Klimatske promjene i velike temperature koje se već sada bilježe diljem svijeta, otvorile su pitanje još jednog velikog problema s kojim bi se svijet mogao suočiti u budućnosti – vode. Politico je nedavno objavio da je više od četvrtine kontinenta u travnju u suši, a mnoge se zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg gotovo sušnog ljeta te se strahuje i od još goreg scenarija.
Studija koja je koristila satelitske podatke potvrdila je ranije ove godine da Europa pati od teške suše od 2018. godine. Rastuće temperature otežavaju oporavak od deficita vode, ostavljajući kontinent zaglavljenim u opasnom ciklusu u kojem osiguravanje vode postaje sve nesigurnije.
U opširnoj analizi, stručnjaci su za ovaj ugledni portal kazali da će upravo voda biti iduća kriza koja že uzdrmati Europu te da je rat za ovaj resurs već počeo.
Ljubiša Mijačić, voditelj odjela voda u WWF Adriji, u razgovoru za Net.hr ističe da se voda kao prirodni resurs ne štiti dovoljno u svijetu.
"Nedvosmisleno, apsolutno NE! Naš dom, koji zovemo "plavi planet", u opisnom pridjevu krije fundamentalnu grešku jer ono što naizgled pokazuje izobilje u vodnim resursima, čak i iz svemira u stvari su slane vode koje imaju ograničenu upotrebljivost", govori Mijačić.
Slatke vode je jako malo
Čovječanstvo i kopneni ekosustavi najviše ovise o dostupnosti slatkih (pitkih) voda. Slatke vode čine manje od 3% od ukupne količine svih voda, a od toga u tečnom i dostupnom stanju je manje od 1% od ukupne količine voda na planetu. "Upravo tih 1% čovjek dijeli sa svim prirodnim sustavima. Zbog sve veće tražnje za vodom kao sirovinom u proizvodnji i poljoprivredi, dostupnost voda postaje sve veći izazov", kaže nam.
Dostupnost voda u prirodi, kvaliteta i oblik bioraznolikosti u vodnim resursima su povijesno povezani sa hidrološkim ciklusima voda i predvidljivošću hidroloških ciklusa bilo gdje na planeti. Nakon industrijske revolucije i velikog razvoja naselja i gradova u gospodarstvima koji ovise od rasta, resursi voda i zdravlje vodnih ekosustava je ugroženo i bez presedana u zabilježenoj povijesti čovječanstva, pojašnjava Mijačić.
Na pitanje brine li Hrvatska, koja je kao zemlja bogata vodom, dovoljno o zaštiti tog prirodnog resursa, kaže da Hrvatska ima zanimljivu hidrološku osnovu sa značajnim količinama voda u Panonskoj nizini i sa specifičnim hidrološkim i geomorfološkim karakteristikama Jadranskog priobalja.
"Rijeke u Panonskoj nizini su ravničarske rijeke s izvorištima u planinskim područjima i predvidljivim prilivom i oticanjem voda. Ova područja ne predstavljaju stresna područja u pogledu dostupnosti voda ali to ne znači da vode u ovom području nisu ugrožene", upozorava.
"Poljoprivredne, gospodarske aktivnosti i urbanizacija ugrožavaju kvalitetu voda, a vodni ekosustavi su dodatno ugroženi pretjeranom eksploatacijom i korištenjem voda. Korištenje voda u energetici stvara barijere za vodne ekosustave i sprječava transport hranjivih materija iz sedimenata nizvodno, što sveukupno ugrožava zdravlje vodnih ekosustava", dodaje Mijačić.
S druge strane, dostupnost voda u priobalju Jadrana je usko povezana sa ciklusima atmosferskih padalina tako da je dostupnost voda u ovom inače već kompliciranom krškom području veoma ograničena. "U takvim okolnostima ograničenih resursa voda, postojeće doktrine lokalnog ekonomskog razvoja odnosno razvoja naselja samo stvaraju još veći pritisak na postojeće vodne resurse. Priroda i vodeni ekosustavi su u tom smislu zanemareni, odnosno svi vodeni resursi su podređeni ekonomskom razvoju", rekao je Mijačić za Net.hr.
Napetost vodnih ekosustava u cijeloj regiji, pa i u Hrvatskoj, je više nego očigledna naročito u posljednjih nekoliko godina, kada uslijed klimatskih promjena bilježimo velike poremećaje u hidrološkim ciklusima – odnosno, bilježimo nezapamćene suše.
Pokretač sukoba i geopolitički izazov
Upitan što bi se trebalo napraviti da se voda više zaštiti, kaže da su vode u prirodi fiksan resurs koji je jako osjetljiv na sve poremećaje naročito u kopnenim ekosustavima. "Kopneni ekosustavi su rezervoari i pročistači voda u vodotocima. U tom smislu, kvaliteta i dostupnost voda započinje u šumama, izvorištima, dalje nizvodno u močvarama i na kraju u ravnicama u zemljištu i u podzemnim rezervoarima. Ove oblike međuovisnosti smo zanemarili i zaboravili i na tom području treba najviše promijeniti kako bi kreirali bolje sutra", govori.
"Trebamo napustiti razvojne šablone da su vode fluid kojeg se treba riješiti odnosno treba ih ubrzati ili "odvući" što dalje i što brže i to na način da rijeke treba ograničiti kanalskim obalama poput drenažnih kanala. Umjesto toga, vode treba usporiti, očuvati u priobalnim područjima, u njima treba obnoviti staništa biljaka i životinja koji su u skladu s hidrološkim, migracijskim i sezonskim ciklusima", pojašnjava.
Najveći je izazov, kaže, smanjiti potrošnju i smanjiti pritisak na vodene ekosustave od strane industrija koje čine ekonomski rast, a koje su itekako "žedne".
"Treba napustiti doktrinu u kojoj se vode sagledavaju kao izoliran i izdvojen resurs. Njih treba analizirati i vrednovati iz ugla servisa i usluga kojima vodeni ekosustavi doprinose u očuvanju kvalitete i dostupnosti voda. Time će se kvaliteta i dostupnost voda očuvati i za buduće naraštaje", rekao je Mijačić.
Na pitanje hoće li iduća svjetska kriza biti zbog voda, Mijačić kaže da će ovo stoljeće neupitno biti stoljeće voda. "Dostupnost voda spada u vrh prioriteta nacionalne sigurnosti u mnogim osjetljivim područjima u svijetu. Vode su povijesno bile bojno polje pa i predmet sukoba, ali u daleko manjoj mjeri nego što bilježi suvremena povijest", govori.
Vode sve više postaju pokretač sukoba i geopolitički izazov u mnogim osjetljivim područjima u svijetu, a izazov država da osiguraju dostupnost voda za svoje građane stvara mehanizme koji proizvode sukobe danas.
"S rastom svjetske populacije i problema siromaštva, ali i izazovima koje donose klimatske promjene, kontrola nad resursima voda će neminovno biti primarni cilj i interes nacija. Vode mogu biti uzrok i pokretač sukoba, ali mogu biti i predvodnik za suradnju pravilnim upravljačkim mehanizmima naroda koji dijele vodene resurse. Očuvanje resursa voda i podizanje kvalitete vodnih ekosustava je svakako jedan od najznačajnijih izazova ove generacije", zaključio je Ljubiša Mijačić u razgovoru za Net.hr.
