U ponedjeljak se obilježava 20. godišnjica njegove smrti. Tim povodom tekst prenosimo s portala Lupiga.com.
Tko je Srđan Aleksić? Onima koji ne znaju, a takvih je nažalost mnogo, neće ništa značiti ako kažem da je juniorski plivački rekorder i amaterski glumac iz Trebinja bio možda i najveći Srbin našeg zlog vremena. Krvave 1993., ovaj se mladić usred Vučurevićevog Istrijebinja sam suprotstavio četvorici srpskih vojnika, koji su napali njegovog prijatelja, muslimana Alena Glavovića. Naočigled prolaznika i policajaca vojnici su Srđana nasmrt umlatili kundacima pušaka.
'Moj sin je vršio svoju ljudsku dužnost'
Alen je zajedno s četiri i pol hiljade Bošnjaka napustio Trebinje. Papire o dobrovoljnom iseljenju potpisao im je Božidar Vučurević, koji je rekao: "Ponosan sam što su otišli na civilizacijski način." Srđanov otac na sahrani je rekao: "Moj sin je vršio svoju ljudsku dužnost." Advokat optuženih je rekao: "Tako mu je i trebalo kad je branio baliju." Dobrica Ćosić nije rekao ništa.
Jedan od ubojica je kasnije poginuo, i njegova je slika danas u spomen-sobi kasarne VRS u Trebinju, uz sliku Srđana Aleksića. Jedino što im je zajedničko jest to što su Srbi. Sve što nije, jest to što je Srđanu važnije bilo jedno obično, mladenačko trebinjsko prijateljstvo.
Novosadska uličica
Dobrica Ćosić neće ga spomenuti u svojoj novoj insektološkoj historiji. Srđan nije heroj o kakvima guslaju nacionalni bardovi. Po njemu će se u Srbiji zvati tek jedna novosadska uličica, jedan od onih malih gradskih pasaža koji služe da kroz njih ljudi i životi brže prođu.
Pa kad i naš život prođe kroz Prolaz Srđana Aleksića, i kad Novosađane budu pitali tko je taj po kojemu se ulica zove, neka kažu: "Srđan Aleksić je bio juniorski plivački rekorder, amaterski glumac i najveći Srbin onoga vremena."
