Početkom rujna Rusija i Sjedinjene Američke Države, nakon 13 sati pregovora, potpisale su sporazum o novom prekidu vatre u Siriji, plan koji uključuje zabranu zračnih udara sirijskog zrakoplovstva na određena područja i suradnju ruskih i američkih snaga u napadima protiv islamističkih militanata. Bili su to maratonski razgovori koji su, prema tadašnjim riječima američkog državnog tajnika, Johna Kerrya, iznijedrili novu strategiju za provedbu sirijskog pomirenja.
Rusija prekršila primirje
Primirje nije trajalo dugo. Rusija ga je prekršila slanjem vojne pomoći snagama predsjednika Bašara al Assada. Da bi pokazala koliko su joj namjere ozbiljne, početkom tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin naložio je suspenziju sporazuma s SAD-om o neutralizaciji plutonija, a Washington optužio da ne poštuje svoj dio dogovora. No, Putin se nije na tome zaustavio. U utorak je u Siriju poslao raketni sustav S-300 te Ameriku ponovno optužio za sukobe u Siriji.
Kako bi odgovorili na provokacije Rusije, Sjedinjene Američke Države objavile su kako razmišljaju o pokretanju vojne akcije u Siriji. Smatraju da bi gospodarske sankcije Rusiji i Siriji mogle biti korak do rješenja sukoba na terenu.
Tragedija velikih sila
Asistent odsjeka za međunarodne odnose i sigurnosne studije na Fakultetu političkih znanosti, Borna Zgurić kaže kako se odgovor na ovakvo ponašanje dva velika hladnoratovska rivala može potražiti u teorijama međunarodnih odnosa.
'Taj odnos Rusije i Sjedinjenih Američkih Država seže daleko u povijest. Pokazalo se da su po završetku Hladnog rata Sjedinjene Američke Države izašle kao pobjednici upravo zbog ideologija. Taj ideološki rat pokazao je da socijalizam protiv liberalnog kapitalizma nije imao šanse. Rusija je prestala biti velesila i podlegla pritiscima zapada. Sve do dolaska Putina na vlasti', kazao je Zgurić.
Dodaje kako su teorije međunarodnih odnosa definirale takozvanu 'tragediju velikih sila' koja govori da će velike sile uvijek dolaziti u sukobe.
'Ti sukobi ne moraju nužno biti vojni sukobi već se mogu manifestirati u obliku prepucavanja ili pokazivanja mišića poput dodatnog naoružanja', napominje stručnjak za međunarodne odnose, Borna Zgurić.
Sirija kao arena za prepucavanje
Jedna od arena gdje se velike sile sukobljavaju je Sirija. Rusija, davanjem podrške vlasti predsjednika Bašara al Assada, koja se bori protiv odmetničkih skupina, jasno se odredila ne bi li pokazala Zapadu kako je konačno došao kraj američke vladavine svijetom. Tu su i strateški interesi poput vojnih baza na tom području, ali i borba s islamističkim skupinama kojima Rusija želi poručiti kako će ih snaći ista sudbina pokušaju li isto učiniti na ruskim granicama.
Nova faza svjetskog poretka
Cilj Rusije je zadržati Assada na vlasti, dok SAD svim silama želi završiti dogogodišnju vladavinu njegove obitelji. Kako napominje Zgurić svjedočimo ulasku svijeta u novu fazu svjetskog poretka, u fazu 'nultipolarosti'. Najavom mogućih ratnih intervencija u Siriji od strane SAD-a, smatra Žgunić, Sjedinjene Američke Države pokušavaju tek zastrašiti protivnika.
'Duboko sumnjam da SAD želi izvesti neku vrstu invazije, jer ako se prisjetimo slučaja Afganistana i Iraka i posljedica koje SAD trpi zbog tih invazija, teško da će se ponovno odlučiti na takav potez', kaže Žgunić koji kaže kako im je u ovom trenutku najbolje da se koncentriraju na predsjedničke izbore.
EUROPA JE SOLIDARNA: Stručnjaci ističu da Sirija treba i političko rješenje za sunite
Sam Barack Obama, prilikom preuzimanja žezla za vođenje ovom velikom silom, govorio je kako na terenu više neće biti američkih čizama. Čak i da se odluče na vojnu intervenciju, Rusija je pod palicom Vladimira Putina postala izuzetno snažna. Ne bi im trebalo dugo da se usprotive i uzvrate jednakom mjerom.
'Realizam kao najstarija teorija međunarodnih odnosa uopće nije predvidjela raspad bipolarnog međunarodnog poretka, kao ni raspad Sovjetskog Saveza. Američki politički stručnjak Fukuyama kao i predstavnici liberalnih teorija smatrali su da je pobjeda liberalne demokracije nad svim ostalim ideologijama kraj povijesti', kaže Zgurić.
'Jedna sila ne može zauvijek dominirati'
No povijest se nastavila. Rusija se nakon Hladnog rata podigla iz pepela i vratila na političku kartu svijeta. Jača nego ikad.
'U prirodi međunarodnih odnosa je da dođe do rebalansa i novog natjecanja velikih sila. Pokazalo se da jedna sila ne može zauvijek dominirati te da u jednom trenutku mora doći do balansiranja snaga', rekao je Zgurić.
Primjer sukoba u Siriji može se prepoznati i na području Europe, kaže stručnjak za međunarodne odnose.
'Svi pokazuju mišiće. Mnogo opasnija situacija od one u Siriji je napetost koja raste na području Azije gdje je u posljednje vrijeme odrađen niz vojnih vježbi među kojima i ona Kine i Rusije. Na tom primjeru se jasno vidi nastajanje i razvoj unipolarnog poretka', kazao je Zgurić.
Dodaje kako se svijet trenutno nalazi u situaciji kakva je vladala Europom prije Drugog svjetskog rata, kada je velik broj zemalja tražio svoj dio kolača. Smatra da zaoštravanje odnosa između SAD-a i Rusije neće dovesti do većih sukoba na području Sirije, no, kako kaže, u ovom trenutku postoji izgledna mogućnost od izbijanja vojnih sukoba i to na području Azije.
Mali akteri diktiraju pravila igre
'U situaciju u Siriji nisu uključene samo Rusija i SAD. Tamo ima mnogo manjih i opasnijih aktera koji znatno utječu na čitavu situaciju. To su manje skupine pobinjenika i organizacija koje nitko ne može natjerati da potpišu mirovne sporazume. Mogu se Rusija i SAD dogovoriti, no hoće li se Al Nusra ili Islamska država toga pridržavati? To nije moguće. Te male aktere nije moguće kontrolirati', kazao je Zgurić dodajući kako oni djeluju u trenutku, na način kako njihovi 'mecene' odluče.
Komentirajući napetosti na globalnoj razini, stručnjak za međunarodne odnose napominje kako se radi o 'čistoj realpolitici'.
'Kada se izgubi ideja o idealizmu i ideja širenja svijetom javlja se potreba provođenja isključivo nacionalnih interesa i ne možemo reći da su samo Amerikanci takvi. Svaka će zemlja štititi svoje nacionalne interese', zaključuje Zgurić.
Rat u Siriji i dalje traje
Sirijski rat bijesni već pet godina. Prema posljednjim podacima UNICEF-a 98 djece ubijeno je u manje o tjedan dana. Između 200 i 300 tisuća ljudi zatočeno je u gradu Alepu, odnosno nema priliku napustiti grad zbog konstantnih bombardiranja. U grad ne mogu ući stvari poput hrane, vode, goriva i lijekova.
Od 2011. godine, ubijeno je više od 470 tisuća ljudi. Više od polovice sirijske populacije je iskorijenjena. 9.7 milijuna ih je još u svojim domovina, 6.6 milijuna je raseljenih, dok je među Sirijcima 4.8 milijuna izbjeglica. Mrtvih je 430.000.
