To rujansko jutro Genelle Guzman-McMillan tek je stigla na posao u sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra (WTC) na Manhattanu. Razgovarala je s kolegom uz pecivo kad se zrakoplov American Airlinesa zabio u jedan od Blizanaca i u svega nekoliko trenutaka nepovratno promijenio njezin, i život milijuna Amerikanaca.
Danas 53-godišnjakinja, Genelle je posljednja preživjela osoba izvučena iz ruševina nakon terorističkog napada 9. rujna 2001. godine na Blizance u New Yorku. Dugih 27 sati provela je u tami pod ruševinama moleći se za drugu šansu u životu. Za razliku od gotovo 3000 drugih Amerikanaca koji su poginuli u najvećem terorističkom napadu na američkom tlu do danas, Genelle je čudom preživjela jedan od najmračnijih dana u povijesti SAD-a.
Dvije godine prije toga, iz rodnog Trinidada i Tobaga preselila se u New York želeći ostvariti američki san. Voljela je tulumariti, družiti se i izlaziti u barove. Nadala se da će zablistati pod svjetlima reflektora i postati glumica ili model. Međutim, život je htio da se kao uredska službenica tog kobnog dana nađe na 64. katu Svjetskog trgovačkog centra.
Vremenska prognoza za New York tog utorka bila je savršena. Na zaprepaštenost milijuna koji su užas pratili na televizijskim ekranima diljem svijeta, na današnji je dan 2001. godine skupina od 19 terorista povezanih s islamskom ekstremističkom skupinom Al Qaeda otela četiri putnička aviona, pretvorila ih u projektile i u samoubilačkim napadima ubila 2977 ljudi u New Yorku, Pentagonu i polju u Shanksvilleu.
Na 64. katu sjevernog tornja osjetila prvi udarac
Nedugo nakon što je uzbuđena stigla na posao 11. rujna, točno u 8 sati i 46 minuta Genelle je osjetila da se cijeli neboder zatresao. Pogledala je u kolegicu koja je povikala: "Što je to, dovraga, bilo?".
Tek će kasnije saznati da se avion American Airlinesa na letu 11 iz Bostona za Los Angeles zabio u sjeverno pročelje njujorških "Blizanaca", 29 katova iznad mjesta na kojem su stajale. Isprva misleći da je riječ o potresu, Genelle je požurila do prozora i pogledala na ulicu gdje se širio gusti oblak dima.
Za manje od 20 minuta, zgrada se opet žestoko zatresla. Razlog je bio avion na letu 175 United Airlinesa koji se zabio u susjedni južni toranj.
Opravdano zabrinuta, nazvala je rođakinju da joj ispriča kako se nešto neobično dogodilo na poslu, iako još nije bila sigurna o čemu je riječ. Ona je u tim trenucima gledala vijesti. Iako je znala da Genelle radi na Manhattanu, nije imala pojma da radi u Svjetskom trgovačkom centru.
"Shvatila sam da ju je nešto omelo na televiziji i da nije slušala što sam govorila. Rekla sam da mislim da trebam otići iz zgrade, a ona je s druge strane slušalice ponavljala 'o moj Bože, o moj Bože'. Pitala sam ju što se dogodilo, a na kraju je rekla da je avion udario u WTC. Priznala sam joj da radim u toj zgradi, a ona je počela vrištati i plakati, govoriti mi da izađem. Rekla sam da ju volim i obećala da ću se izvući", prisjetila se Genelle godinama kasnije.
Istovremeno, nju i ostale djelatnike netko je došao obavijestiti da je avion udario u zgradu i da se hitno moraju evakuirati. Život joj je, očekivano, proletio pred očima.
S oko 15 kolega krenula se spuštati niz stepenice namijenjene za slučaj opasnosti. Držeći kolegicu Rosu za ruku, zajedno su naglas brojali katove dok su silazili. Stigli su sve do 13. kata kad je zastala da bi izula cipele na petu. Nije se uspjela pridignuti kad se svih 110 katova sjevernog tornja urušilo oko nje.
Iako je pogođen kasnije, južni se neboder prvi srušio u 9:59 sati. Sjeverni se toranj srušio 29 minuta kasnije.
Spasilačke ekipe i novinari počeli su ruševine tornjeva blizanaca nazivati "Ground Zero". Još se nitko nije usudio procijeniti koliko ima mrtvih premda je već bilo jasno da je riječ o najvećem koordiniranim terorističkom napadu u povijesti.
Pripremala se na vlastitu smrt
"Odjednom se čuo ogroman 'bum'. Sve se rušilo i padalo na mene", prisjetila se za američke medije.
Iako joj se činilo kao da je tamo bila cijelu vječnost, pod ruševinama je provela više od jednog dana. Isprva je mislila da sanja i da nema šanse da se ovako nešto stvarno događa. "Pomislila sam - ovo se ne događa. Nisam znala hoće li me tko pronaći, samo sam ležala", ispričala je.
Zarobljena pod svom silinom betonskih blokova, potpuno sama i odvojena od kolega s kojima se pokušala spasiti, u tami je čula sve što se događalo oko njega. Dramatične pozive u pomoć drugih zarobljenih, kamione, woki-tokije… "Ali iz nekog razloga nisam mogla nikoga pozvati u pomoć. Usta i nos su mi bili puni prašine. Samo sam tamo ležala ne znajući što napraviti", kazala je.
A bol je bila ogromna. "Kao da me čelik razapinjao uz bok i trbuh. Mogla sam micati samo lijevu ruku. Pokušavala sam se namjestiti da nekako ublažim bol, ali nije pomoglo", dodala je Guzman McMillan prisjećajući se kobnog dana. Rukom je opipala komad teškog betona. Pokušala ga je pomaknuti, ali bezuspješno. Već u idućem trenutku njezina je ruka naišla na nešto mekano.
Refleksno je znala da je riječ o tuđem tijelu, ali pokušala je tu misao izbrisati iz svog uma, ispričala je svojevremeno za Time. Bila je to noga poginulog vatrogasca koji nije imao sreće kao ona.
U tom je trenutku zurila u crnilo koje ju je okruživalo i pripremala se za vlastitu smrt. "Samo sam željela zaspati i više ne osjećati bol. Znala sam da se zgrada upravo srušila, svih 110 katova i nisam mislila da će me itko pronaći prije nego što bude prekasno", dodala je.
Tada je počela razmišljati o svom životu, majci, kćeri i shvatila da nije spremna otići s ovog svijeta. Krenula se moliti i Boga preklinjati za čudo. "Rekla sam mu da želim živjeti, vidjeti svoju kćer. Preklinjala sam ga i obećavala da ću promijeniti način života. A onda me netko zgrabio za ruku", prepričala je.
'Anđeo' po imenu Paul
Kad je gotovo izgubila nadu, čula je da ju netko doziva, a onda i prima za ruku. Muškarac koji ju je spasio predstavio se kao Paul. "Rekao mi je da ću biti dobro i da me neće pustiti", tvrdi.
Nakon 27 sati pod ruševinama, prevezena je u bolnicu gdje je provela mjesec dana. Desna noga joj je bila smrskana, glava natečena, a lice svo u ranama. Liječnici su razmišljali o amputaciji noge, no uspjeli su je spasiti četvrtom operacijom. Nitko od njezinih kolega nije preživio.
U siječnju iduće godine proslavila je 31. rođendan. Hodala je uz pomoć štake, a njezin je oporavak iznenadio liječnike koji su očekivala da neće moći stati na noge do kraja svog života.
Iako su fizičke posljedice uglavnom izblijedile, one psihološke su i dalje tu. Više od dva desetljeća nakon tragedije koja je crnim slovima upisana u američku povijest, i dalje ju muči "grižnja savjest preživjelih". "Žalim što sam izgubila najbolju prijateljicu i kolege s posla. Zašto su oni umrli, a ja preživjela?", pita se.
Točno deset godina od terorističkog napada objavila je memoare "Angel in the rubble" o svom iskustvu 11. rujna i "anđelu Paulu" koji joj je pomogao.
Do danas ga nije uspjela pronaći da mu zahvali što ju je spasio. "Došla sam do zaključka da je on uistinu bio moj anđeo", kazala je.
Navodni organizator terorističkih napada 11. rujna 2001. i druga dvojica optuženica pristali su priznati krivnju, objavilo je prošloga mjeseca američko ministarstvo obrane. Khalid Sheikh Mohammed i dvojica suoptuženika dio su dogovora kojim bi mogli izbjeći smrtnu kaznu, prema izvješćima američkih medija.
Od četiri oteta zrakoplova, dva su pogodila nebodere Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, treći obrambeni stožer Pentagona u Washingtonu, a četvrti (koji je trebao završiti u zgradi američkog Kapitola u Washingtona) se srušio u Pennsylvaniji nakon što su putnici pružili otpor otmičarima.
Četvorica otmičara, koja su sjedila u prvom razredu leta 93 United Airlinesa, upala su u pilotsku kabinu kako bi zrakoplov skrenuli prema Washingtonu. U njemu je bilo 33 putnika i sedmero članova posade koje su otmičari prisilili da se premjeste u stražnji dio zrakoplova. Mnogi su nazvali bližnje mobitelima, doznavši u međuvremenu da su se dva oteta zrakoplova zaletjela u Svjetski trgovački centar.
Skupina putnika odlučila je napasti kokpit, ali čekali su da zrakoplov dođe iznad ruralnog područja za kretanje u akciju. Sve dok jedan od njih, Todd Beamer, razgovarajući na telefonu s operaterkom na tlu, nije kazao: "Spremni ste? OK, krenimo!"
Dan koji je promijenio sve
Borba je trajala šest minuta. Dok su oni pokušavali preuzeti kontrolu nad kokpitom, otmičari su pokušali prekinuti opskrbu kisikom i nagnuli su zrakoplov kako bi putnici izgubili ravnotežu. Dok je zrakoplov letio sve niže, jedan od putnika, Edward Felt, uspio je iz toaleta dobiti na liniji broj hitne službe 911. Njegov poziv bit će jedan od posljednjih. Otmičari, svjesni da neće stići do Washingtona, odlučili su srušiti zrakoplov.
Leteći brzinom od 900 kilometara na sat, Boeing 757 pun kerozina eksplodirao je točno u 10 sati i 3 minute nad šumovitim područjem na zapadu Pennsylvanije, 250 kilometara od Washingtona.
Američki predsjednik George W. Bush za 'nesreću' za doznao za posjeta osnovnoj školi na Floridi.
Znanstvenici sa Sveučilišta Columbia zabilježili su točne vrijeme napada. Prvi je zrakoplov udario između 93. i 98. kata sjevernog tornja u 8 sati i 46 minuta, a seizmograf je zabilježio magnitudu jednaku manjem potresu. Na mjestu udara i katovima iznad nitko nije preživio. Ispod zone udara, umrle su 72 osobe dok je preživjelo njih više od 4.000.
Južni toranj, u kojem je poginulo 599 osoba, pogođen u 9 sati i dvije minute između 78 i 84 kata. Svi koji su se nalazili ispod 58. kata su preživjeli.
Točan broj žrtava ovih neviđenih napada se ne može sa sigurnošću odrediti. Službeni broj poginulih je 2977.
U takozvanim Blizancima poginule su 2753 osobe, među kojima je 343 vatrogasaca koji su tog dana izašli na intervenciju. U Pentagonu su poginule 184 osobe, dok je njih još 40 stradalo izvan Shanksvillea u Pennsylvaniji.
Ni mjesec dana nakon, SAD je krenuo u rat u Afganistanu i potragu za vođom Al Qaide Osamom bin Ladenom i njegovom terorističkom mrežom koja je svoje utočište našla kod talibanskog režima.
Vjeruje se da je Mohammed glavni arhitekt napada koji je koordinirao komunikaciju i financirao operaciju. Uhićen je 2003. u Pakistanu, a potom ga je ispitivala američka vanjska obavještajna agencija CIA. U 2006. prebačen je u zloglasni američki zatvorenički logor Guantanamo, gdje se trebao suočiti s vojnim sudom zbog svoje umiješanosti.
No, suđenje Mohammedu i suoptuženima odugovlačilo se nekoliko godina. Bivši predsjednik George W. Bush uspostavio je zatvor u mornaričkoj bazi Guantanamo Bay na Kubi za držanje osumnjičenih terorista nakon napada. Unatoč pozivima organizacija za ljudska prava na njegovo zatvaranje u tom se zatvoru još uvijek nalazi mali broj zatočenika.
POGLEDAJTE VIDEO: Sjetimo se 11. rujna
