Rusko bombardiranje željezničke postaje u Ukrajini gdje su se mnogi okupili radi evakuacije, ubojstvo bezbrojnih civila u Buči i drugim područjima. Dok se dokazi ruskih zločina nad Ukrajinom sve više povećavaju, rastu i pozivi da se počinitelji privedu pravdi — uključujući američkog predsjednika Joea Bidena, koji je nedavno rekao da Vladimiru Putinu treba suditi za ratne zločine.
Iako je moguće suditi za ratne zločine na nacionalnim sudovima, istražitelji Međunarodnog kaznenog suda (ICC) već rade u Ukrajini na prikupljanju i provjeravanju dokaza, a brojne su nacije već proslijedile slučaj svjetskom sudu, signalizirajući snažan poticaj da se takvi zločini izvedu pred sud, piše Vox.
Ali to nije tako jednostavno kao podnošenje tužbe na sudu; postoje praktična i politička ograničenja onoga što ICC može učiniti u bilo kojem slučaju zločina koje istražuje i procesuira. Među tim izazovima, u ovom slučaju, je činjenica da ni Rusija ni Ukrajina nisu stranke Međunarodnog kaznenog suda, iako Ukrajina priznaje nadležnost suda, tako da sud može procesuirati one koji su odgovorni za zločine počinjene u Ukrajini.
Krajnje sredstvo
Sam ICC ima sjedište u Haagu, ali ima 123 zemlje članice diljem svijeta. Nadležnost suda je suditi za teške zločine kao što su ratni zločini, genocid, zločini protiv čovječnosti i agresija, ali nema namjeru zamijeniti nacionalne sudove, objasnila je Kelebogile Zvobgo, docentica na College of William & Marija. "To je krajnje sredstvo", rekla je za Vox. "Sud je nadležan samo na mjestima koja ne žele ili ne mogu istražiti ili procesuirati svoje slučajeve."
S obzirom na činjenicu da ruska vlada poriče da je uopće vodila rat u Ukrajini, a još manje da je tamo počinila zločine, ICC bi mogao biti odgovarajući mehanizam za pozivanje dužnosnika Kremlja na odgovornost. Ali ICC nije jedini put kojim se može tražiti pravda za počinjene zločine, i daleko je od toga da jamči da će se suditi Putinu ili bilo kojem od njegovih suradnika na visokoj razini.
Iako ideja o stalnom međunarodnom kaznenom sudu datira još iz 1870. godine, ICC nije osnovan sve do 1998. Rimski statut, proizvod UN-ove konferencije u Rimu na kojoj se sastalo 160 različitih vlada kako bi razmotrili međunarodni kazneni sud, učvrstio je ICC kao prvi stalni međunarodni sud. Stupio je na snagu 2002. godine, nakon što je 60 zemalja ratificiralo Rimski statut. ICC ima stalno, profesionalno i nepristrano osoblje i djeluje u koordinaciji s Ujedinjenim narodima, iako je neovisno tijelo.
Prošli mehanizmi suđenja
Prije uspostave suda postojali su mehanizmi za suđenje zločinima od međunarodnog značaja, najpoznatiji su tokijski i nirnberški sud nakon Drugog svjetskog rata. Oni su vođeni prije Ženevske konvencije i bila su prva poznata međunarodna suđenja za zločine vođene tijekom sukoba. Ali ta suđenja nisu bila imuna na kritike, uključujući njihovu svrsishodnost, kao i zabrinutost zbog osjećaja pristranosti ili "pravde pobjednika", kako je rekla Zvobgo.
Kasniji sudovi, kao što su Međunarodni kazneni sud Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju koji je procesuirao etničko čišćenje Albanaca na Kosovu pod bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem; Specijalni sud za Sierra Leone, koji je procesuirao odgovorne za brutalni građanski rat te nacije; i Izvanredna vijeća na sudovima Kambodže, koja su procesuirala zločine Crvenih Kmera, djelovali su u suradnji ili pod pokroviteljstvom UN-a.
Pojedine zemlje također mogu suditi pojedincima za zločine koji potpadaju pod univerzalnu nadležnost, kao što su najteži zločini. Nedavno su njemački sudovi uspjeli osigurati osude za dvojicu sirijskih vojnih dužnosnika za zločine počinjene nad Sirijcima u Siriji — zločine koji tehnički uopće nisu uključivali Njemačku, ali budući da su bili tako eklatantni i uvreda međunarodnom poretku, potpali su pod univerzalnu jurisdikciju.
Kome ICC može suditi?
Za razliku od drugih međunarodnih sudova, poput Europskog suda za ljudska prava, ICC može suditi samo pojedincima, a ne nacionalnim državama. To teoretski uključuje aktualne šefove država, iako se to nikada nije dogodilo u 20-godišnjoj povijesti suda, a malo je vjerojatno da će se dogoditi u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu. Sud nema mehanizam provedbe, pa iako može izdavati naloge za uhićenje, oslanja se na nacionalna tijela za izvršenje tih naloga. "Postoji mnogo bjegunaca ICC-a", rekla je Zvobgo, uključujući bivšeg sudanskog diktatora Omara al-Bashira, koji je 2015. izbjegao uhićenje u Južnoj Africi, potpisnici Rimskog statuta. Sve u svemu, optuženici u 11 predmeta ICC-a i dalje su na slobodi.
Sud je, međutim, imao 30 slučajeva, s 10 osuđujućih i četiri oslobađajuće presude. To se možda ne čini puno, ali značajno je s obzirom na to koliko je teško izgraditi vrste slučajeva koje ICC procesuira i sposobnost mnogih optuženici da izbjegnu privođenje i suđenje. To je također znak da zemlje slijede svoje odgovornosti, prema Rimskom statutu, i provode vlastite istrage i kazneni progon za teške zločine, rekla je Zvobgo za Vox. Navela je primjer Kolumbije u kojoj je ICC zatvorio preliminarnu istragu o teškim zločinima od međunarodnog značaja - uključujući tisuće navodnih ubojstava bez suđenja koja su se dogodila tijekom pet desetljeća oružanog sukoba - nakon što je utvrdio da bi kolumbijska vlada mogla provesti vlastitu istragu i suđenje.
Sudski progon Putina mogao bi biti nemoguć
ICC ne sudi optuženicima u odsutnosti ili ako nisu prisutni na sudu. A budući da sud nema mehanizam poput policije za provedbu svojih naloga za uhićenje, Putin bi mogao izbjeći privođenje sve dok je u Rusiji ili u drugim prijateljskim zemljama te na vlasti.
"Zapravo ne vidim mehanizam za pozivanje Putina na kaznenu odgovornost", rekla je Zvobgo za Vox. "Ne mislim da je moguće da će SAD i saveznici uhvatiti Putina", rekla je, napominjući da bi to moglo postaviti katastrofalan presedan i omogućiti Rusiji ili bilo kojoj drugoj zemlji da upotrijebi međunarodnu pravdu za osvetu protiv svojih protivnika.
Osim toga, presedan je suditi aktualnim šefovima država. To se jedino dogodilo u slučaju suđenja Miloševiću koji je optužen za zločine na Kosovu 1999. u posebnom sudu koji je sazvao UN. Doduše, ICC i drugi međunarodni sudovi podigli su optužnice protiv bivših šefova država, poput bivšeg predsjednika Liberije Charlesa Taylora i bivšeg predsjednika Čada Hissènea Habréa.
Veliko licemjerje
Još jedan čimbenik komplicira stvar, a to je da jedna od najglasnijih nacija koja predlaže suđenje Putinu u Haagu - Sjedinjene Američke Države - nije i sama strana u ICC-u. Američka vlada glasala je protiv ICC-a tijekom Rimske konferencije 1998.; bivši predsjednik Bill Clinton potpisao je Rimski statut 2000., ali ga nikada nije podnio Kongresu na ratifikaciju. Bivši predsjednik George W. Bush 2002. godine obavijestio je tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana da SAD neće ratificirati Rimski statut i da se ne moraju pridržavati nijedne njegove odredbe.
"To zaista pokazuje puno licemjerja", i potiče percepciju "pravde za tebe, ali ne za mene", istaknula je Zvobgo. Godine 2020. SAD je bio pod istragom ICC-a za ratne zločine u Afganistanu, što je potaknulo bivšeg predsjednika Donalda Trumpa da uvede sankcije protiv tadašnjeg tužitelja ICC-a Fatoua Bensoude iz Gambije i višeg dužnosnika tužiteljstva Phakisa Mochochokoa, diplomata iz Lesota.
Čak i kad bi bilo moguće dovesti Putina u Haag, ICC mu ne bi mogao suditi za jedan od najkritičnijih zločina - agresiju - za koji je on očigledno odgovoran. To je zato što ICC može suditi samo za zločine agresije, definirane kao "planiranje, priprema, pokretanje ili izvršenje, od strane osobe u poziciji da učinkovito vrši kontrolu nad ili da usmjerava političku ili vojnu akciju države, čina agresije koji predstavlja očito kršenje Povelje Ujedinjenih narod"”, prema Rimskom statutu, ako su dotične zemlje potpisnice.
Ni Rusija ni Ukrajina nisu potpisnice. Povezivanje Putina s drugim prijavljenim ratnim zločinima u Ukrajini, poput neselektivnog ubijanja neboraca, gađanja civilnih objekata kao što su željezničke postaje i bolnice, te seksualnog nasilja, masivan je poduhvat i zahtijeva dokumentirane dokaze – poput konkretnih naredbi ili svjedočenja insajdera, koji su pomno čuvani — koji povezuju djelovanje vojnika na terenu s dužnosnicima u Kremlju. "Ta stvar jednostavno traje dugo", rekla je Zvobgo za Vox, "i ne mora nužno završiti osuđujućom presudom."
Situaciju s ratom u Ukrajini možete pratiti iz minute u minutu OVDJE.
