Iz dana u dan pristižu vijesti o zločinima nad civilima u Ukrajini. Zločini iz Buče i Kramatorska zazivaju zgražanje javnosti i pozivaju da se ruski predsjednik Vladimir Putin i drugi odgovorni privedu pred sud.
No postavlja se pitanje koliko je vjerojatno da se to dogodi? Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij koristio je oštre riječi kada se ovaj tjedan obratio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Podsjetio je da je UN osnovan 1945. kako bi jamčio mir nakon užasa Drugog svjetskog rata, piše BBC.
Navodeći optužbe za ratne zločine ruskih vojnika u Ukrajini pozvao je Vijeće da naredi istragu ratnih zločina.
"Mislite li da je vrijeme međunarodnog prava prošlo? Ako je vaš odgovor ne, morate odmah djelovati", rekao je Zelenskij.
84 milijuna prisilno raseljenih
Prijetnja miru u Europi sada je veća nego u bilo koje vrijeme od kraja Hladnog rata 1989. godine. Povelja UN-a iz 1945. je obećala da će "spasiti sljedeće generacije od pošasti rata koji, dvaput u našim životima, donio je neizrecivu tugu čovječanstvu i potvrdio vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe..."
Ipak i dalje živimo u dobu u kojem su milijuni raseljeni zbog rata. Primjerice, posljednjih godina u Demokratskoj Republici Kongo, Mijanmaru i Jemenu civilne žrtve opisivale su okrutne vojne kampanje. Prema najnovijim statistikama UN-a, prikupljenim prije ruske invazije na Ukrajinu, 84 milijuna ljudi prisilno je raseljeno diljem svijeta. Brojke pokazuju kako međunarodni poredak s UN-om nije u stanju spriječiti ubojstvo i zlostavljanje civila u mnogim regijama svijeta.
Da bismo razumjeli kako smo došli do ove točke, potrebno je malo se vratiti na jedan od najstrašnijih zločina našeg modernog doba, u 1990-te.
Tih se godina u Ruandi dogodio genocid, zločini protiv čovječnosti i masovna silovanja kao oružje rata. U kasno proljeće 1994. mala srednjoafrička državu postala je ogromno groblje na otvorenom. Mrtvi su tekli niz rijeke. Ležali su nagomilani u crkvama. Procjenjuje se da je u razmaku od 100 dana do 800.000 ljudi ubijeno u genocidu u Ruandi. To je također izazvalo jednu od najgorih izbjegličkih kriza u povijesti.
Ruanda se dogodila jer je elita puna mržnje odlučila da je rješenje za probleme zemlje istrijebiti etničku manjinu Tutsi.
UN se povukao
Dva tjedna nakon genocida, s desecima tisuća već pobijenih, Vijeće sigurnosti UN-a izglasalo je smanjenje mirovnih snaga s preko 2000 članova na 270. To se dogodilo nakon što je 10 belgijskih mirovnjaka napala i ubila ruandska vojska. Velike sile prepustile su Ruandu njezinoj sudbini.
Za razliku od sadašnje Ukrajine, Ruanda je bila zemlja s malo geo-političkog značaja. SAD i druge sile u Vijeću sigurnosti odbile su sve dok nije bilo prekasno.
Nama još poznatiji zločin dogodio se u srpnju 1995., godinu dana nakon završetka genocida u Ruandi, kada su snage bosanskih Srba pod generalom Ratkom Mladićem ubile su 8.000 muškaraca i dječaka kada su zauzeli Srebrenicu. To se dogodilo pod očima nizozemskih mirovnih snaga UN-a.
Dva genocida iz 1990-ih, u Ruandi i Bosni i Hercegovini pokazala su što se dogodilo kada je Vijeće sigurnosti bilo izazvano da ispuni riječi povelje UN-a. Obećanje iz 1945. bilo je osujećeno nedostatkom političke volje i podjela.
Boje li se ratni vođe suda?
Ali te strašne godine 1990-ih imat će dubok učinak na međunarodno pravo. Ako je došlo do propusta da se spriječi genocid, mogao bi se barem kazniti. Osnovani su sudovi za suđenje optuženima iz Ruande i bivše Jugoslavije. Postojali su i sudovi za suđenje optuženima za odgovornost za masovna ubojstva u Kambodži i Sijera Leoneu.
Postojale su vojne operacije UN-a za zaustavljanje ubijanja civila u Sierra Leoneu, a snage NATO-a intervenirale su kako bi okončale protjerivanje Albanaca na Kosovu. No, potonji je izazvao zlokobnu konfrontaciju s Rusijom, odnosno njezinom saveznicom Srbijom.
Svijet je krenuo u osnivanje stalnog suda za suđenje u slučajevima genocida i zločina protiv čovječnosti. Međunarodni kazneni sud (ICC) osnovan je 1998. kako bi sudio u najtežim slučajevima kršenja ljudskih prava. Nije dio UN-a, već su ga stvorile članice UN-a i blisko surađuje s organizacijom.
Godine 2009. godine, u ključnom trenutku, predsjednik Sudana Omar al-Bashir postao je prvi sjedeći šef države kojeg je ICC optužio za genocid, za ubijanje civila u Darfuru. Baš kao i na kraju Drugog svjetskog rata, ideja je bila da kazneni progoni ne samo da bi mogli osigurati odgovornost, već bi buduće ratne vođe natjerali da dvaput razmisle prije nego što zlouporabe prava civila.
Veliki bez odgovornosti
No, od prvog dana postojao je problem, koji baca sjenu na trenutnu raspravu o ratnim zločinima u Ukrajini. Ni SAD, ni Kina, ni Rusija nisu ratificirale Rimski statut, odnosno ugovor kojim je uspostavljen sud. To znači da tri najveće vojne sile nisu pod jurisdikcijom ICC-a.
Jedini način na koji bi to mogli biti je ako Vijeće sigurnosti glasa za njihovo upućivanje. Ali kako svaka nacija ima pravo veta, to se nikada neće dogoditi. To znači da bi ICC bio nemoćan da želi optužiti Putina i njegove visoke generale za zločin vođenja agresivnog rata protiv Ukrajine. Agresiju je Nürnberški sud nakon Drugoga svjetskog rata opisao kao "vrhovni međunarodni zločin koji se od ostalih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži akumulirano zlo cjeline".
Vrijedi se prisjetiti što se dogodilo kada je sud pokušao istražiti navodne ratne zločine svih strana u Afganistanu. Trumpova administracija otišla je tako daleko da je uvela sankcije glavnom tužitelju ICC-a kako bi naznačila svoje protivljenje bilo kakvoj sudskoj potjeri za američkim snagama.
I u kineskoj autonomnoj regiji Xinjiang pokušaj istrage kineskih dužnosnika za navodni genocid nad Ujgurima nije uspio jer Kina nije bila članica ICC-a.
'Iskrivljena pravda'
Odvjetnik za ratne zločine, prof. Philippe Sands, vjeruje da stav supersila stvara "iskrivljenu pravdu" gdje su jedini kazneni progoni oni koji uključuju manje moćne nacije.
"Jedno pravilo za slabe, a jedno pravilo za jake u konačnici nije održiv pravni poredak ili čak zapravo pravni poredak", rekao je Sands.
No pravni okvir nije jedino pitanje nad aktualnom raspravom o ruskoj invaziji Ukrajine. Čak i neki pristaše progona predsjednika Putina priznaju optužbu za dvostruke standarde protiv SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.
Profesor Sands ističe da je invazija na Irak 2003. od strane koalicije predvođene SAD-om polarizirala svjetsko mišljenje. Tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan kasnije će invaziju nazvati ilegalnom. "Žnjete ono što posijete, a ono što posijete uključuje vaše vlastite dvostruke standarde", kaže Sands.
No, predsjednik Putin je upotrijebio primjer Iraka kao retorički štap da pobijedi SAD i UK kada je objavio svoju odluku da napadne Ukrajinu, izjavivši da postoji "posebno mjesto" za invaziju na Irak koja je izvedena "bez ikakvog pravnog razloga".
Svijet bez mira
U stvarnosti, nikada nije postojalo zlatno doba poslijeratnog mira vođenog međunarodnom diplomacijom. Velike sile nisu vodile apokaliptični nuklearni rat, ali milijuni su poginuli u velikim i malim ratovima u Koreji, Alžiru, Kongu, Kambodži, Vijetnamu, Alžiru, Indoneziji, Angoli, Etiopiji, Afganistanu, Iraku, Siriji, Libiji i mnogim drugim ratištima .
Neki od tih ratova bili su, barem djelomično, zamjenski sukobi između supersila. Više od 4000 mirovnih snaga UN-a izgubilo je život u različitim zonama sukoba pokušavajući zaštititi civile i djelovati kao tampon između zaraćenih strana.
Umjesto da bude mjesto gdje velike sile dosljedno rade na miru, Vijeće sigurnosti je prečesto postalo forum rivalstva supersila. Ukrajina je samo posljednji primjer.
Sve o ratu u Ukrajini iz minute u minutu pratite OVDJE.
