaka s višestrukim teškoćama u razvoju i polaznika četvrtog razreda osnovne škole po redovitom obrazovanju uz prilagođeni nastavni sadržaj i pomoćnika u nastavi.
Potaknuta novim uputama a dobivenih od strane ravnateljice,
htjela sam ovim putem opravdati to što moje dijete NEĆE polaziti
fizički nastavu do kraja ove školske godine.
Vi procjenite da li je to opravdano ili nije ali budite sigurni
da me Vaš odgovor neće zanimati.
Isto kao što ni Vas ni Vaše Ministarstvo nije svo ovo vrijeme zanimalo moje dijete.
Naime, svo ovo vrijeme nastave na daljinu moje dijete ostalo je bez adekvatne podrške. Nije u mogućnosti pratiti nastavu preko televizije jer je za dijete koje ima autizam to jednostavno nemoguće.
Nije imalo pomoćnika u nastavi jer nitko se nije sjetio da to dijete treba podršku u učenju. Niste se sjetili da li jedna prosječna obitelj ima uopće tehničke mogućnosti za održavanje nastave na daljinu.
Sve uloge i osiguravanje podrške - preuzela sam ja.
Moje dijete ima tu sreću pa ima fantastičnu učiteljicu koja
je, isto tako bez ikakve podrške, osiguravala redovito
prilagođeni nastavni sadržaj mome djetetu.
Moje dijete zahvaljujući svojoj majci i požrtvovnoj učiteljici,
unatoč i usprkos tome što ga je nadležno Ministarstvo zaboravilo,
naučilo je opisne i posvojne pridjeve.
Naučilo je o životu biljke i razliku između mesoždera, biljoždera
i sveždera.
Naučio je računati uz pomoć kalkulatora i računsku operaciju s
više računskih radnji.
Naučio je sve što je trebao naučiti jer ima ljude kojima je stalo da jedno dijete poput njega nije fikus nego da dobije znanje.
E to je ono što vi ne znate, ne želite i nije vas briga. Više od 2 mjeseca niste pitali za postojanje moga djeteta...Sad bi ga u školu?
Škola je sigurna? Za razrednu nastavu je sigurna a za predmetnu nije?
Za male je sigurna a za srednje škole nije?
Otkuda vam pravo da radite takve podjele?
Ako je škola sigurna onda je sigurna ZA SVE.
Ili nije za nikoga.
Moje dijete, I. Rešetar, ostat će do kraja ove školske godine sa mamom i učiteljicom u nastavi na daljinu koju mu niste osigurali.
Jer Vam apsolutno ništa ne vjerujem.
Jer lažete i zbunjujete i roditelje i djecu.
Jer blage veze nemate kako bi to školovanje na metar i pol trebalo izgledati, kako osigurati epidemiološke uvjete i jer blage veze nemate kako privesti ovu propalu školsku godinu kraju.
Jer nećete više od mene raditi budalu i jer mi vas je svih dosta.
Kad se počnete pridržavati zakonskih obaveza i potpisanih Konvencija, onda mi se javite.
Škola je zakonski obavezna.
Prava za moje dijete su obavezna.
Kako za moje dijete vrijedi e pa tako vrijedi i za Vaše
beskorisno Ministarstvo.
Srdačno pozdravljam,
Suzana Rešetar."
