Topljenje leda na Arktiku, otvaranje novih pomorskih ruta i rastući geopolitički značaj sjevernih u fokus svjetske politike "gurnuli" su Grenland, ali i arktički prostor u cjelini. 

Sve izraženije vojno nadmetanje najvećih svjetskih sila na krajnjem sjeveru tako otvara pitanje koje više nije samo teorijsko: Tko može dominirati Arktikom? 

Za potrebe odgovora, napravili smo usporedbu vojnih, prvenstveno pomorskih kapaciteta svjetkih sila: SAD-a, Rusije i Kine - budući da sve tri sve snažnije projiciraju svoje interese u regiji koja se može pohvaliti strateškim prolazima, podmorničkim rutama, ali i bogatstvom prirodnih resursa.

Ne ulazeći u konkretne scenarije sukoba ili političke motive, u nastavku donosimo pregled vojnih kapaciteta "velike trojke", s posebnim naglaskom na njihove pomorske snage, čija bi uloga u arktičkom i sjevernoatnakskom prostoru ionako bila ključna.

Prema podacima Global Firepowera (2025.) SAD neupitno ima najmoćniju vojsku na svijetu. Rusija je na drugom, Kina na trećem mjestu, iako PowerIndex vrijednošću gotovo izjednačenom s Rusijom. Sve tri zemlje raspolažu ključnim vojnim kapacitetima relevantnima i za Arktik.

Globalna sila bez premca

Američka vojna snaga desetljećima predstavlja jedan od temelja globalnog sigurnosnog poretka, a američka nadmoć proizlazo iz kombinacije ogromnog proračuna za obranu, tehnološke prednosti i razgranate globalne logističke mreže. SAD, prema procjenama, troši na obranu više od 860 milijardi dolara godišnje. Kina, za usporedbu, izdvaja između 240 i 260 milijardi dolara. 

Ključna uloga u američkoj moći pripada mornarici – najvećoj i tehnološki najnaprednijoj na svijetu, a koja uključuje i 11 nosača zrakoplova koji omogućuju projekciju sile u svim oceanima, uključujući Sjeverni Atlantik i arktičke pomorske pravce.

Američke oružane snage raspolažu stealth borbenim zrakoplovima F-35 i F-22, strateškim bombarderima, bespilotnim sustavima, sofisticiranim satelitskim i cyber kapacitetima te mrežom vojnih baza raspoređenih diljem Europe, Azije i Pacifika.

Globalni doseg dodatno je ojačan savezničkom mrežom, uključujući NATO, što SAD-u daje stratešku dubinu kakvu nijedna druga država trenutačno nema.

ZNANSTVENICI ZABRINUTI /

Malena promjena bi mogla preokrenuti ravnotežu na kraju svijeta

Rastuća sila s regionalnim fokusom

Iako formalno treća na ljestvici Global Firepowera, Kina se profilira kao najbrže rastuća moderna vojna sila na svijetu, s najvećom flotom ratnih brodova po broju plovila.

Unatoč tome što SAD zadržava globalnu prednost, Kina posjeduje snažne strateške adute, osobito u Indo-Pacifičkoj regiji. Primjerice, govorimo o brojčanoj nadmoći ljudstva – više od 2 milijuna aktivnih vojnika u odnosu na oko 1,3 milijuna američkih – snažnim kopnenim snagama s tisućama modernih tenkova tipa 99 i 96, te velikom raketnom arsenalu.

Geografska pozicija, kratki logistički lanci, baze u neposrednoj blizini potencijalnih žarišta poput Tajvana i Južnog kineskog mora te intenzivna ulaganja u cyber i elektroničko ratovanje daju Kini ključnu regionalnu prednost u odnosu na američke snage. Tu je i tisuće balističkih raketa DF-21 i DF-26, uključujući verziju DF-21D (poznatu kao "carrier killer"), namijenjenu gađanju američkih nosača zrakoplova.

Fokusiramo li se, međutim, na Arktik, govorimo o ključnom području pomorske strategije - Rusije.

Vojna sila s naglaskom na Arktik

Ruske oružane snage su, općenito govoreći, usmjerene na kombinaciju regionalnog odvraćanja, strateškog nuklearnog kapaciteta i klasičnih konvencionalnih operacija. S oko 1,1 milijun aktivnih pripadnika i velikim brojem rezervista, Rusija ima sposobnost dugotrajnih operacija u svojoj neposrednoj blizini i zonama interesa.

Rusi raspolažu velikim brojem borbenih aviona, zapovjednih sustava i raketnih kapaciteta, kao i jednim od najvećih nuklearnih arsenala na svijetu.

Ruska mornarica možad je manja i tehnološki slabija od američke i kineske, ali zadržava značajnu prisutnost kroz brojne podmornice i površinske brodove, osobito u Arktiku, Sjevernom i Baltičkom moru. Iako nema globalnu projekciju kao SAD ili potencijal za istu kao Kina, ruska vojska ima kapacitete za regionalnu i stratešku obranu koje ne treba nimalo podcjenjivati.

SLUČAJ GRENLAND /

Američki senator upozorio na mogući Trumpov potez: 'Nemojte se šokirati ako on pokuša...'

Flota nosača aviona bez premca

Pomorske snage SAD-a, Kine i Rusije predstavljaju tri najveće mornarice svijeta, ali s bitno različitim strukturama, tonažom, tehnološkom razinom i strateškom ulogom. Dok SAD dominira globalnom projekcijom sile, Kina prednjači po ukupnom broju plovila i regionalnoj prisutnosti. Rusija se pak oslanja na snažan podmornički segment i regionalnu obranu.

Zanimljiva je uspredba po tonaži.

SAD raspolaže s najvećom ukupnom pomorskom tonažom na svijetu - oko 4.168.037 tona - što odražava strukturu flote sastavljene od velikih i tehnološki naprednih brodova.

Ukupna tonaža kineske flote - oko 2.857.143 tona - čini je drugom u svijetu prema ovom pokazatelju: znatno ispred Rusije, ali i znatno iza SAD-a.

Rusija ima pomorsku flotu ukupne tonaže oko 1.260.447 tona - treću najveću među svjetskim mornaricama.

Međutim, kao da ovo nije dovoljno impresivno, američka flota nosača aviona je bez premca. 

SAD ima 11 nuklearno pogonjenih nosača aviona klase Nimitz i Ford. Svaki može nositi između 70 i 90 zrakoplova. Nosači čine jezgru Carrier Strike Grupe i dizajnirani su za globalnu projekciju sile. Nuklearni pogon omogućuje im gotovo neograničen domet i dugotrajne operacije bez potrebe za dopunom goriva. Kao jezgra carrier strike grupe, djeluju uz pratnju razarača, krstarica, podmornica i opskrbnih brodova, što SAD-u omogućuje istovremeno vođenje više operacija na različitim oceanima – od Atlantika, preko Pacifika, do Indijskog oceana. 

Uz nosače, SAD ima oko 81 razarač, 22 krstarice, 62 podmornice (uključujući strateške nuklearne klase Ohio i napredne taktičke klase Virginia), 12 desantnih brodova i 31 logistički brod - ukupno oko 440 ratnih plovila. Ova struktura daje SAD-u tehnološki najsofisticiraniju i strateški najrazgranatiju flotu na svijetu.

Moćna kineska mornarica

Kina ima najbrojniju mornaricu na svijetu - oko 754 plovila, uključujući ratne brodove, podmornice, korvete, patrolne i desantne brodove. Kineska mornarica (PLAN) ima tri nosača aviona - Liaoning, Shandong i Fujian - sva tri su konvencionalno pogonjena, dok samo Fujian koristi elektromagnetski katapult. Fujian ima i deplasman od oko 80 000 tona i može nositi 40–60 zrakoplova, uključujući J-35 stealth borce i KJ-600 avione za rano upozoravanje.

Kina raspolaže s oko 50 razarača, 53 fregate, 77 korveta i 61 podmornicom, od kojih su neke nuklearno pogonjene. Iako su kineski brodovi u prosjeku manji po tonaži od američkih, velik broj plovila zemlji omogućuje snažnu prisutnost i kontrolu u Indo-Pacifiku, osobito u Južnom kineskom moru. PLAN se sustavno transformira iz priobalne u "blue-water" flotu, s ciljem regionalne dominacije i postupnog širenja globalnog dosega, iako još uvijek zaostaje za SAD-om u logistici i dugotrajnim operacijama daleko od matičnih baza.

Uz klasične nosače, i SAD i Kina koriste amfibijska desantna/helikopterska plovila (LHD/LHA), pri čemu američka mornarica s njih može operirati i F-35B.

Podmornička snaga i iskustvo

Ruska flota broji oko 419 plovila, uključujući jedan nosač aviona – Admiral Kuznjecov, oko 10 razarača, 15 fregata, 22 korvete i 63 podmornice, među kojima su strateške nuklearne klase Borei i Yasen.

Kuznetsov je klasificiran kao teška krstarica-nosač aviona (TAVKR), jer uz zrakoplove nosi i snažno raketno i topničko naoružanje, za razliku od zapadnih nosača koji funkcioniraju prvenstveno kao zračne baze.  Na palubi može nositi oko 26 borbenih aviona (Su-33, Su-25) i helikoptere Ka-27/Ka-27S, što je znatno manje od kineskih i američkih nosača. Također koristi STOBAR sustav sa “ski-jump” rampom, bez katapulta, što ograničava nosivost i borbeni doseg zrakoplova. Međutim, nosač je od 2017. godine u remontu, a povrh toga ima ograničenu borbenu spremnost i česte tehničke probleme pa se više promatra kao simbolička i demonstracijska platforma nego kao stvarni instrument projekcije sile. 

Ovo znatno smanjuje rusku sposobnost za projekciju sile na otvorenim oceanima i u praksi znači da Rusija nema pouzdanu sposobnost kontinuiranog djelovanja nosača aviona. Međutim, snaga Snaga ruske mornarice prvenstveno leži u podmorničkom odvraćanju, nuklearnim kapacitetima i regionalnoj kontroli mora poput Baltičkog, Crnog i Barentsovog mora, uz ograničenu logističku infrastrukturu za dugotrajne globalne operacije.

Pogledamo li detaljnije podmornički arsenal, sve tri sile raspolažu s približno sličnim ukupnim brojem podmornica. Ipak, sposobnosti, namjena i operativna filozofija bitno se razlikuju.

Američke podmornice gotovo su u potpunosti nuklearno pogonjene. Okosnicu čine strateške podmornice klase Ohio, koje nose balističke projektile s nuklearnim bojevim glavama i predstavljaju ključni element američke nuklearne trijade, te napredne višenamjenske podmornice klase Virginia i Los Angeles, namijenjene lovu na druge podmornice, napadima krstarećim projektilima i potpori pomorskim skupinama.

Američke podmornice smatraju se tehnološki najnaprednijima na svijetu. Pogon im je izuzetno tih, raspolažu sofisticiranim senzorima i sposobnošću dugotrajnog djelovanja u svim oceanima, uključujući arktičke vode.

Rusija s oko 63 podmornice ima najjači podmorničkim fokusom među svjetskim silama. Iako površinska flota zaostaje za američkom i kineskom, podmornice čine temelj ruske pomorske strategije.

Nuklearne podmornice klase Borei namijenjene su nošenju balističkih projektila. Višenamjenske nuklearne podmornice klase Yasen ubrajaju se među najtiše i najsmrtonosnije ruske platforme.

Ruske podmornice imaju ključnu ulogu u Arktiku i sjevernim morima, gdje Rusija koristi geografsku prednost, vlastite baze i polarne uvjete kako bi osigurala skriveno djelovanje i strateško odvraćanje protiv SAD-a i NATO-a.

Kineska podmornička flota (PLAN), samo za usporedbu, raspolaže kombinacijom dizelsko-električnih i nuklearnih podmornica, uključujući strateške podmornice klase Jin te višenamjenske nuklearne i konvencionalne podmornice. Njihov glavni fokus je regionalna kontrola i uskraćivanje pristupa protivniku, osobito u Južnom kineskom moru i oko Tajvana.

Interes neupitan

Ove razlike u mornaricama jasno odražavaju i različite vojne doktrine: američku globalnu prisutnost, kinesku regionalnu dominaciju s rastućim ambicijama i ruski fokus na obranu ključnih pomorskih pravaca i nuklearno odvraćanje.

Međutim, gledamo li samo područje Arktika, razlike su bitno izraženije. Rusija ima najveće iskustvo i infrastrukturu za podmorničke operacije u polarnim uvjetima. To uključuje baze, logistiku i dugogodišnju praksu djelovanja ispod leda. Iako i SAD posjeduje sposobne arktičke podmorničke snage, više se oslanja na globalnu fleksibilnost i tehnološku nadmoć nego na stalnu regionalnu prisutnost.

I dok SAD ostaje globalno najmoćnija vojna sila, s neusporedivom flotom nuklearnih nosača aviona i sposobnošću djelovanja na svim oceanima, a Kina još uvijek djeluje primarno regionalno, Rusija Arktik doživljava kao ključno područje vlastite sigurnosti i strateške prednosti, oslanjajući se prije svega na podmorničke snage i regionalnu kontrolu.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Grenland i sjeverni Atlantik u tom su smislu predstavljaju realnu točku prijepora, a arktička dimenzija vojnih sposobnosti postaje jednako važna kao i klasična globalna projekcija sile. 

POGLEDAJTE VIDEO: Trump gura aneksiju, Europa diže uzbunu: Prvi vojnici se iskrcavaju: