Majke u očaju: Mislile da djecu odvode na sigurno, a povratak se pretvorio u pakao

Ravnateljica ukrajinskog dječjeg doma Ljubov Rudijka odvela je nakon ruske invazije maloljetnu djecu u Napulj, misleći da ih vodi na sigurno. Četiri godine kasnije, njihov povratak u Ukrajinu pretvorio se u ozbiljan pravni problem. Naime, talijanski sud spriječio je njihov i povratak još par desetaka ukrajinske djece nazad u Ukrajinu, potvrdile su za CNN ukrajinske vlasti. 

Spor je eskalirao je u travnju, kada je Kijev objavio da je jedno od ukrajinske djece - 15-godišnji dječak Saša - legalno posvojen od strane talijanske obitelji, unatoč tome što njegova majka želi da se vrati u Ukrajinu!

'Odveli su nam djecu'

Evakuacije djece su, tvrdi Kijev, trebale biti privremene, dok se situacija ne stabilizira u pojedinim dijelovima zemlje. Ukrajinsku vladu brine i to što bi djeca, što dulje ostaju u inozemstvu, mogla imati manje želje za povratkom. 

Ukrajinski ombudsman za ljudska prava, Dmitro Lubinets, kaže da Italija odbija surađivati ​​s Kijevom te da sprječava ukrajinske vlasti da provjeravaju dobrobit djece. "Nastavljamo slati službene zahtjeve (a) talijanski predstavnici nam govore da je pravosuđe potpuno neovisno i da ne mogu utjecati na ovu odluku. Ali zahtijevam da interveniraju", kaže Lubinets. "Stav (Italije) zapravo se ne razlikuje od stava ruske strane... odveli su nam djecu i uskraćuju nam pristup njima", dodao je.

Talijanska vlada, pravobranitelj za djecu, Komisija za međunarodno posvojenje i sud koji je donio odluku o posvojenju, odbili su komentirati ovu temu za CNN, pozivajući se na zakone o privatnosti koji se odnose na maloljetnike.

Talijanski zakoni isključuju uplitanje Ukrajine

Ukrajinski dječji dom kojim je Rudijka upravljala nalazio se u Sumiju, gradu na sjeveru Ukrajine koji je gotovo u potpunosti bio okružen ruskim trupama u prvim danima invazije. Prema riječima ravnateljice doma, dobrotvorna organizacija koja je prethodno organizirala odmore za djecu kontaktirala ju je s ponudom da ih evakuira u Italiju. Otputovala je u južnotalijanski grad Napulj ljeti 2022. s 25-ero djece o kojoj je brinula.

"Mislila sam da će biti kao ljetni kamp: djeca bi provela neko vrijeme u Italiji, a zatim se vratila", ispričala je ravnateljica. "Ali onda, nakon otprilike tri tjedna, možda mjesec dana, djeci su počeli dodjeljivati ​​talijanske (zakonske) skrbnike", dodala je. 

Iako je upravo ona bila zakonska skrbnica djece prema ukrajinskom zakonu, talijanske vlasti nisu je priznale kao takvu. Umjesto toga, tretirali su djecu kao maloljetnike bez pratnje, dali im status izbjeglica i dodijelili nove skrbnike.

Ovaj pristup ima uporište u talijanskom zakonodavstvu: Rim je prije deset godina pojačao pravnu zaštitu djece izbjeglica usred europske migrantske krize te, između ostalog, uveo zabranu povratka ili udaljavanja bilo kojeg djeteta iz Italije, osim ako to ne naloži sud u iznimnim okolnostima. To znači da je Ukrajina isključena iz donošenja bilo kakvih odluka o sudbini evakuirane djece.

'Udomitelji tvrde da im je ovdje bolje'

Rosa Emanuela Lo Faro, talijanska odvjetnica koja zastupa neke od ukrajinskih maloljetnika, kaže da su u nekim slučajevima djeca bila potpuno odsječena od svojih života u Ukrajini. "Postojala je zabrana komunikacije s (njihovim) skrbnicima u Ukrajini, ukrajinskim prijateljima, ukrajinskim narodom. Dijete je moglo komunicirati samo sa svojim talijanskim skrbnicima i to je to“, rekla je.

Lo Faro je surađivala s ukrajinskim vlastima i uspjela izboriti da talijanski Vrhovni sud poništi neke od odluka o skrbništvu, ali kaže da je situacija i dalje vrlo komplicirana. U nekim slučajevima udomiteljske obitelji koje žele posvojiti djecu vrše pritisak na vlasti. "(Tvrde) da im je ovdje bolje, da im je ovdje dobro i da ako se vrate u Ukrajinu, umjesto toga (bi) imali rat", rekla je.

'Molimo vas, ostavite ih dok rat ne završi'

Kada je 2022. velika skupina ukrajinske siročadi stigla u Rota d'Imagna, malu općinu u sjevernoj talijanskoj regiji Lombardija, lokalni učitelj Diego Mosca pomogao ih je smjestiti u škole i počeo za njih organizirati aktivnosti vikendom i praznicima. Zatražio je pomoć svoje rođakinje Michele Noris.

"Moj suprug i ja nemamo djece, ali htjeli smo toj djeci pružiti malo odmora kako bi se mogli dobro provesti izvan institucija, pa smo rekli, u redu, možemo IH pokušati ugostiti", kaže Noris. Počeli su, nastavlja, s jednim 11-godišnjim dječakom, a zatim su uzeli njegovu sestru i ostale. "Na kraju smo ugostili otprilike 10 do 12 djece i morali smo smisliti sustav rotacije", kaže.

Program je funkcionirao dobro sve do ljeta 2024., kada je ukrajinsko osoblje, koje je stiglo s djecom, najavilo da se vraća kući. Noris i ostale obitelji uključene u smještaj djece bile su užasnute. Pokrenula je peticiju koja je prikupila više od 18.000 potpisa, a kojom traži da se uzme u obzir najbolji interes djece.

"Ne želimo da djeca zauvijek ostanu ovdje u Italiji. Samo smo rekli: 'Slušajte, ljudi, znamo da je situacija u Ukrajini užasna. Rat još uvijek traje. Samo vas molim da djecu ostavite ovdje dok rat ne završi, a zatim ih vratite.'"

'KAO LJEPILO' /

Zelenski o Putinovim lažima i tajnom sastanku s Abramovičem: 'Blizu je kolapsu'

Dječak od 15 godina u središtu međunarodnog spora

Saša je imao samo 10 godina kada je sud u Ukrajini presudio da će on i njegove dvije sestre biti odvojeni od roditeljske skrbi zbog teške obiteljske situacije, navodi se u sudskim dokumentima. Troje braće i sestara živjelo je u dječjem domu u Sumyju kada je rat počeo i bili su među 25-ero djece koja su otputovala u Italiju s Rudijkom.

Sašini roditelji, prema presudi, nisu izgubili roditeljska prava kada im je sud oduzeo djecu. Rudijka kaže da se očekivalo da će se djeca vratiti roditeljima kada se njihova kućna situacija poboljša, ali invazija je to spriječila. Kada je 2023. postalo jasno da rat neće brzo završiti, ukrajinske vlasti odlučile su djecu vratiti u zemlju. Pronašli su im sigurnije domove u zapadnoj Ukrajini, a Rudijka je tamo pronašla i mjesto za djecu u Ternopilu.

Ukrajinski konzulat u Napulju počeo je podnositi zahtjeve za povratak djece. No, kako je Rudijka ubrzo saznala, sudski postupci vodili su se zasebno za svako dijete, ponekad s vrlo različitim ishodima. "Zato se ispostavilo da su se neka djeca vratila, dok su druga ostala. Do danas još uvijek imamo petero djece u Italiji", kaže Rudijka.

Tako je Sašinim dvjema sestrama dopušten povratak u Ukrajinu, ali u njegovom slučaju sudovi su presudili protiv njegova povratka te u travnju odobrili da ga posvoji talijanska obitelj koja ga je udomljavala od 2022. Dječak, koji ima samo 15 godina, sada je u središtu međunarodnog spora.

Majci spriječen kontakt

Glasnogovornik UNHCR-a, Agencije UN-a za izbjeglice, rekao je za CNN da je njihov službeni stav da se, s obzirom na rat, povratak u Ukrajinu treba dogoditi samo dobrovoljno i samo ako zemlja domaćin utvrdi da je u najboljem interesu djeteta.

Odvjetnica Lo Faro kaže da bi talijanski sudovi za maloljetnike, uz pomoć dječjih psihologa, trebali uzeti u obzir mišljenja djece prilikom donošenja odluka. Ipak, napominje da je to u slučajevima ukrajinske djece posebno komplicirano jer su u Italiju došla vrlo mala i malo se sjećaju svog života u Ukrajini. "Očito je da govore ono što talijanska obitelj želi, jer su zaboravili što su radili u Ukrajini, čak i jezik i običaje, i naravno, preuzeli su sve talijanske navike", kaže.

Nije jasno što Saša želi. Prema Lo Faro, pristao je na posvojenje. Međutim, njegova obitelj kaže da im je rekao da se želi vratiti u Ukrajinu, dok Rudijka za CNN kaže da je njoj rekao da ne zna što želi.

Mosca, učitelj koji je koordinirao program u Rota d'Imagna, kaže da mnoga djeca o kojoj brine izgledaju rastrgano, živeći "s pola srca na jednoj strani, a pola srca na drugoj".

Sašin otac, ukrajinski vojnik koji se bori u ratu, službeno se vodi kao nestao 2025. Njegova majka, Natalija, za CNN je rekla da želi da se Saša vrati u Ukrajinu; ukrajinske vlasti je u tome podržavaju. "Poslala sam mu sve najbolje (za rođendan), ali mu ne dopuštaju da razgovara ni s kim – ni sa mnom, ni sa svojim sestrama, ni s kim“, kaže Sašina majka. Lo Faro sada pokušava spriječiti Sašino posvojenje, a ročište je zakazano za kasnije ovog mjeseca.

'Ovo je strašna situacija'

Prema ukrajinskim vlastima, više od 4800 djece evakuirano je iz ukrajinskih internata i domova u nekoliko europskih zemalja 2022. Neka su bila siročad, dok su druga, poput Saše i njegovih sestara, bila smještena pod državnu skrb. Lubinets, ukrajinski ombudsman, kaže da lokalne vlasti trenutno sprječavaju povratak u Ukrajinu više od 300 djece, a većina njih nalazi se u Italiji, Njemačkoj i Austriji.

Volodimir Ivanjuta, kojeg je ukrajinska vlada imenovala za zastupnika neke od ukrajinske djece u Italiji, kaže da je s vremenom vidio da talijanski sudovi sve češće presuduju protiv povratka djece u Ukrajinu, bez obzira na njihovu situaciju. "Imamo djecu koja žive s obitelji koja čini (sve) kako bi spriječila njihov povratak“, kaže. "Zatim, tu su i djeca o kojima se brinemo, a koja su u dječjim domovima, nemaju konkretne ljude koji su zainteresirani za njih, a ipak toj djeci (talijanski sudovi) još uvijek ne dopuštaju povratak", napominje. 

Među tom djecom su i Ivanova mlađa braća i sestre. Ivan, koji sada ima 20 godina, i njegova četvero braće stavljeni su pod državnu skrb 2017. jer se njihova majka teško brinula o njima. Kada je započeo rat, trojica najmlađih dječaka evakuirana su u dječji dom u Modici na Siciliji, gdje su dvojica - koji su još uvijek maloljetni - ostala, dok treći živi sam u Italiji, kaže Ivan.

"Njihovi životni uvjeti su manje-više normalni; hrane ih, ali općenito im se tamo ne sviđa“, kaže Ivan, koji je trenutno u Njemačkoj i pokušava ponovno okupiti braću. "Pitao sam ih žele li se vratiti u Ukrajinu. Kažu da", govori Ivan kojem je dopušteno  komunicirati sa svojom najmlađom braćom, ali da su mu nadležni odbili zahtjeve za posjet. "Ovo je strašna situacija... Još uvijek ne razumijem razloge", kaže.

Ivan ne želi odustati i kontaktirao je nekoliko neprofitnih organizacija koje mu pomažu u poduzimanju sljedećih koraka. "Talijani odlučuju o sudbini moje obitelji, moje braće i ne dopuštaju mi ​​čak ni da ih vidim“, govori.

Noris kaže da joj još uvijek nedostaju djeca koja su napustila njezin grad na sjeveru Italije te da često brine za njihovu sigurnost. "Odveli smo dvoje od njih na more na tri dana i bili su jako uzbuđeni“, kaže. "Nije im trebalo ništa posebno, nisu im trebale zabave, nije im trebao novac, samo im je trebala - i još uvijek im je potrebna - pažnja, pažnja ljudi koji se brinu o njima. To je jedino što im je trebalo", zaključuje ona.