Jedan od najpoznatijih hrvatskih odvjetnik, Anto Nobilo dao je veliki intervju za Kurir. Gotovo 30 godina je u odvjetništvu, a prije toga je radio kao tužitelj. Iz njegova vremena ostaju upamćeni neuspjeli proces protiv ubojica srpske obitelji Zec u Zagrebu te uhićenje vođe paravojnih postrojbi Željka Ražnatovića Arkana, a branio je i hrvatske generale u Haagu.
Osvrnuo se i na ta zbivanja, no progovorio je i o događajima tijekom Domovinskog rata, o kojima se malo zna ili se raspravlja iz nepouzdanih izvora. Tako se osvrnuo i na svoju davnu izjavu da su "u strateškom smislu, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević bili saveznici, premda su u Hrvatskoj i BiH ponegdje bili u taktičkom sukobu."
"Mislim da je ta moja opaska bila točna. Najviše crpim saznanja iz sedmoipolgodišnjeg suđenja zapovjedniku operativne zone HVO - Srednja Bosna, generalu Tihomiru Blaškiću, u Haagu. Bio sam mu branitelj. I Tuđman i Milošević su imali ideju podjele Bosne. Taktizirali su pod pritiskom međunarodne zajednice, ali, da su mogli, sigurno bi podijelili Bosnu. Obojica su smatrali da bi, ako se Srbija i Hrvatska dogovore i podijele BiH, to mogla biti osnova za dugotrajni mir.
Franjo Tuđman je htio da obnovi Banovinu Hrvatsku i tako postane hrvatski predsjednik u najvećim mogućim granicama u povijesti. Radko Maček je to učinio, ali samo u sklopu Kraljevine Jugoslavije, i to je ubrzo nestalo u vihoru Drugog svjetskog rata.
Milošević je nastavio politiku Kraljevine Srbije, koja nije nikada definirala svoje granice i koja se najprije širila na jug, a kad su je Bugari zaustavili, okrenula se prema Bosni. Tu je kontinuitet neke srpske nacionalne politike s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Milošević je znao da dijelove Hrvatske neće moći zadržati. On je samo zloupotrijebio Srbe u Hrvatskoj kako bi oslabio pregovaračke pozicije Tuđmana u BiH", objasnio je Nobilo.
Suprotna gledišta na rat
No, do dogovora nije došlo, a rat se nastavio, kako na području Hrvatske, tako i na području BiH. Sve je okončano velikom vojnom operacijom Oluja, koju obje strane promatraju iz različitih kuteva. Za Hrvate to je oslobodilačka akcija, za Srbe ratni zločin, jer je protjerano 200.000 ljudi. Nobilo to gleda na treći način.
"Dvije strane na Oluju gledaju s međusobno suprotstavljenih gledišta. Ja mislim da je istina negdje na sredini. Hrvatska je po Ustavu i međunarodnom pravu imala pravo snagom oružja uspostaviti kontrolu nad Krajinom i uvesti taj prostor u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. To je bio međunarodno priznati hrvatski teritorij.
Ali, Hrvatska vojska i policija morale su, prilikom planiranja borbenih operacija, predvidjeti i mjere da se zaista uspostavi javni red i mir, a to znači da se osiguraju životi i imovina civila. To, nažalost, nije učinjeno. Iza borbenih gardijskih jedinica, koje su relativno čisto borbeno djelovale, dozvolio se ulazak drugog ešalona rezervista, pa i civila, redom stanovnika, koje su srpske snage 1991. godine protjerale iz njihovih sela. Tu dolazi do pljačke, nakon čega se pale srpske kuće i privredni objekti, njih 16.000, ali, nažalost, i ubojstava onih malobrojnih Srba koji su ostali.
S druge strane, pobunjeničke srpske vlasti su naredile evakuaciju. Srpski civili po zapovijedi krajinskih vlasti napuštaju Hrvatsku. Tih 200.000 ljudi su u srpskoj organizaciji otišli u BiH i dalje u Srbiju, ali u hrvatskoj organizaciji su im spalili sela i pobili brojne civile kako se Srbi ne bi vratili. U Hrvatskoj to neće nitko priznati, ali tih 200.000 Srba u demografskom i ekonomskom smislu u Hrvatskoj nedostaju", istaknuo je odvjetnik.
Potom se osvrnuo i na još jedan događaj kojeg Hrvatska i Srbija promatraju s različitih stajališta. Riječ je o oslobođenju generala Ante Gotovine i Mladena Markača, prethodno optuženih za neselektivno granatiranje Knina, tadašnjeg glavnog grada SAO Krajine.
"Generali Gotovina i Markač su u Haagu oslobođeni i to je činjenica koju treba poštovati. Ali, već prve minute nakon izricanja presude, kao stručni komentator na televiziji, rekao sam: 'Okej. Oni su nevini, ali zločini su se dogodili. Očekujem da će hrvatski sudovi procesuirati niže linije zapovjednika i neposrednih izvršitelja, jer netko je zločine počinio.' Nažalost, nisu me poslušali", ustvrdio je Nobilo.
'I Hrvati i Srbi napuštaju područja zbog kojih su ratovali'
Komentirao je i sadašnji položaj srpske zajednice u Hrvatskoj. Često se ona u javnosti pojavljuje u kontekstu napada na Srbe, ali i antisrpske retorike koja se svako toliko provlači kroz javnost. Odvjetnik Nobilo, pak, smatra da je položaj Srba u Hrvatskoj dobar.
"Treba reagirati na svaki ispad koji širi međunacionalnu mržnju. To je vrlo osjetljiva tema i lako može izmaći kontroli. Međutim, položaj Srba danas u Hrvatskoj je, generalno gledajući, zadovoljavajući. Srbi su u Vladi Hrvatske. Imaju potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića. Tu je profesor Milorad Pupovac, dugogodišnji vođa hrvatskih Srba. Imamo izborni zakon koji Srbima jamči tri mjesta u parlamentu. Mislim da je Srbima izvan urbanih središta, na teritorijima oko kojih se vodio rat, Baniji, Kordunu, Sjevernoj Dalmaciji, najveći problem ekonomska situacija. Ta ekonomska situacija, odnosno nedovoljno radnih mjesta, tjera sve, i Hrvate i Srbe, na napuštanje tog teritorija. Paradoks je da i Hrvati i Srbi napuštaju teritorij oko kojeg su ratovali prije 30 godina i prolili toliko krvi. Sada ta područja oko kojih se ginulo, nikome više nisu važna", zaključio je odvjetnik Nobilo.
