SAD šalje 2000 dodatnih vojnika u Europu, potvrdila je Bijela kuća. Kako doznaje BBC. Trupe će biti poslane u Njemačku i Poljsku, a dodatnih 1000 vojnika trenutno smještenih u Njemačkoj raspoređuje se po Rumunjskoj.
Gomilanje ruskih trupa je tek početak
No i s takvim pojačanjem, vojska NATO saveza koja bi trebala pomagati Ukrajini u slučaju ruske invazije, minorna je u usporedbi s trupama koje Vladimir Putin raspoređuje uz granice najveće države u Europi. Ruske snage premašuju 100.000 vojnika, a CNN piše kako satelitske snimke otkrivaju kako je to tek početak. Osim u Rusiji, gomilanje ruskih snaga snimljeno je u Bjelorusiji, a ministri obaju zemalja uvjeravaju kako je u pitanju tek pripreme za zajedničke manevre.
Ipak, analizirajući satelitske snimke Maxar navodi da raspoređivanje trupa "odražava povećanu razinu aktivnosti i borbene spreme".
The Opuk Training Area in Crimea on February 1, 2022.
Tijekom nekoliko mjeseci, ruski poligoni za vježbanje i vojarne unutar 200-injak kilometara od ukrajinske granice drastično su povećani. Neki su svega nekoliko kilometara od granice.
Nova faza ruske aktivnosti
"U većini slučajeva, uz raspoređene trupe primijećene su novi objekti za smještaj, što pokazuje da su trupe pomaknute naprijed.", objašnjavaju iz Maxara. No sada se to promijenilo,
"Tijekom proteklih nekoliko tjedana, nekoliko značajnih raspoređivanja snimljeno je u Bjelorusiji. Također, na gotovo svakoj lokaciji raspoređenih trupa u zapadnoj Rusiji, Krimu i Bjelorusiji snimljeni su šatori i skloništa, što pokazuje da ih prati povećana sprema", navodi se.
Najočitiji je primjer vojarna u Novoozernu na Krimu.
Maxar ističe i kako su jasni dokazi da se "inteziviraju lokalne vojne vježbe, uključujući i one s bojevom municijom na nizu poligona" Satelitske snimke jasno pokazuju kratere u području Pogonova koje je smješteno 50-ak km od granice i Persianovskoja, 200-injak kilometara od granice s Ukrajinom.
troop tents and armoured vehicles at Yevpatoriya in Crimea on February
Dovlače trupe iz Sibira
Konrad Muzyka, obrambeni analitičar koji se fokusira na Rusiju i Bjelorusiju u Rochan Consultingu, konzultantskoj tvrtki za zrakoplovstvo i obranu, rekao je kako vjeruje da sada postoji između 74 i 76 ruskih bojnih taktičkih grupacija (BTG) raspoređenih oko Ukrajine.
Taktičke skupine obično se sastoje od oko 1000 vojnika, zajedno s jedinicama za potporu.
Muzyka kaže da Rusija od prvog tjedna siječnja premješta svoje snage iz Istočnog vojnog okruga -- tisućama milja daleko u Sibiru -- u zapadnu Rusiju i Bjelorusiju.
"Veličina ovog raspoređivanja je značajna, možda čak 15-20 BTG-ova", napisao je Muzyka .
Raspoređene i moćne balističke rakete
Također je rekao da su ruske kopnene snage rasporedile jedinice koje uključuju balističke rakete kratkog dometa Iskander u Bjelorusiju i dijelove Rusije u blizini Ukrajine. Računa da u blizini Ukrajine ima najmanje 48 lansera.
Iako se ruska kretanja često mogu promatrati, namjere Kremlja mnogo je teže pročitati. Američki predsjednik Joe Biden rekao je prošlog tjedna da je invazija na Ukrajinu u veljači "izrazita mogućnost".
Britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss rekla je da je "velika vjerojatnost da će [predsjednik Putin] napasti Ukrajinu". “Postoji stvarna prijetnja invazije, ali ne znamo što će se dogoditi”, rekla je za BBC 30. siječnja.
Kremlj je sustavno poricao da ima bilo kakve planove za invaziju na Ukrajinu. a od rata strepe svi, čak i oni koji bi na prvi pogled zagovarali ideju da rusija i (i službeno) zauzme odmetnute regije na istoku Ukrajine.
Strepe od Ukrajine, ali još više od rata
Godine 2014. Alexander Karpak bodrio je proruske pobunjenike dok su preuzimali kontrolu nad njegovim rodnim gradom u ukrajinskoj regiji Luhansk. Osam godina kasnije strahuje od izbijanja novog rata između zemlje u kojoj je rođen i one u kojoj živi.
"Napasti Ukrajinu bilo bi samoubojstvo", rekao je za Moscow Times Karpak, 28, naturalizirani ruski državljanin koji radi u Voronježu, ruskom pograničnom gradu koji je dom mnogih izbjeglica iz Donbasa, istočne Ukrajine, uključujući Luhansk i Donjeck. "Ali ako dođe do toga, nadam se da će Rusija obraniti Donbas."
Država rođenja ili država u kojoj živiš
To je dilema s kojom se suočavaju mnogi od milijun ili više izbjeglica iz istočne Ukrajine koji su se preselili preko granice i stekli rusko državljanstvo posljednjih godina. Malo njih priželjkuje novi sukob, ali većina njih ne može zamisliti da se njihovi rodni gradovi vrate pod ukrajinsku kontrolu.
Prema sporazumu o prekidu vatre Minsk-2 iz 2015., službeni stav Kremlja je da Donbas treba biti reintegriran u Ukrajinu, s dovoljnom autonomijom da spriječi Kijev da se pridruži Zapadu.
No ljudi iz Donbasa, međutim, preferiraju diplomatsko priznanje ili izravnu aneksiju separatističkih republika, koje pate od dugotrajnog ekonomskog kolapsa od 2014.
'Neovisnost i aneksija jedino rješenje'
“Mislim da je priznanje jedini mogući način obnove Donbasa i njegovog gospodarstva”, rekao je Karpak, dodajući da sumnja kako Sjedinjene Države lobiraju u Kijevu da silom ponovno zauzme separatističke regije.
Posljednjih mjeseci činilo se da se pozicija Rusije u Donbasu kreće u sličnom smjeru.
U siječnju, nakon što su pregovori sa SAD-om o ukrajinskim NATO ambicijama zastali, Duma je zakazala raspravu u kojoj se poziva na priznavanje Donjecka i Luganske Narodne Republike kao neovisnih država.
'Za Donbas nema povratka'
Za ljude iz Donbasa, koji su proveli gotovo desetljeće živeći u pravnom limbu, s vitalnim dokumentima uključujući putovnice i sveučilišne diplome koje većina svijeta ne priznaje, inkorporacija u Rusiju ima svoju privlačnost.
"Ja sam za priznanje, a na kraju i ujedinjenje s Rusijom", rekao je Roman, osamnaestogodišnji student sestrinstvapodrijetlom iz Donjecka koji sada živi u Moskvi.
“Za Donbas nema povratka u Ukrajinu. Točka."
'Volim Ukrajinu, ali za mene je neprijatelj'
Ali čak i za Romana, koji je iz Donjecka otišao u Rusiju kao 11-godišnjak 2014., nakon što je njegov otac dao ostavku na posao u ukrajinskoj državnoj službi tijekom Majdanske revolucije u Kijevu, emocionalne veze s njegovom zemljom rođenja nisu potpuno nestale.
“Naravno, volim Ukrajinu: njezinu ljepotu, njezinu kulturu, njezine ljude”, rekao je. "Ali za mene je ta zemlja i dalje neprijatelj."
Međutim, ne dijele sve ruske izbjeglice iz Donbasa pro-kremljovski stav, a neki od njih krive Moskvu za katastrofu koja je zadesila njihovu domovinu.
Za Karinu, 22-godišnju studenticu podrijetlom iz Luganska, koja sada živi u Voronježu, najbolje rješenje za Donbas bio bi pregovorni povratak pod ukrajinsku kontrolu. "Nisam izgubila nadu da će jednog dana sukob biti riješen", rekla je za The Moscow Times.
I dalje se nada da će se Ukrajina jednog dana korektno odnositi prema Donjecku i Lugansku, dati im autonomiju i oni će se vratiti Ukrajini.
Klicala militantima a onda slijedilo razočaranje
Iako je izvorno podržavala proruske militante koji su preuzeli kontrolu nad njezinim rodnim gradom u proljeće 2014., Karina i njezina obitelj pobjegle su iz Narodne Republike Luhansk jer su se zakon i red srušili, a siromaštvo je poraslo u godinama nakon toga.
"Shvatili smo da se militanti ne ponašaju ispravno", rekla je. "Bili su razbojnici skroz do kraja."
“Nisam zaboravila da je Ukrajina moja domovina. Sada sam ruski državljanin i živim po ruskim zakonima. Ali to ne mijenja činjenicu da nisam imala izbora doći ovdje.”
Za one koji su ostali u Donbasu, izgledi rata su najgori. Redoviti posjetitelji govore o uvelike depopuliranoj regiji, s većinom radno sposobnih mještana u Rusiji, a preostalo stanovništvo je ili ono najmlađe ili ono najstarije.
'Nisam zabinut, ali što bude, bit će'
Osamnaestogodišnji stanovnik Donjecka Kiril, koji je tražio da mu se ne otkriva prezime, planira se prijaviti u vojsku Donjecke Narodne Republike. Kontaktiran preko ruskog ekvivalenta Facebooku VKontakte, bio je pragmatičan po pitanju stvari.
“Nisam previše zabrinut. Očito je da bi rat punog razmjera bio loš, ali što bude, bit će”, rekao je. “Rođen sam u Ukrajini i tamo sam proveo najbolje godine svog života. Žalosno je što je ovako ispalo.”
