Siromašni njemački umirovljenici odlaze iz domovine jer im je s njihovim primanjima ondje preskupo živjeti. U Njemačkoj se svaka osoba s mjesečnom mirovinom manjom od 917 eura smatra siromašnom. Stoga je Petra Kallenbach, za mnoge ''obećanu zemlju'' zamijenila Bugarskom u kojoj može kvalitetno živjeti sa svojih 700 eura na mjesec.

Za mnoge Nijemce mirovine nisu dovoljno visoke

I dok mnogi odlaze u Njemačku radi boljeg posla i života, ni tamo nije sve savršeno. Zbog nedovoljne mjesečne mirovine i siromaštva u starijoj dobi mnogi su Nijemci odlučili napustiti zemlju, piše Deutsche Welle.

Dokumentarni film “Bugarski san”, bosanskohercegovačkog redatelja i producenta Srđana Šarenca, razbija stereotipe pričom o siromašnoj umirovljenici Petri Kallenbach koja se nakon cijelog radnog vijeka u Njemačkoj odlučila preseliti u Bugarsku jer drugačije nije mogla živjeti od svoje mjesečne mirovine. Na promjenu se odlučila usprkos tome što ne govori bugarski i nema prijatelja u toj zemlji.

“Da, Petra Kallenbach u svojoj 65. godini odlučila je kako želi kvalitetniji život jer ima mjesečnu mirovinu od 700 eura i kada plati stan 500 eura i ostale mjesečne troškove, njoj ostane nekih 20 eura. Ona želi puno više od života i smatra da treća životna dob nije prilika za čekanje smrti, nego prilika za početak novog života. Ja sam nju zapravo htio prikazati kao nekog junaka koji se u 65. godini odluči preseliti u Bugarsku, čiji jezik ne poznaje, ne poznaje ni ćirilicu, ali želi kvalitetniji i bogatiji život nego u Njemačkoj. U Hamburgu je ona čak odlazila po humanitarnu pomoć koja se dijeli jednom na tjedan”, objasnio je Šarenac za DW.

U Bugarskoj stan plaća 155 eura mjesečno tako da joj preostane puno više novca i može si priuštiti puno kvalitetniji život. Sada ima dovoljno novca i za odlazak u kazalište, kino, na večeru itd.

“Dakle sve ono što si u Njemačkoj nije mogla priuštiti – iako je rođena Njemica i iako je tamo provela cijeli životni vijek i zaradila njemačku mirovinu”, objasnio je Šarenac.

Od najveće pomoći: Google Translate

Bugari su je prihvatili odlično, tvrdi Šarenac, pa je već prvi dan upoznala susjedu Stanku koja živi u istoj zgradi. S obzirom na to da ne govore nijedan zajednički jezik znaju sjesti kraj računala i sporazumijevati se s pomoću aplikacije Google Translate. S pomoću te aplikacije sporazumijeva se i na tržnici i na drugim mjestima.

Dodatni razlog preseljenja je - osamljenost u Njemačkoj. Umjesto da živi sama u Hamburgu, Petra u Bugarskoj živi okružena ljudima i umirovljenicima u svojoj zgradi s kojima se druži. Živi i dalje u gradiću Kavarni u kojemu je otvorila umjetničku galeriju i izlaže svoje slike.

Na pitanje ostvaruje li Petra zapravo “bugarski san”, Šarenac je to potvrdio i dodao da već šest godina živi u Bugarskoj.

“Kada sam snimao ‘Bugarski san’, meni je zapravo bio cilj razbiti neke predrasude. Iz perspektive Balkana, mi zapravo gledamo na Njemačku kao na savršenu zemlju, najbogatiju zemlju EU-a, i mislimo da tamo teče med i mlijeko. Ja sam zapravo svojim filmom htio razbiti taj stereotip i pokazati da u Njemačkoj postoje i siromašni slojevi stanovništva kao što su njemački umirovljenici. Mnogi od njih su svoj cijeli radni vijek proveli u Njemačkoj, radili 35-40 godina da bi na kraju završili s mirovinom od 700-800 eura s kojom teško, jako teško preživljavaju”, objasnio je Šarenac za DW.