Andrea Žarak je na Korčuli. Kaže kako se cijeli dan u Vela Luci mogu čuti Oliverove pjesme što iz zvučnika u kafićima, što od ljudi koji su se spontano okupili ili na rivi ili u baš tim kafićima.
Kaže kako je srela ljude iz brojnih krajeva Lijepe naše, ali i dosta Slovenaca koji kažu da se Oliver tamo sluša svaki dan.
Glazbenik Ante Gelo, Oliverov kolega i prijatelj kaže kako je njegov glas i njegove pjesme utkane u naš život.
"Većina tih pjesama, kad ih čujem, podsjećaju me na sve lijepe stvari u životu, a nama glazbenicima koji smo svirali s njim, mislim da je to baš nešto posebno pogotovo kad se skupimo opet svi skupa, nažalost bez njega, ali nekako slavimo, nekako nas poveže uvijek na isti način i uvijek je imao tu energiju da nas poveže sve skupa kroz glazbu i kroz prijateljstvo i to će se ponoviti ove dane u Veloj Luci koji su veličanstveni i normalno da se ljudi odazovu i da se ne mogu opraštati od Olivera jer super je to mjuza super jedan čovik bio i super frend i sve hvaljen glazbenik i fali nam baš puno."
Kaže kako bi nas izgadio kada bi komenitrao svu ovu buku za obilježavanje njemu u čast.
"Ali s druge strane mislim da bi mu bilo baš drago jer zapravo on je bio taj, uvijek bi ostali to jutra, znali bi izvuć instrumente iz kombija pa svirati, znali bi svirati do jutra i družiti se. To je neka muzikanska glazbenička priča i taj njegov duh mislim da je dobrodošao, ja volim taj način, mislim da je to što se nas glazbenika tiče neki možda najbolji izričaj što se Hrvatske tiče."
Kaže kako im spontana pozornica leži bolje od one klasične, ali kako je zapravo tužan dan, ali kako gledaju to kroz to da slave njegov život.
