Prvi put u dva desetljeća, protivnici ruskog predsjednika Vladimira Putina smatraju da je vjerojatnije nego ne da će on otići s vlasti u bliskoj budućnosti, iako se ne slažu oko toga kako bi se to moglo odigrati, tko bi ga mogao zamijeniti i kada. Mnogo ovisi o tijeku rata u Ukrajini.
U proteklih nekoliko tjedana, unutarnje borbe Kremlja izlile su se na otvoreno, s insajderima koji javno kritiziraju jedni druge i moskovsko najviše vojno zapovjedništvo dok su demoralizirane ruske snage prisiljene na povlačenje tijekom ukrajinske protuofenzive. O glavu se obija i neuspješna, nepopularna mobilizacija, piše Politico.
Čini se da se najviši dužnosnici sada bore da iskoriste promjenjivi politički krajolik. Promatrači Kremlja tvrde da su bljeskovi javnog neslaganja od strane članova ruske elite - uključujući čečenskog vođu Ramzana Kadirova i paravojnog šefa Jevgenija Prigožina - bez presedana.
Mihail Kasjanov, Putinov premijer od 2000. do 2004., predviđa da bi predsjednikova vlast mogla iznenada pasti. "Za tri ili četiri mjeseca, vjerujem da će doći do ključne promjene", rekao je Kasjanov, koji sada živi u egzilu, za Sky News 30. rujna.
Kadirov i Prigožin igraju dvostruku igru?
Drugi Putinovi protivnici nisu tako jasni u pogledu vremena, ali, uz sve veće optužbe i kritike ruskih vojnih zapovjednika, osjećaju da rat označava prekretnicu, nadajući se početku kraja za ruskog vladara posljednjih dana.
"Može li se izmigoljiti, ne znam", rekao je za Politico ruski izgnanik i Putinov kritičar Mihail Hodorkovski. Zahvaljujući otporu Ukrajine i pogrešnim koracima Rusije te nevještoj taktici na bojnom polju, insajderi Kremlja i drugi veliki politički igrači razmišljaju, izgleda, o životu nakon Putina, dodao je. Hodorkovski vjeruje da to objašnjava zašto neki insajderi Kremlja žele biti u središtu političke pozornosti - osobito Kadirov i Prigožin, inače bliski saveznici ruskog vođe. Bacili su se protiv ruskih vojnih zapovjednika, ljudi koje preziru kao "mirnodopske generale".
Kao vođe "ratne strane" oni su zahtijevali žešću akciju u Ukrajini. Obojica paze da izgledaju lojalno, ali Hodorkovski sumnja da igraju dvostruku igru. “Prigožin je danas pod kontrolom Putina”, rekao je Hodorkovski. “Ali on se također priprema za život nakon Putina. I gradi odnos s Kadirovim", dodaje.
Okrivljavanje vojske dobro za interese Kremlja
Prigožin je promijenio svoj modus operandi. Krajem rujna, prvi put je priznao da je osnovao Wagner skupinu, rusku paravojnu postrojbu optuženu da je u ime Kremlja počinila teška kršenja ljudskih prava u Africi, Siriji i Ukrajini. To je iznenađujuće priznanje s obzirom na to da je u prošlosti tužio medije jer su ga imenovali Wagnerovim šefom. Sada se predstavlja kao netko koga bi trebalo shvatiti ozbiljno kao vojnog zapovjednika, a pred ukrajinskom protuofenzivom oko Harkiva i Hersona plješće Kadirovu zbog njegovih zahtjeva na društvenim mrežama za "drastičnije mjere", uključujući proglašenje ratnog stanja u ruskim pograničnim područjima i "uporabu nuklearnog oružja male snage".
Prigožin je također podržao Kadirovljev poziv da se nesretni zapovjednici kazne, da im se oduzmu činovi i medalje te da ih se pošalje na front. "Prekrasno, Ramzane, samo tako nastavi", rekao je Prigožin u objavi na društvenim mrežama. "Ove bitange treba poslati na front bose s mitraljezima", dodao je.
Ključno je da su obojica izbjegli izravnu osudu Putina. To bi moglo služiti interesima Kremlja - okrivljavanje vojske i odvraćanje bijesa od Putina, kažu ruski prognanici i zapadni analitičari. A Putin se nije suzdržao od kritike ministarstva obrane - prošloga tjedna prekorio je ministarstvo zbog lošeg postupanja s njegovim nalogom za mobilizaciju i regrutacije studenata.
Javna utrka za nasljednike: Pazite koga kritizirate
Primjetno je da Kremlj nije ukorio ni Prigožina ni Kadirova, koji je prošloga tjedan radosno objavio da je promaknut u čin general-pukovnika. Nakon Kadirovljeva zahtjeva za eskalacijom, glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, na konferenciji za medije blago je primijetio da "šefovi regija imaju pravo izraziti svoje stajalište". Postoji sumnja da je za Putina korisno da Kadirov i Prigožin pozivaju na sve ekstremnije akcije kako bi zapadni čelnici ostali zabrinuti neizrečenim podtekstom, pazite što želite — Rusija bez Putina mogla bi značiti Rusiju Kadirova i Prigožina.
Leonid Volkov, šef kabineta Alekseja Navaljnog, zatvorenog oporbenog čelnika, opisuje Prigožina kao "najopasnijeg kriminalca u Putinovom okruženju".
Ipak, svatko tko napada vrhušku kliže na tankom ledu. Tanka je granica između napada na ruske generale te ministra obrane Sergeja Šojgua zbog katastrofalnih poraza i kritiziranja čovjeka koji ih je postavio, Vladimira Putina. Peskov je prošloga mjeseca upozorio da su "kritična gledišta trenutno unutar okvira zakona…linija je vrlo, vrlo tanka."
Informativna stranica Meduza nedavno je izvijestila da zvijezde u usponu Aleksej Djumin, guverner Tule, i Dmitrij Mironov, bivši šef Jaroslavske regije i Putinov pomoćnik, tiho podržavaju Kadirova i Prigožina.
Rat je "pokrenuo javnu utrku za nasljednike", primijetio je ruski novinar Andrej Percev. "Posljednjih godina političko manevriranje u Rusiji držano je u sjeni, ali u ovoj novoj eri, glasne proklamacije i visoko vidljivo političko gestikuliranje ponovno su norma", napisao je u nedavnoj analizi za Carnegie Endowment.
Planiranje državnog udara ili taktika 'zavadi pa vladaj'?
Bivši predsjednik i bivši premijer Dmitrij Medvedev, koji je nekoć želio izgledati kao zapadni modernizator, izdaje prijetnje od kojih se ledi krv u žilama. Predsjednik Državne dume Vjačeslav Volodin također se sve više gura u prvi plan. Isto tako i prvi zamjenik šefa kabineta Sergej Kirijenko, bivši premijer i bljutavi dužnosnik koji se inače kloni svjetla pozornosti počeo je hodati po Donbasu u kaki odijelu.
Drugi ključni igrači bili su tihi i odsutni u javnosti. Među njima su direktor ruske domaće obavještajne agencije FSB Alexander Bortnikov i Viktor Zolotov, šef Nacionalne garde i jedan od najmoćnijih "silovika" u zemlji, ili "jačih" sigurnosnih dužnosnika. Nacionalna garda sastoji se od stotina tisuća vojnika, uključujući specijalne policijske jedinice i snage za brzi odgovor. Zolotov i Putin radili su zajedno u Sankt Peterburgu 1990-ih, no poznato je da je Zolotov također blizak Kadirovu. Zašto su se držali podalje od svjetla reflektora nije jasno.
Ranije ove godine, ukrajinska obavještajna služba tvrdila je da bi FSB-ov špijun mogao biti dio skupine koja planira državni udar. Ali neki analitičari su skeptični na tvrdnje da Putinu vlast klizi iz ruku. "Mislim da ovdje postoji element 'puste želje'", kaže Emily Ferris, stručnjakinja za Rusiju na britanskom Royal United Services Institute. "Bilo bi razborito. Ali ne znam do koje mjere su u stanju planirati. Putin je uvijek poticato strategiju 'zavadi pa vladaj'", dodaje.
Dva scenarija, ovisno o tijeku rata u Ukrajini
Unatoč tome, postoje znakovi unutarnje borbe za moć u tijeku s formiranjem dva glavna saveza: "ratne strane" koju predvode Kadirov i Prigožin i suprotstavljene frakcije koju čine sigurnosne agencije, Šojgu i Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera, kaže Hodorkovski. Prošloga tjedna, Alekseja Slobodenjuka, Prigožinovog pomoćnika i propagandista, iz automobila je izvukla i privela specijalna jedinica Nacionalne garde, prema ruskim izvješćima.
Ako Putinov rat nastavi loše po Rusiju, Hodorkovski vidi dva moguća scenarija. U prvom se suparničke kabale udružuju i pritiskaju Putina da odstupi kako bi ga sustav koji je stvorio nadživio, obećavajući mu imunitet i zadržavanje njegovog bogatstva. U tom slučaju Putina bi zamijenio premijer Mihail Mišustin, tvrdoglavi bivši direktor Federalne porezne službe. "Ali onda bi došlo do borbe oko toga tko ga kontrolira", kaže Hodorkovski.
Drugi scenarij je da postoji sukob između "ratne strane" i njihovih protivnika u sigurnosnim i obrambenim agencijama, koji su daleko više fragmentirani i demoralizirani.
Može li Putin izbjeći posljedice svog rata? Hodorkovski nije siguran, ali dodaje: "Putina sam uvijek smatrao vrlo pragmatičnom osobom. Ne razmišljam više na taj način. Sve više se oslanja na svoje emocije."
