Ruska vojska rano u četvrtak izvela je raketne udare na niz ukrajinskih regija. Napadnuti su, između ostalog, glavni grad Kijev, Lavov na zapadu zemlje, crnomorska luka Odesa i drugi najveći grad u Ukrajini, Harkiv. Rusi su gađali kritičnu infrastrukturu, prekinuvši struju u nekoliko područja.
Rusko ministarstvo obrane ustvrdilo je da je masivni napad 'odmazda' za navodni teroristički napad na rusku regiju Brjansk, koja graniči s Ukrajinom. Međutim, moguće je kako je to tek povod iza kojeg se krije pravi cilj - početak dugo najavljivane velike ruske proljetne ofenzive. Što se krije iza najnovijeg ruskog napada i ciljeva koje su Rusi odabrali, za Net.hr komentirao je vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović.
Branimir Vidmarović u studiju Net.hr-a
Taktika ubrzavanja kraja
Vidmarović kaže da za sada sve izgleda kao nastavak taktike raketiranja koju je Rusija počela primjenjivati nakon ljeta. "Dakle, čuvanje snaga bez prodora na terenu i teritorijalnih dobitaka, gađanje kritičnih vojnih i energetskih objekata", kaže. "Ne bih rekao da su ovo nagovještaji nove protuofenzive, iako može biti, jer se prije ofenzive obično raščišćavaju objekti koji mogu biti prijetnja ili pomoći protivniku. Ako idemo tom logikom, ako je Rusija uništila ono što je željela uništiti, to može otvoriti prostor za pokušaj proboja", pojašnjava Vidmarović.
Cilj udara je, nastavlja naš sugovornik, ubrzati krah Ukrajine. "To je taktika kojom se želi što prije moguće onemogućiti normalno funkcioniranje zemlje, građana, vlasti i vojske. Poremetiti život, učiniti ga teškim, nemogućim, skupim", nabraja Vidmarović napominjući kako u pozadini svega može biti i taktika prisiljavanja na pregovore, ali svakako taktika pospješivanja ubrzavanja kraja.
"Rusi računaju na to da će ipak učiniti Ukrajinu toliko disfunkcionalnom da se ne može nastaviti braniti", zaključuje.
Snažne poruke iza udara na Bahmut i Kijev
Bahmut, za koji i ukrajinske i ruske snage plaćaju visoku cijenu u ljudstvu i streljivu, pod opsadom je već sedam mjeseci, a najžešće bitke vode se upravo posljednjih tjedana. Grad za koji su obje zaraćene strane potvrdile da nema veliku stratešku važnost postao je tako 'stroj za mljevenje mesa' iz potpuno drugih razloga.
"On je transparentno čvorište, ali nema ničeg drugog. To je jednostavno uporište, baza koju treba zauzeti da se otvori prostor za dalje. Ali, daleko važnija je po meni moralna komponenta. Za Ruse, da se zauzme nešto i da se ide dalje. Za Ukrajince, simbolično, ako obrane grad, poslat će signal pučanstvu i svijetu", kaže Vidmarović.
A takva poruka, dodaje, krije se i iza napada na Kijev, koji su Rusi povremeno gađali i ranije, ali ovoga puta razlog je bitno drugačije prirode.
"Na stranu što i tamo ima kritičnih objekata, ovo je prije svega poruka ukrajinskoj vladi, Zelenskom i ima za cilj zastrašivanje stanovništva. Ne čudi me što je Putin to odlučio napraviti - Kijev svako malo posjećuju vrlo visoki dužnosnici, čak i američki predsjednik - ruska vojska odlučila je pokazati zube i poručiti Ukrajincima i stranim predsjednicima da nebo nad Kijevom nije sigurno", smatra Vidmarović.
Scenariji daljnje eskalacije
Iako je ruska invazija na Ukrajinu u veljači prošle godine odmah okarakterizirana kao brutalna agresija, prave ratne strahote nastupile su tek kasnije i postupnom eskalacijom s ruske strane. Nakon čudne i neuspješne kampanje pokušaja zastrašivanja ukrajinske vlade ulaskom ruskih tenkova u Kijev, invazija je prešla u drugu fazu - ratovanje na istočnoj i južnoj liniji.
"Kriza se produbila kada su propali pregovori u Ankari pod posredništvom turskog predsjednika Erdogana, a nakon toga ključan moment dogodio se kada je Ukrajini isporučen višecjevni raketni sustav HIMARS. Rusi su na to odgovorili zamjenom generala, promjenom taktike i uključili su raketne napade", kaže vanjskopolitički analitičar.
Upozorava da potencijal eskalacije još nije završen. "Svašta se može dogoditi kada Ukrajina dobije američke tenkove ili ako dobije zrakoplove. Eskalacija može biti gađanje vojnih konvoja i željeznica na samom rubu granice između Ukrajine i Poljske. Može biti i slučajno gađanje NATO-ovog teritorija. Može nastati i zbog regije Kalinjingrada, ako se uspostavi blokada. Provokacija može biti i Moldavija", nabraja Vidmarović. "To su situacije koje nažalost imaju potencijal postati vrlo opasne i ne postoji situacija koja bi sugerirala mir", upozorava.
Problem eskalacije dodatno kompliciraju ogromne žrtve. Iako Ukrajina i Rusija, iz potpuno jasnih razloga, vjerojatno ne iznose transparentne podatke o svojim vojnim gubitcima, očito je da su oni veliki i da to dodatno komplicira situaciju na bojišnici. Međutim, dok Rusija ima veći manevarski prostor kada je u pitanju mogući novi val mobilizacije, s ukrajinske strane situacija je daleko teža.
Oslanjanje na plaćeničke skupine?
"Zapovjednici na terenu vjerojatno naginju prema tome da ukrajinske vojnike štede, da ukrajinska vojska bude profesionalnija od ruske vojske i da ulazi u konflikte na principijelno drugačiji način: hladno i proračunato, pragmatično i štedljivo, za razliku od Rusa koji jurišaju", kaže Vidmarović pojašnjavajući da je takva taktika vjerojatno pripremljena i radi očekivanja skupe tehnike sa Zapada. "Ukrajinci žele štedjeti ljudstvo. Teško da se tako može doći do velikih ofenzivnih napredaka, ali barem možeš očuvati poziciju", dodaje.
Međutim, što ako Ukrajini ponestane vojnika? U slučaju da doista bude kritično, morat će početi pristizati strani borci, možda ne samo plaćenici, nego pravi vojnici drugih zemalja, promišlja Vidmarović.
"U nekom fantazija scenariju, postoji jako puno različitih taktika zavaravanja. Primjerice, ulazak brigade iz neke europske zemlje, ali ne pod kriljem NATO-a, već možda pod krinkom ukrajinske uniforme. Ili oslanjanje na privatni vojni sektor, plaćeničke skupine i strane strukture", kaže politički analitičar, ali ipak zaključuje kako će glavna taktika vjerojatnije ostati povećanje profesionalizma ukrajinske vojske - očuvanje ljudskih života i tehnike.
