Iako je na Antarktiku vrhunac ljeta, ocean oko istraživačke stanice Rothera ima -1 Celzijus. Kao jedan od najproduktivnijih oceana na planetu - juha mikroskopskih biljnih i životinjskih planktona - uz to je i mutan, piše Tom Clarke za Sky News.

Ronioci s kojima je bio autor teksta čini se da su izuzetno uzbuđeni što će se sami prevrnuti unatrag u dubine.

"Možete vidjeti ove velike morske zvijezde s 40 krakova koje ne vidite nigdje drugdje, one su mi omiljene", rekla je Pati Glaz, morska biologinja iz ronilačkog tima Britanskog antarktičkog istraživanja (BAS).

Za njezinog ronilačkog partnera, morskog biologa BAS-a Matta Bella, "polarni gigantizam" je ono što ga pokreće.

To je fenomen, strpljivo objašnjava, da vrste koje su specifične za hladne polarne oceane narastu mnogo veće od svojih rođaka u toplijim vodama.

Što je voda hladnija, to više kisika može prenijeti i to više životinja možete uzgajati.

"Budući da je hladno, biologija je vrlo drugačija“, rekao je profesor Lloyd Peck, koji vodi istraživanje morske biologije na BAS-u. "Stvari žive dugo", rekao je.

Život životinja na Antarktiku

Na Antarktiku koji se brzo zagrijava, to nije nužno dobra stvar. Životinje ovdje žive dugo, dijelom zato što sporo rastu i razmnožavaju se.

Antarktičkoj morskoj zvijezdi može treba stotina dana za razmnožavanje u usporedbi s nekoliko tjedana za svoje rođake u Velikoj Britaniji. Zagrijte stvari za samo jedan stupanj ili nešto više, i njihove se ličinke izlegu ranije, recimo zimi, kada nema hrane i nema svjetla.

"Stvarno smo zabrinuti da bi mnoge vrste mogle propasti jer se vrijeme njihovih ciklusa mijenja na vrlo štetan način, samo malom količinom topline“, rekao je profesor Peck.

Ključna snaga njihovog istraživanja ronjenja je u tome što već gotovo 30 godina istražuju ista mjesta na morskom dnu.

To je važno ako želite procijeniti pobjednike i gubitnike u ekosustavu koji je već u prosjeku blizu stupnja topliji nego kada su istraživanja ovdje započela. Ali ronjenje na Antarktici nije bez komplikacija.

Uz specijalizirana suha odijela i vrlo debele rukavice, prije nego što ronioci uđu, promatrači na površini provjeravaju ima li divljih životinja.

Morski leopardi, predatori uobičajeni u ovim vodama, preferiraju pingvine. Ali njihove čeljusti su dovoljno snažne da uhvate tuljana ili ronioca slične veličine.

Nakon kobnog susreta 2003. godine, ronjenje se prekida čim se uoče morski leopardi ili znatiželjni kitovi ubojice. Nakon 20 minuta ronjenja, ronioci se vraćaju iznenađujuće topli i veseli. Nose uzorke divljih životinja koje će ponijeti u svoj laboratorijski akvarij.

Za što su zainteresirani istraživači?

Zagrijavanje na Antarktiku istraživačima stvara osjećaj hitnosti. Nisu zainteresirani samo za razumijevanje kako se morski ekosustavi nose s klimatskim promjenama.

Žele koristiti nove tehnike da bi razumjeli biologiju ispod nule. Nešto o čemu znanost na staničnoj i molekularnoj razini praktički ništa ne zna. "Ako uzmete stanice životinja koje žive na toplijim temperaturama i ohladite ih na nulu stupnjeva, one ne funkcioniraju", rekao je profesor Peck.

Biolozi sumnjaju da je u igri mnogo faktora. Ali jedan od posebno zanimljivih je kako se proteini savijaju i lijepe.

Ohladite životinju koja živi u toplim vodama i njezini se proteini lijepe. Problem koji je evolucija očito riješila kako bi omogućila postojanje života u ledenim oceanima.

"Razumijevanje zašto naše životinje nemaju problema sa lijepljenjem proteina rasvijetlit će te mehanizme“, rekao je profesor Peck.

I mogli bi se pokazati vrlo korisnima medicini. Bolesti poput Alzheimerove bolesti i Creutzfeldt-Jakobove bolesti uzrokovane su abnormalnim lijepljenjem proteina u mozgu.

Starenje kod ljudi

Polagan, ali zdrav rast u okruženju s visokim udjelom kisika, mogao bi također rasvijetliti molekularnu osnovu starenja kod ljudi.

Njegov tim upravo je započeo novu suradnju s Centrom za inženjerstvo i biologiju da bi razvili mikroskope sposobne za rad na temperaturama ispod nule kako bi prvi put istražili biologiju ispod nule.

Postoje i drugi razlozi za optimizam. Kitovi, nekada rijedak prizor u Rotheri, svuda su oko nas. U zaljevu ima najmanje 30, moguće 40 grbavih kitova, što je novi rekord.

Populacije se oporavljaju nakon zabrane kitolova prije 40 godina. Povlačenje morskog leda također je omogućilo kitovima da ovdje plivaju prvi put u tisućljećima. Važno je kako oceanski ekosustavi reagiraju na zagrijavanje.

U prošlosti su apsorbirali toliko ugljika iz atmosfere da su pomogli u najavi ledenih doba nakon razdoblja u geološkom vremenu kada je Antarktika bila još toplija nego danas.

Fosilizirane palme na kontinentu govore o toj činjenici koju često ističu oni koji su skeptični prema klimatskim promjenama. No, čini se da se Antarktika zagrijava puno brže nego u prošlim eonima - tempom kojim se njezina spora, hladna biologija teško može mjeriti.

POGLEDAJTE VIDEO: Najveći zagađivači nisu došli na samit o klimatskim promjenama: