Moskva može biti zadivljujuća u jesen, njeni parkovi prepuni su sezonskih boja pod dubokim plavim nebom. No, iza svega toga nalaze se sve veći strah i napetost, piše Dominic Waghorn za Sky News.
Osim jumbo plakata koji slave heroje ruske "specijalne vojne operacije", nikad ne biste znali da je ovo glavni grad zemlje u ratu. Život ide dalje. Ali ispod privida normalnosti krije se sve zlokobnija podstruja. Vani je osjetno manje ljudi, pogotovo muškaraca u godinama kada su spremni za rat. Stotine tisuća Rusa pobjeglo je iz zemlje.
Mnogi koji su ostali nerado napuštaju svoje domove u strahu da će ih bezbrojne kamere u Moskvi uhvatiti pomoću tehnologije prepoznavanja lica. Mobilizacija Vladimira Putina pomela je muškarce u invalidskim kolicima, starije osobe, čak i mrtvi dobili su pozive. Nitko nije siguran.
Moskovljani se boje kucanja na vrata da im oca, sina ili muža ne odvedu u kampove za obuku za rat koji ne razumiju i za koji još nemaju uvjerljivo objašnjenje. I znaju da ne ide dobro. Zašto bi inače njihovom predsjedniku trebale stotine tisuća dodatnih vojnika?
Šok nakon šoka
Putin je svoju specijalnu vojnu operaciju prodao kao nešto daleko i udaljeno, protiv čega se bore profesionalni vojnici i plaćenici. Oni koji su dovoljno zavedeni da i dalje vjeruju u to, ponovno su šokirani ovaj tjedan.
Putin je učinio nešto što nijedan drugi ruski predsjednik nije učinio od Drugog svjetskog rata proglasivši izvanredno stanje. Učinio je to u zemlji koju je ukrao od Ukrajine, ali je također odobrio neku vrstu puzajućeg "ratnog zakona" u ostatku Rusije.
Sada je lokalnim ruskim vladama dao ovlasti za kontrolu kretanja, okupljanja, komunikacija, transporta, čak i ovlasti za preseljenje ljudi. Zakoni osmišljeni samo za vrijeme rata aktivirani su kako bi se vladi dalo više kontrole ako joj zatreba.
Rusima je dosadilo da ih stranci pitaju zašto to trpe. Prosvjedi su brutalno razbijeni. Policija sada rutinski zaustavlja ljude na ulicama kako bi provjerila ima li na njihovim telefonima pobunjeničkog sadržaja. Rusija uvozi tehnologiju nadzora iz Kine koja bi u ne tako dalekoj budućnosti mogla onemogućiti disidentstvo, a kamoli revoluciju ili promjenu režima.
Koji je cilj?
Moskovljani znaju da može biti samo gore, kao i vladino gušenje društva i ekonomski učinci ovog rata. Rusi su izdržali sankcije bolje nego što su se zapadni političari nadali, ali sada im štete. Cijene rastu i postoje nestašice robe. Naziru se aveti inflacije.
Oni dovoljno stari sjećaju se sedamdesetih i strahuju od povratka tih dana. Ali u sovjetsko vrijeme barem je postojala ideologija u koju su mnogi vjerovali. Ovaj put tu je samo car sa svojim grotesknim fantazijama o velikoj Rusiji te ambicijama i pohlepom pokvarenih staraca oko njega.
Ne nazire se kraj, jer više nije jasno koji je cilj. Prvotni ruski ratni ciljevi nisu uspjeli. Je li ih Putin zamijenio nekim drugim ciljem s kojim bi se zadovoljio? Ili će to trajati unedogled dok Rusija tone u trajnu zimu represije i gospodarskog pada?
Situaciju s ratom u Ukrajini možete pratiti iz minute u minutu OVDJE.
