Stupanj podrške demokratskim institucijama povezan je s izlaznošću na izbore. Ona je u Hrvatskoj u padu, pokazalo se na dosadašnjim izborima, no niska izlaznost nije problem samo Hrvatske. Naime, u čitavoj Europskoj uniji pada povjerenje u političke stranke, parlamente, predsjednike država i vlade, pri čemu treba imati na umu da stupanj nepovjerenja varira od države do države. Da bi doskočio sve nižoj participaciji birača, MOST je iznio nekoliko prijedloga, a između ostalog predložio je da se dobna granica za ostvarivanje biračkog prava u svim izborima i za glasovanje na referendumu snizi s 18 na 16 godina.
„Želimo osnažiti glas mladih ljudi, a riječ je o oko 100 000 osoba između 16 i 18 godina, u političkom životu zemlje. To je u skladu s trendovima snižavanja dobne granice u izborima u državama članicama EU pa su Austrija i Malta snizile dobnu granicu za glasovanje na 16 godina u svim izborima, u Njemačkoj je ona u 10 pokrajina snižena na lokalnim izborima, a u Škotskoj za regionalni parlament. Snižavanje dobne granice za glasanje preporuka je i Europskog parlamenta i Vijeća Europe“, istaknuo je na jučerašnjoj konferenciji za medije Robert Podolnjak, MOST-ov saborski zastupnik i izvanredni profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Da bi pravo glasa mladi trebali dobiti već sa 16 godina nije
nov zahtjev u političkom životu Hrvatske, no pitanje je koliko su
mladi spremni i zainteresirani za to. Valja razmisliti kako da
njihova participacija u društvu i državi, koja jest potrebna,
bude doista korak prema boljem demokratskom društvu, a ne tek
otvaranje sezone lova na još glasova.
Vezano uz mogućnost da se pravo proširi na lokalnoj razini 2011.
godine, stajalište Ureda pravobraniteljice za djecu bilo je da bi
"o toj ideji valjalo raspravljati i to koristiti kao polazište za
moguća buduća normativna rješenja. Prije normativnih inovacija
potrebno je intenzivno jačati političku kulturu u Hrvatskoj,
participativnu kulturu i političku pismenost te uvesti građanski
odgoj u odgojno-obrazovni sustav."
Sedam godina kasnije aktualna pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević za
Vijesti.hr kaže da je isti zadatak pred
hrvatskim društvom i danas te podsjeća: „Proteklih godina
izrazito je porastao i broj prijava našem Uredu zbog različitih
oblika iskorištavanja djece za političke, odnosno stranačke
svrhe, što je bilo naročito izraženo u vrijeme parlamentarnih i
lokalnih izbora. Proteklih godina upozoravali smo Državno izborno
povjerenstvo (DIP) na niz osjetljivih situacija koje su upućivale
na neprimjereno korištenje djece u političkim kampanjama.“
"Za stvarnu aktivnu participaciju u društvu djeci valja
osigurati i potrebna znanja i podršku za takav angažman u
području njihovih autentičnih potreba i prava koje razumiju.
Pritom trebaju biti slobodna od pritisaka i prisile, informirana
o svrsi takvoga sudjelovanja, zaštićena od manipuliranja,
iskorištavanja i negativnih reakcija na njihovo izneseno
mišljenje, što često uključuje i zaštitu njihove privatnosti.
Pojedini primjeri iskorištavanja djece u političke svrhe
potvrđuju da mnogi odrasli ne razumiju svrhu participacije djece
u društvu. Umjesto da im se omogući da izraze svoje želje,
potrebe pa i nezadovoljstvo postojećim stanjem, što su također
važne informacije za izradu izbornih programa kandidata koji se
natječu za političke funkcije na lokalnoj ili državnoj razini,
djecu se najčešće koristi kao ukras na plakatima,
Facebook profilima i promotivnim medijskim objavama",
upozorava dječja pravobraniteljica.
Helenca Pirnat Dragičević
No, kad se pitamo jesu li mladi u Hrvatskoj spremni za
suočavanje s izbornom kutijom i svim posljedicama, teško je
smetnuti s uma i pitanje koliko smo uopće svi mi osposobljeni da
bismo bili odgovorni građani i građanke? Na tom tragu za
Vijesti.hr politolog
dr.sc. Nikola
Baketa iz Instituta za društvena
istraživanja u Zagrebu primjećuje nešto interesantno:
„Kada govorimo o spremnosti mladih za to, treba istaknuti da je
zanimljivo kako se političke stranke zalažu za smanjivanje dobne
granice, ali se nisu pretrgnuli oko uvođenja kvalitetnog i
sustavnog građanskog odgoja i obrazovanja u školski sustav. S
jedne strane to rezultira slabim poznavanjem političkog sustava i
njegova funkcioniranja, izostankom kritičkog načina razmišljanja
i usvojenošću liberalno-demokratskih načela. S druge strane,
treba uzeti u obzir i da mladi imaju izuzetno nisko povjerenje u
institucije, i to pogotovo u Vladu, Hrvatski sabor i
političke stranke. Nadalje, interes mladih za politiku slab je te
većina navodi da nisu zainteresirani za politiku, a polovica njih
ne podržava niti jednu političku stranku“.
Ideja o biračkom pravu sa 16 godina već je bila političko pitanje
i svako toliko ponovno se javlja od strane različitih političkih
aktera te je manje ili više elaborirana,
podsjećaBaketa i upozorava: „U ovom
konkretnom i sada aktualnom slučaju ne vidi se neka dodatna
elaboracija ovog prijedloga te možda i to govori o ozbiljnosti
zahtjeva. S obzirom na ostale zahtjeve i prethodnu uključenost
MOST-a, vezano uz inicijative oko promjene izbornog zakona,
smatram da je ovaj zahtjev svojevrsni celofan kako bi se
upakirali ostali predloženi zahtjevi“.
Nikola
Baketa
„Hrvatska je, nažalost, zemlja relativno niske razine demokratske
političke kulture, pa tako velik broj građana ne razumije ili je
slabo informiran o nekim ključnim političkim procesima, akterima
i dionicima. To nije neuobičajeno u mladim demokracijama, ali
potrebno je sustavno raditi – primarno kroz obrazovni sustav
putem građanskog odgoja na izgradnji građanskih kompetencija i
razvoja političke kulture“, za Vijesti.hr
napominje Kristijan Kovačić iz Upravnog odbora
Mreže mladih Hrvatske (MMH). No oprezan je: „S obzirom na to da u
Hrvatskoj takav tip građanskog obrazovanja izostaje i provodi se
samo sporadično u nekim lokalnim sredinama, možda je
preoptimistično reći da su mladi u Hrvatskoj u ovom trenutku
spremni za to“.
"U svakom slučaju, ne može se reći da uvođenje biračkog prava s
16 godina nema uz loše i dobre strane. Međutim, pitanje je to
konteksta u kojem se nalaze ti današnji šesnaestogodišnjaci –
što im društvo nudi i omogućuje da bi postali zreli i
informirani za izlazak na izbore", naglašava Baketa, koji također
ističe važnost građanskog odgoja i obrazovanja jer „ukoliko ih se
ne uči kritički misliti, ukoliko se miču društveno-humanistički
sadržaji iz strukovnih škola, onda su pozitivne strane spuštanja
dobne granice upitne“.
Prema rezultatima iz istraživanja objavljenog lani "Generacija osujećenih: mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća" Vlaste Ilišin i Vedrane Spajić Vrkaš, čak ni sami mladi ne prepoznaju dobrobiti biračkog prava pa ta se tako samo 35 posto mladih od 15 do 19 godina slaže s prijedlogom dobivanja aktivnog prava glasa sa 16 godina na lokalnim izborima, a među mladima od 15 do 29 njih tek 25 posto. Baketa kaže kako to govori da i oni koji su dobili pravo glasa ne vide neke benefite i ne podržavaju ga, a uglavnom smatraju da su mladi nemotivirani i nekompetentni za to.
„Dobra strana spuštanja dobnog praga za biračko pravo jest
širenje kruga onih koji mogu sudjelovati u političkim procesima,
čime se širi i demokratski legitimitet nekih izbora. Osim toga,
uvijek je dobro poticati političku participaciju mladih jer se
time grade navike za cijeli život i vrši se politička
socijalizacija mladih koji uče biti aktivni građani. Dodatan
pozitivan efekt može imati činjenica da su mladi obično skloniji
novim idejama i rješenjima od starije populacije, što može
potaknuti izgradnju novih političkih opcija. Negativne strane
spuštanja dobnog praga mogle bi biti nedovoljna razina zrelosti
kod dijela mladih ili niska razina informiranosti o političkim
temama, što potencijalno ostavlja plodno tlo za manipuliranje
mladima od strane političkih aktera“, pobrojao je Kovačić.
Kristijan Kovačić
Na umu treba imati i to da postoji i aktivno i pasivno biračko
pravo – birati i biti biran. Stoga ako se pitamo jesu li
mladi sposobni birati, ništa manje važno nije i promišljati
mogućnost da budu birani.
No, toga u MOST-ovu prijedlogu nema, što uočava i Baketa te
ističe: „Političke stranke koje daju ovakve prijedloge trebale bi
jasno definirati svoje zahtjeve pa tako i obuhvaća li to i
aktivno i pasivno biračko pravo te za koje se sve razine odnosi.
MOST je, koliko sam vidio, naveo da bi to obuhvaćalo sve izbore i
referendum, ali ne i pitanje aktivnog i pasivnog prava. Shodno
tome, promjene zahtijevaju rad na okruženju u vidu jačanja
građanske kompetencije, a konkretne promjene trebalo bi uvoditi
postupno prvenstveno kroz lokalne izbore i aktivno biračko pravo.
Razlozi se mogu pronaći u tome što mladi bolje poznaju okolnosti
i izazove lokalne razine te je to zajednica u kojoj su neki od
njih već angažirani na različite načine. S druge strane, aktivno
biračko pravo važno je zato što većina mladih u toj dobi i
dalje pohađa srednju školu te ih ne bi trebalo onemogućavati da
završe svoje obrazovanje koje bi trebalo biti uporište za daljnji
karijerni razvoj“.
Treba razvijati svijest o tome da izbori i referendumi nisu
jedini oblik političke participacije, ističe Kovačić: „Aktivni
građani i sudionici u društvu možemo biti i kroz razne građanske
inicijative, organizacije civilnog društva, volontiranje, pomoć
lokalnoj zajednici, sudjelovanje u savjetima mladih i drugo.
Ključan preduvjet za političku participaciju, bilo na izborima
ili drugdje, jest informiranost, stoga se ne može dovoljno
istaknuti važnost građanskog odgoja i političkog opismenjavanja
mladih od što ranije dobi“.
Škola, Školske klupe
Stoga, kad sagledamo cjelokupnu sliku, kako uvođenje biračkog
prava sa 16 godina ne bi postalo samo lov na glasove, već korak
do poboljšanog demokratskog društva, potrebno je djelovati
jednako kao i u slučaju pripadnika svih ostalih generacija koje
imaju pravo glasa – kontinuiranim informiranjem, praćenjem
politike te promišljanjem o tome što je odgovorno političko
ponašanje, pri čemu se po tko zna koji put opet vraćamo na
građanski odgoj i obrazovanje, koje u Hrvatskoj i dalje izostaje
na sustavnoj i kontinuiranoj razini.
„Građane treba učiti o važnosti političke participacije i o tome
kako da budu odgovorni građani, odnosno koja su njihova prava i
obveze. Europski forum mladih, koji se između ostalog zalaže i za
spuštanje dobnog praga na izborima na 16 godina, takvo proširenje
izbornog prava uvjetuje obveznim uvođenjem građanskog odgoja u
obrazovni sustav, što predstavlja jedini ispravan put. Proširenje
izbornog prava bez adekvatne edukacije može potencijalno narušiti
demokratske institucije i otvoriti prostor za manipulacije“,
upozorava Kovačić.
Baketa se vraća na pitanje konteksta i onoga što se mladima u
ovom pogledu nudi: „Naravno, pitanje izostanka
temeljnog kritičkog mišljenja, političke pismenosti te
općenito građanske kompetencije jest nešto što se ne odnosi samo
na maloljetnike, ali je pitanje koje bi trebalo rješavati prije
širenja prava glasa kako bi se osiguralo da buduće generacije
budu politički pismene i kompetentne. To osigurava da ne postanu
'ovce' koje će stranke pridobivati jeftinom političkom retorikom,
ali za izgradnju participativne političke kulture. Tako da je
važnije da politički akteri rade na tome da se vrati povjerenje u
institucije, što bi trebalo dovesti i do veće izlaznosti na
izbore“.
„Što se tiče osiguravanja participacije mladih u životu
zajednice, i danas postoje mnogi mehanizmi za njihovo
uključivanje, ali je problem koliko se njihov glas uvažava od
strane političkih aktera. Savjeti mladih, organizacije civilnog
društva koje okupljaju mlade te druge inicijative često su
zanemarene, a njihovi pokušaji utjecaja na politički život
smatraju se i ometajućim faktorom. Političke stranke koje zaista
žele čuti mišljenje mladih i uvažiti njihove potrebe trebaju se
osvrnuti oko sebe i nastojati to ostvariti bez obzira na
stranačke pripadnosti tih mladih te im tako osigurati
participaciju. Također, ukoliko žele mladima omogućiti
participaciju u životu zajednice, trebali bi zagovarati i
obrazovanje mladih za tu svrhu“, zaključuje Baketa.
Dječja pravobraniteljica nema dvojbi: "Svakako treba ojačati
mogućnosti za aktivnu participaciju djece u lokalnoj sredini i to
neovisno o njihovoj dobi. Djeca mogu biti zainteresirana za
politiku u svojoj lokalnoj sredini, to jest za političke odluke
koje se neposredno reflektiraju na njihov život, ali to ne mora
nužno značiti i uvođenje prava glasa. Prema Konvenciji o pravima
djeteta, djeca imaju pravo izraziti mišljenje o svim pitanjima
koja se na njih odnose te se i kod nas i u svijetu djecu nastoji
uključiti u proces donošenja odluka u jedinicama lokalne
samouprave. Najčešće o tome kakve sadržaje ponuditi djeci i
mladima, koje resurse – igrališta, domove, klubove i druga
okupljališta za djecu i mlade – zatim, proširiti mogućnosti
njihovog aktivnog sudjelovanja u donošenju odluka koje se tiču
odgojno-obrazovnog sustava, kulture, sporta, informiranja i
slično. Zato je uobičajeno da se nositelji lokalne vlasti
savjetuju s djecom o tome što bi željela poboljšati u svome
mjestu i općenito o pitanjima koja se izravno tiču kvalitete
njihova života i odrastanja".
"No takva praksa u nas je još nedovoljno razvijena, iako postoji
mogućnost da se kroz dječja gradska vijeća i savjete
mladih ojača sudjelovanje djece i mladih. Uobičajeno je da
to čine službeni predstavnici jedinica lokalne samouprave, koji
donose i realiziraju programe razvoja općina i gradova, a ne
predstavnici stranaka te smatram da se pritom stranke ni ne
bi smjele isticati", naglašava Pirnat Dragičević i zaključuje:
"Otvaranje rasprave o uvođenju biračkog prava za 16-godišnjake
moglo bi biti vrijedno i za suočavanje s ovim problemima i,
napokon, kao mogućnost da se od same djece čuje što misle o tome,
a to je iznimno važno".
