Rođen je 1900. u uglednoj, dobrostojećoj katoličkoj bavarskoj obitelji. U osnovnoj školi nastavnici i učenici opisivali su ga kao vrijednog, inteligentnog, nenametljivog, često boležljivog i nenasilnog dječaka. Volio je biljke i prirodu zbog čega je i upisao poljoprivredni fakultet. Bio je veliki vjernik, išao je redovito u crkvu i vodio običan, gotovo banalan život.
A onda je nekoliko godina kasnije taj isti mirni i samozatajni dječak i mladić postao jedan od najzloglasnijih masovnih ubojica u povijesti ljudskog roda. Njegovo ime je Heinrich Himmler. Još kao student učlanio se u Bavarsku narodnu stranku, a 1923. u stranku kojoj tada nitko nije davao prevelike izglede za uspjeh. Ime te stranke bilo je Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija, a njezine članove skraćeno se nazivalo nacistima.
Uspon u nacističkoj stranci
U to vrijeme Himmler već otvoreno pokazuje svoj prijezir prema demokraciji i komunizmu, a ponižavajućim smatra i mirovni ugovor nametnut Njemačkoj nakon poraza u Prvom svjetskom ratu. Za sve dublje probleme s kojima se suočavalo njemačko društvo glavnog krivca, poput i predsjednika stranke u koju se učlanio, vidio je u svjetskoj zavjeri Židova i masona. Jedini način da se to ispravi bila je po njegovom mišljenu izgradnja novog carstva u kojem bi rasno čisti Germani kao viša rasa vladali pripadnicima svih ostalih rasa.
U međuvremenu je počeo i njegov uspon u nacističkoj stranci. Godine 1927. postao je zamjenik vođe SS-a, odnosno Zaštitnih odreda koji su funkcionirali kao elitna paravojna stranačka postrojba. Dvije godine kasnije, 1929. postaje i zapovjednik, odnosno Reichsführer SS-a. Pod njegovim vodstvom raste broj pripadnika SS-a, koji su prije učlanjivanja morali proći rigorozne provjere kako bi se potvrdila njihova rasna čistoća.
Nakon što su nacisti 1933. preuzeli vlast, Himmler postaje prvi čovjek svih policijskih službi u Njemačkoj, od kojih je najzloglasnija bila Tajna državna policija, Geheime Staatspolizei, odnosno Gestapo. Jedan od zadataka policije bio je obračun s neistomišljenicima, u početku prvenstveno političkim, za koje se uz zatvore osnivaju i posebne institucije nazvane koncentracijski logori. Prvi takav otvoren je u Dachauu 1933. godine. Do kraja Drugog svjetskog rata SS će otvoriti preko 40 koncentracijskih logora, a većina će ih služiti glavnom cilju – istrebljenju Židova i Roma, te ostalih nepoželjnih.
Ampulu sa cijanidom skrivao u ustima
Tijekom rata Himmler dobiva i nove ovlasti. Postaje glavna osoba za njemačku kolonizaciju osvojenih područja u Istočnoj Europi. Zadatak čišćenja tih područja, odnosno masovno ubijanje Židova, Roma i komunista, Himmler prepušta jedinicama pod imenom Einsatzgruppen. Ovakav način konačnog rješenja, posebno židovskog pitanja, pokazao se nedovoljno učinkovitim, pa na inicijativu Himmlera i njegovog najbližeg suradnika Reinharda Heydricha započinje masovno usmrćivanje upotrebom plinskih komora u koncentracijskim logorima.
Na samom kraju rata Himmler je pokušao sklopiti mir sa zapadnim saveznicima, nastavivši se boriti protiv Sovjeta. Kada je Hitler dobio tu informaciju smijenio ga je sa svih funkcija i naredio njegovo hapšenje. Nakon kapitulacije Himmler se s grupom najbližih suradnika odlučio skrivati po Njemačkoj, ali su ga 21. svibnja zarobili vojnici Crvene armije. Zbog lažnih dokumenata sovjetski vojnici nisu znali koga imaju u rukama, pa su ga isporučili Britancima.
Prilikom ispitivanja Himmler je priznao svoj identitet, te je upućen na medicinski pregled. Tom prilikom pregrizao je ampulu ispunjenu cijanidom koju je skrivao u ustima. U roku od 15 minuta bio je mrtav. Njegovo tijelo pokopano je u neobilježenom grobu u blizini mjesta Lüneburg na sjeveru Njemačke.
Tako je 23. svibnja 1945. skončao život zapovjednik SS-a i Gestapa, najodgovornija osoba za genocid nad Židovima i Romima, te za masovna ubojstva političkih protivnika i svih onih koji su po nacističkim principima proglašeni nepoželjnima.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
