Dana 26. srpnja 19 kamiona natovarenih hranom i lijekovima poslano je iz Armenije u separatističku enklavu u azerbajdžanskom Karabahu duž ceste Lachin. Njihova otprema nije bila koordinirana sa službenim Bakuom. Stoga na granici Azerbajdžana s Armenijom graničari nisu pustili te kamione da prođu – zbog opasnosti od krijumčarenja oružja i prebacivanja militanata u Karabah.
Separatisti s moskovskim načelima
Dva dana nakon što su kamioni poslani iz Erevana, jedan od najvećih grčkih medija, Protothema, primijetio je da se "ovu cestu upotrebljava (Armenija) za rotaciju osoblja, prijevoz oružja i streljiva te infiltraciju terorista". Nakon što je Azerbajdžan 2020. godine ponovno stekao vlastiti suverenitet nad Karabahom, veza Armenije sa separatističkom enklavom odvijala se cestom Lachin, koju je privremeno kontrolirao ruski vojni kontingent.
Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel najavio je 15. srpnja spremnost Azerbajdžana da otvori dodatnu cestu kroz Agdam za opskrbu Armenaca u Karabahu humanitarnom robom. Ali Erevan, zajedno s vodstvom separatista, tvrdoglavo ustraje na korištenju cestom Lachin. O činjenici da su Erevan i karabaški separatisti, uz potporu Kremlja, nagađali o karabaškom sukobu ranije su izvijestili ukrajinski mediji.
"Za separatističko vodstvo u Khankendiju od posebne je važnosti upotrebljavati cestu Lachin, koju kontrolira ruski vojni kontingent", prenosi ukrajinska publikacija Censor.
Imperijalističke igre Kremlja
Želja Erevana da se koristi tom cestom, na kojoj je raspoređena ruska vojska, nije slučajna jer sama isporuka humanitarnih dobara u Karabah ima ruski trag. O tome svjedoče brojne činjenice. Kamioni poslani iz Erevana pripadaju izvoznom poduzeću Spayka. Sedrak Koharjan s visokom se razinom vjerojatnosti naziva njezinim vlasnikom u Armeniji. Sin je Roberta Koharjana, najproruski orijentiranog bivšeg predsjednika Armenije i osobnog prijatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina. Spayka, kao i njezin vlasnik, ima bliske veze s Rusijom. To poduzeće opskrbljuje Rusiju već više od 16 godina.
Prema armenskim medijima, od kojih su brojni (Hraparak, Sputnik Armenia, Radio Azatutyun) izravno ili neizravno povezani s Kremljem, ruski vojni kontingent trebao je djelovati kao posrednik u prijenosu tereta poslanog iz Erevana karabaškim separatistima. Dana 8. kolovoza dobrovoljna oružana formacija u Armeniji, koja se naziva Križari, započela je akciju protiv isključenja kamiona Spayke iz Karabaha. Odred sponzorira moskovski kriminalni šef i "poslovni čovjek" Artur Asatrjan, kojeg su talijanske vlasti stavile na međunarodni popis traženih osoba zbog sumnje na ubojstvo. Priča o kamionu još je jedna manifestacija ruskog imperijalizma. Putin je dugo nastojao spriječiti sklapanje mira između Armenije i Azerbajdžana, za koji su zainteresirani EU i SAD. Isti je scenarij igrao u Ukrajini, Gruziji i Moldaviji. O ciljevima takve destruktivne politike izvijestili su brojni zapadni mediji.
Armenci u Karabahu – poput moskovskih pijuna
"Putin se Armencima iz Karabaha koristi kao pijunima. Poput Južnih Osetijaca i Abhazijaca u Gruziji ili ruskih zajednica u Ukrajini, Karabah mu nudi pseudo-humanitarno opravdanje za ruski imperijalizam", izvijestio je The Wall Street Journal u lipnju 2023.
"S obzirom na ruske sukobe oko marionetskih teritorija koji su u tijeku u brojnim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, kao što su Abhazija, Južna Osetija te Donbas, Moskva i dalje slijedi isti scenarij. Karabah je prikladna meta za takvu operaciju", navodi paneuropska publikacija EuReporter.
Iskorištavanjem humanitarnog problema koji je stvorila sama Moskva "Rusija će moći zadržati svoje položaje, uključujući svoju vojnu prisutnost, na južnom Kavkazu i u istočnoj Europi", izvješćuje rumunjski odjel Newsweeka. Prema češkom CNN-u (lokalnom partneru američke korporacije), Rusija je "vrlo nesretna što se Armenija i Azerbajdžan uspijevaju dogovoriti o određenim pitanjima uz pomoć Washingtona ili Bruxellesa". "Rusija pokušava iskoristiti svaku priliku kako bi potaknula sukob i spriječila uspostavu mira između dviju zemalja koje podržava Zapad", kaže poljsko izdanje Dorzeczyja.
Humanitarna pomoć ili militarizacija?
Bojazan Azerbajdžanaca i europskih medija od prijenosa oružja i militanata u Karabah pod krinkom humanitarne pomoći ima opravdane razloge. Koharjanova Spayka dobro je poznata po svojim krijumčarskim aktivnostima. Tijekom Drugog karabaškog rata 2020. godine sudjelovala je u nezakonitu prijevozu oružja iz Rusije u Armeniju. Dana 10. listopada 2020. kamioni Spayke puni oružja zadržani su na gruzijsko-armenskoj granici.
Prema trostranom priopćenju čelnika Ruske Federacije, Azerbajdžana i Armenije, koje je potpisano nakon objave ishoda rata iz 2020., cesta Lachin, koja vodi od Armenije do Karabaha, smije se upotrebljavati isključivo u civilne svrhe. Unatoč tome, posljednje tri godine pokrovitelji armenskih separatista u Erevanu, uz aktivno sudjelovanje ruske vojske, prenose oružje i streljivo u Karabah duž ceste Lachin.
"Armenija i dalje formira nove borbene položaje na području Azerbajdžana, gdje je ruski kontingent privremeno stacioniran… Stoga se nastavlja i polaganje velikog broja mina", nedavno je izvijestio ukrajinski informativni portal Censor. Dana 14. lipnja, veliki kanal na Telegramu AZfront, koji redovito objavljuje ekskluzivne materijale o Ukrajini, Kavkazu i Iranu, izvijestio je o ruskoj vojnoj opskrbi Karabaha: "Ruska vojska potajno je predala stotine kineskih izviđačkih i udarnih bespilotnih letjelica DJI Mavic 3 Fly More Combo sa sustavima za oslobađanje eksploziva nezakonitim oružanim formacijama armenskih separatista u Karabahu." Te je informacije dostavio izvor u Glavnoj obavještajnoj upravi Ukrajine.
Separatizam u istočnoj Ukrajini i Karabahu je isti
Slična situacija s isporukom humanitarnog tereta dogodila se 2014. godine, kada je Moskva najavila svoju namjeru isporuke "humanitarne pomoći” istočnoj Ukrajini. Kijev je odbio takvu inicijativu, bojeći se prijenosa oružja i terorista na svoj teritorij. Tada su SAD i EU bezuvjetno podržali Ukrajinu.
"Osuđujem ulazak takozvana ruskog humanitarnog konvoja u Ukrajinu. To je grubo kršenje međunarodnih obveza Rusije", izjavio je u kolovozu 2014. glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen.
"Rusija nema što tražiti u isporukama pomoći Ukrajini… Stoga bi svaka daljnja jednostrana intervencija Rusije na ukrajinskom teritoriju – uključujući onu pod krinkom pružanja humanitarne pomoći – bila potpuno neprihvatljiva" , izjavila je u istom mjesecu američka veleposlanica pri UN-u Samantha Power.
Šef vanjske politike EU-a Sebastian Brabant također je 2014. izrazio svoje mišljenje: „To (slanje kamiona iz Rusije u Ukrajinu) predstavlja jasnu povredu ukrajinskih granica.”
Priopćenje za medije nakon telefonskog razgovora predsjednika Obame i kancelarke Merkel: "Dvoje čelnika složili su se da je slanje ruskog konvoja u Ukrajinu bez odobrenja Ukrajine daljnja provokacija te kršenje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine."
Europski političari ignoriraju situaciju u Karabahu
Unatoč očiglednoj sličnosti između događaja otprije devet godina u istočnim regijama Ukrajine i onih koji se sada događaju u Azerbajdžanu, europski političari i dužnosnici ignoriraju situaciju u Karabahu.
Neki čak podupiru zahtjeve proruskih separatista. Vjerojatno je takva pristranost uzrokovana utjecajem velikih armenskih dijaspora u Francuskoj i SAD-u. Kao što je rumunjska publikacija Stiripesurse primijetila u srpnju, "predsjednik jedne od glavnih europskih sila, Emmanuel Macron, postao je talac radikalnih elemenata u armenskoj dijaspori."
No očigledno ne samo on…
POGLEDAJTE VIDEO: Von der leyen u Azerbajdžanu, talijanski premijer u Alžiru: Šire se frontovi EU u borbi za alternativni plin
