Što se krije iza plana 'gradnje' najmoćnije vojske? Gjenero: 'Europa ima golemi problem'
Politički analitičar upozorava da je Putinov novac duboko ukorijenjen u europsku desnicu, a da Hrvatska po tom pitanju ima sreću - barem zasad
Njemački kancelar Friedrich Merz potiho je još u svibnju najavio svoju namjeru da Bundeswehr pretvori u “najjaču konvencionalnu vojsku u Europi” te 377 milijardi eura usmjeri u kupnju naoružanja za kopno, zrak, more, kao i u razvoj borbene spremnosti u svemiru i kibernetičkom prostoru.
Njemačka, kao industrijski i gospodarski div, od 1945. njeguje pacifizam zbog teške prošlosti, a Merzov potez zato izgleda kao signal da desetljeća politike vojne suzdržanosti polako blijede.
Ovoliki vojni proračun i ideja o stvaranju najjače europske sile u skladu su s njegovim izjavama nakon izbora u Njemačkoj, kada je poručio da Europa više ne može računati na Sjedinjene Američke Države. Time je očito aludirao na sigurnosni "kišobran" NATO-a pod američkim vodstvom, zbog kojeg je Njemačka desetljećima zadržavala "ručnu" u vlastitom naoružavanju oslanjajući se na prekoatlantskog saveznika koji bi braniti ako bude potrebno.
'Počelo se nešto ozbiljno događati'
No Trumpove otvorene poruke da EU treba sama početi brinuti o svojoj sigurnosti i povećati vojne proračune, u Njemačkoj je primljena čini se kao vrlo jasna poruka.
Svjedočimo moguće o početku novog poglavlja – povijesnom zaokretu prema osnaživanju Bundeswehra koji bi mogao postati vojni div.
Što to znači, pitali smo političkog analitičara Davora Gjenera, koji potvrđuje: "Čini se da se počelo nešto ozbiljno događati."
Putinov utjecaj i rast krajnje desnice: 'Sve je očitije i gore'
Objašnjava: "Europa ima golemi problem jer je premrežena neliberalnim, populističkim i radikalnim strankama koje su pod snažnim Putinovim utjecajem. Tragovi novca i političkog upliva vide se u njemačkom AfD-u, kod Le Pen u Francuskoj i austrijske Slobodarske stranke. To bitno otežava reakciju Europske unije, posebno u uvjetima rasta AfD-a nasuprot demokratskim strankama u Njemačkoj. To je poluga koju Putin vješto koristi protiv Europe i, bojim se, s vremenom će to postajati sve očitije i gore."
Dodaje kako su se mnogi bojali da će se Putinu dodatno otvoriti prostor za utjecaj u Europi nakon smjene u američkoj administraciji, odnosno nakon predsjedničkih izbora.
"Međutim, pokazalo se nešto što je Trump pokazivao već u prvom mandatu – da on vrlo dobro razumije neke pragmatične stvari u politici. Sustavno je suzbijao ekonomski utjecaj Rusije na Europu, prije svega na Njemačku. Njemu je (za razliku od mnogih europskih političara, pa i od kancelarke Angele Merkel) bilo jasno da je Sjeverni tok 2 geopolitički projekt kojim se priprema invazija na Ukrajinu. Zato je u svom mandatu uveo ozbiljne sankcije tvrtkama koje su sudjelovale u njegovoj izgradnji."
Podsjetimo, riječ je o plinovodu koji je trebao izravno povezivati Rusiju i Njemačku preko Baltičkog mora. Zaobilazeći tradicionalne tranzitne zemlje poput Ukrajine, Poljske i baltičkih država. Cilj mu je bio udvostručiti kapacitet postojećeg plinovoda Sjeverni tok 1, koji je već prenosio ruski prirodni plin do Europe.
Sjeverni tok 2: 'Geopolitički projekt koji je pripremio invaziju'
Gjenero ističe da je ruska invazija na Ukrajinu počela gotovo istovremeno s dovršetkom Sjevernog toka 2, jer je Putin vjerovao da će nastaviti izvoz plina i stjecati prihode čak i nakon početka agresije.
"Putin je računao da će sa Sjevernim tokom 2 i Turskim tokom (plinovod koji povezuje Rusiju i Tursku preko Crnog mora op.a) nadomjestiti transport plina kroz Ukrajinu. Međutim, Europa je reagirala i počela se odvajati od ruskog plina. Do početka ove godine još je samo mali dio tranzita kroz Ukrajinu funkcionirao. Ugovori istekli i sada toga više nema, od Sjevernog toka 1 i 2 sad imamo samo gvozdurina na dnu mora", navodi Gjenero.
Trump, Biden i energetski rat Europe i Rusije
Dodaje da je, za razliku od Trumpove administracije, politika Joea Bidena bila mekša prema Sjevernom toku 2, što je Putinu olakšalo planove.
"Cijela se priča u Europi vodi oko energetike. Europa je dobro reagirala razvojem zajedničkog mehanizma nabave energenata. Kao i u COVID krizi - pokazalo se da EU može ponuditi više nego što bi građani imali da Unija ne postoji", ističe i ocjenjuje da je Trumpovo novo zaoštravanje prema Putinu logično:
"Ako uspije barem smanjiti prodaju ruskih energenata Indiji i Kini, bit ćemo korak bliže zaustavljanju ruske agresije."
O stanju u Rusiji kaže da mnoge nepoznanice ostaju: "Putinov cilj je pretvaranje Ukrajine u vazalnu državu – važnije mu je onemogućiti njezinu samostalnost i presjeći veze s EU-om i NATO-om nego samo fizički osvojiti teritorij. Ako uspije u tome, EU i NATO bile bi ozbiljno ugrožene. Ako se, pak, Putin zaustavi u Ukrajini, to bi moglo dovesti do ekonomskog i političkog kolapsa Rusije i odgoditi prijetnju agresije na europske zemlje. No Europa se mora ozbiljnije pripremati nego do sada."
Lažne vijesti, plin i Balkan – Putinova tiha ofenziva
Govoreći o Balkanu i energetici, Gjenero upozorava da i tri godine nakon otvorene invazije Rusija još uvijek uspijeva nadigrati EU plasiranjem lažnih vijesti na Balkanu.
"Nedavno je lansirana dezinformacija da EU od Nove godine zaustavlja tranzit ruskog plina kroz zemlje članice, što je apsolutna laž koju je plasirao Russia Today – i to baš u trenutku kad Rusija blokira Srbiju i onemogućuje joj potpisivanje novog plinskog ugovora. Time se u Srbiji stvorila klima da EU, a ne Rusija, ugrožava njezin suverenitet", navodi naš sugovornik.
Na pitanje priprema li se Europa za scenarij velikog rata, Gjenero odgovara: "To nije scenarij rata, nego osiguravanja vlastite autonomije. Europa je predugo računala na to da će je SAD beskonačno braniti. Ono što je Trump započeo – pritisak na članice NATO-a da povećaju vojne budžete – danas je samorazumljivo."
Ističe da je Španjolska jedina zemlja koja donekle odudara od zajedničke politike jer se osjeća sigurno i zaštićeno.
“Svi ostali, na neki način, sudjeluju u onome što Merz radi. Naravno, nije svejedno čini li to Njemačka kao industrijski div ili male zemlje poput Hrvatske i Slovenije. Ipak, to su veliki pomaci."
'Ozbiljan problem u Njemačkoj, Hrvatska ima sreću'
Na kraju, osvrćući se na pitanje povezanosti Putinova novca i europskih krajnjih desnica, Gjenero kaže: "To je ozbiljan problem, i to ne samo u Njemačkoj. Hrvatska tu ima sreću – kod nas nema ozbiljno organizirane stranke koja otvoreno simpatizira Rusiju. Ljudi skloni populističkim opcijama ipak imaju distancu i skepsu prema Moskvi, što je naša velika prednost. No, koliko će to trajati – tek ćemo vidjeti. Češka, Slovačka i Mađarska su također bile skeptične, pa danas u vlasti imaju stranke s posebnim odnosima prema Putinu. Orban, doduše, nije rusofil – on je pragmatik koji iz odnosa s Rusijom izvlači korist za vlastitu politiku, ali istodobno koristi i zapadne benefite."
POGLEDAJTE VIDEO Najnovija objava MORH-a sve iznenadila: Što sve čeka ročnike u vojnoj obuci?