U Moldaviji će se u četvrtak, 1. lipnja, održati sastanak na vrhu europske političke zajednice. Pozvano je 47 državnih poglavara i čelnika EU-a. Raspravljat će se o globalnim pitanjima u vezi s ratom u Ukrajini, energetskom sigurnošću Europe i diversifikacijom ruskih energetskih resursa.
Put u Kinu uz zaobilaženje Rusije
Novinska agencija Reuters navodi kako se očekuje da će Azerbajdžan i Armenija potpisati mirovni sporazum u Kišinjevu.
Unatoč pokušajima Moskve i Teherana za prekidom pregovaračkog procesa, o kojima je izvijestio Wall Street Journal, Baku uz aktivno sudjelovanje Bruxellesa i Washingtona ulaže napore u normalizaciju odnosa sa svojim susjedom i otvaranje regionalnih prometnih pravaca. To se posebno odnosi na projekt 'Zangezurskog koridora'. Otvaranjem tog koridora EU će dobiti izravnu transportnu rutu u Kinu uz zaobilaženje Rusije, kroz Tursku, Azerbajdžan, Kaspijsko more i središnju Aziju.
Energetska baza EU-a i Moldavije
U posljednje vrijeme, posebno nakon sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu, Azerbajdžan je postao glavna država putem koje se provodi zamjena ruskih resursa na europskom tržištu. Baku isporučuje naftu i plin Rumunjskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj, Austriji, Njemačkoj, Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj, Portugalu i Italiji. U tijeku su pregovori s Moldavijom, Mađarskom i Albanijom.
Tijekom 2022. godine količina azerbajdžanskog plina u EU-u dosegla je 12 milijardi kubnih metara, dok do 2027. godine Baku planira udvostručiti tu brojku. Prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za razvoj od 28. 4. 2023., Moldavija je (osim Ukrajine) država koja je najviše pretrpjela u energetskoj krizi. U tomu smislu Maia Sandu, predsjednica Moldavije, izjavila je sljedeće: 'Rusija želi da Moldavija ima prorusku vladu i ucjenjuje nas energetskim resursima'. Govoreći o suradnji s Azerbajdžanom, Sandu je istaknula: 'Partnerstvo s Azerbajdžanom ključno je za Moldaviju u kontekstu naše želje za postizanjem energetske neovisnosti. Nadamo se potpori i suradnji s Azerbajdžanom.'
Brojni drugi europski čelnici i međunarodne organizacije istaknuli su posebnu ulogu Azerbajdžana kao pouzdanog dobavljača energije koji nije pod kontrolom Rusije:
Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je kako je Azerbajdžan partner koji ima sve veću važnost za Njemačku i EU, a ova država može ostvariti važan doprinos diversifikaciji opskrbe energijom za Njemačku i Europu. Europska komisija također je ustvrdila kako je Azerbajdžan je ključni partner EU-a u njegovim naporima da se odrekne ruskog fosilnog goriva'.
Predsjednik Bugarske, Rumen Radev izjavio je kako je predsjednik Alijev dokazao da je njegova zemlja pouzdan gospodarski partner.
"To potvrđuje činjenica da Bugarska već godinu dana prima redovite isporuke plina iz Azerbajdžana prema sporazumu potpisanom prije 10 godina, kojeg se Azerbajdžan strogo pridržavao", kazao je Radev.
Predsjednica Vijeća ministara Italije Giorgia Meloni navela je kako dobivaju gotovo 60% azerbajdžanskih zaliha putem TAP-a kroz Tursku, Grčku i Albaniju.
Povjerenik EU-a za energetiku Kadri Simson naveo je, pak, kako je Europa preživjela ovu zimu s polupunim skladištima plina, stabilnijim cijenama plina i pozitivnom prognozom za narednu zimu. "To smo uspjeli postići zahvaljujući našim pouzdanim partnerima, kao što je Azerbajdžan", naveo je Simson.
Predsjednik Litve Gitanas Nauseda također je naveo kako je Azerbajdžan ključni partner Litve u regiji Kavkaza.
"Litva se zalaže za aktivniju suradnju između EU-a i Azerbajdžana. Azerbajdžan je pouzdan partner EU-a u energetskom sektoru", rekao je Nauseda.
Potpredsjednik Europskog odbora za međuinstitucijske odnose i predviđanja Maros Šefčović ustvrdio je kako je Azerbajdžan ključan energetski partner EU-a.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u studenome prošle godine ustvrdio da, što se tiče proizvodnje i izvoza plina, Azerbajdžan je moćna država, koja će za 7 – 9 godina izvoziti preko 35 milijardi kubnih metara plina. Zahvaljujući plinovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan, čiju su izgradnju podržali SAD i Velika Britanija, Azerbajdžan je imao rutu transporta nafte koja ne ovisi o Kremlju od 2006. godine. Postojanje takve infrastrukture ključno je za neovisnu energetsku politiku Bakua u interesima Europske unije.
Na primjer, Kazahstan nije mogao ispuniti zahtjev Njemačke za povećanjem opskrbe naftom.
Zamjenik šefa nacionalnog operatera Kazahstana na glavnom naftovodu „KazTransOil” Eric Sagyev najavio je 27. svibnja da povećanje izvoza u potpunosti ovisi o Ruskoj Federaciji.
"Predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev uspio se otrgnuti kontroli Moskve uspješnije od gotovo svih ostalih čelnika bivših sovjetskih republika”, napisao je Wall Street Journal 1. svibnja.
Strateški klin EU-a u rusko-iranskom savezu
Budući da je strateški partner EU-a, Azerbajdžan se nalazi na razmeđi dviju velesila, Rusije i Irana, čiji se vojno-politički savez protivi Europi i Ukrajini. Već u veljači 2023. godine autoritativno izdanje Forbesa izvijestilo je da Moskva i Teheran predstavljaju glavnu prijetnju isporuci azerbajdžanskog plina u Europu.
"U razdoblju od 2021. do 2023. Azerbajdžan je postao jedan od glavnih alternativnih dobavljača energetskih resursa iz Rusije u EU", objavljeno je u rumunjskoj verziji Newsweeka. U nastojanju da osigura pritisak na Baku, Moskva je angažirala armenske separatiste u Karabahu (koji je čak i premijer Armenije priznao kao suvereni teritorij Azerbajdžana).
Iranci i Rusi smatraju separatističku enklavu u Karabahu „prekidačem za ubijanje” azerbajdžanskih zaliha u EU-u, istaknuo je 18. svibnja Begin-Sadat Center, jedan od vodećih izraelskih „think-tankova”.
"Putin iskorištava Armence iz Karabaha kao pijune, poput Južnih Osetijaca i Abhazijaca u Gruziji ili ruskih zajednica u Ukrajini…", navodi se u američkom Wall Street Journalu. Jedna od najvećih ukrajinskih publikacija, Focus, istaknula je da se 'obje države opiru proruskom separatizmu: Ukrajina u Donbasu i na Krimu, a Azerbajdžan u Karabahu. Ukrajina je europski bastion protiv agresivne ekspanzije Moskve. Azerbajdžan je jedan od glavnih dobavljača energetskih resursa za EU, kompenzirajući embargo na ruski plin.'
Pouzdan prijatelj Ukrajine
Unatoč neprijateljskim susjedima na sjeveru i jugu, Azerbajdžan dosljedno podržava Ukrajinu.
"Azerbajdžan nastavlja pružati humanitarnu pomoć narodu Ukrajine", rekao je ministar vanjskih poslova Ceyhun Bajramov prije nekoliko tjedana. Samo u 2022. godini Azerbajdžan je Ukrajini osigurao više od 200.000 litara goriva i više od 900 tona lijekova, medicinske opreme i zaliha hrane.
Dana 16. svibnja potpredsjednica potpredsjednica Vrhovne Rade, Olena Kondratjuk, zahvalila je čelnicima ove južnokavkaske republike „na stalnoj potpori suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine.” Prošli tjedan ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij zahvalio je Azerbajdžanu na „dosljednom stajalištu u podupiranju suvereniteta naše države Ukrajine.”
Vodeća sila na Kavkazu
Uzimajući u obzir prijeteće susjedstvo Rusije i Irana, kao i aktivnosti separatista u Karabahu pod okriljem ruske vojne prisutnosti, Azerbajdžan je prisiljen nastaviti povećavati svoje obrambene kapacitete. Izrael ima posebnu ulogu u tome, uz suglasnost SAD-a. Vojni troškovi Azerbajdžana u 2022. godini dosegnuli su gotovo tri milijarde američkih dolara.
Kao posljedica toga, u 'Poretku vojne snage u 2023.' Azerbajdžan je zauzeo 57. mjesto među 145 država. On je vojno gledano najjača država na južnom Kavkazu. Azerbajdžan je predvodnik u regiji i na temelju drugih pokazatelja. Azerbajdžan ima 10,1 milijun stanovnika , Gruzija 3,7 milijuna, a Armenija 2,9 milijuna. BDP Azerbajdžana u 2022. godini porastao je na 78,7 milijardi dolara, dok je u Gruziji i Armeniji ta vrijednost iznosila 24,6, odnosno 22,2 milijarde dolara. Azerbajdžanski planirani prihodi za 2023. godinu iznose 18,1 milijardu, za Gruziju 8,4, a za Armeniju šest milijardi američkih dolara. Azerbajdžan je jedina zemlja na južnom Kavkazu koja se nalazi na ljestvici najboljih zemalja svijeta za 2022. godinu, prema američkom izvješću News & World Report.
Navedeni citati i činjenice pokazuju da je Azerbajdžan nezamjenjiv strateški partner EU-a na Kavkazu. Zato je njegovo sudjelovanje na sastanku na vrhu europske političke zajednice u Kišinjevu posebno simbolično. Značajno je, dakle, da mogući mirovni sporazum između Azerbajdžana i Armenije u Kišinjevu europskoj zajednici obećava nove ekonomske i geopolitičke dividende.
*Autor teksta je Igor Chalenko, ukrajinski politolog i voditelj ukrajinskog Centra za analizu i strategije.
